Kako sam umalo naslijedio 12,5 milijuna dolara i dobro se zabavio

Autor: Petar Ipšić
Tijekom dva tjedna gotovo svakodnevno dopisivao sam se s mail prevarantima iz afričke države Togo. Riječ je o jednom vidu tzv. '419 prevare' u kojoj vam se nudi cijelo bogatstvo dok prevaranti računajući na vašu lakomost pokušavaju izvući novac za različite javnobilježničke dokumente ili podmićivanje bankovnih i sudskih službenika koji će se pojaviti onda kada ste se već 'zakačili'. Odlučio sam se zabaviti.

Togo je tek jedna od desetak država u kojoj je raširen tip prevare '419' (419 scam). Ovakva praksa muljaže zabilježena je u Nigeriji, Beninu, Gani, Rusiji, Pakistanu, Indiji, Sjedinjenim državama, Indiji, Nizozemskoj, Španjolskoj i Engleskoj.
 

13. veljače

Prvi mail koji sam primio bio je od 'odvjetnika' iz glavnog grada države Togo, Lomea, koji se zove Mathew Sam. Na lošem hrvatskom do kojeg je vjerojatno stigao putem alata Google prevoditelj napisao je: 'Poslovni prijedlog. Dragi, do you speak English? Pisala sam i prije, ali niste odgovorili na moj mail. Imam važna poslovnu ponudu u vrijednosti od 12,500,000.00 dolara za vas. Fond pripadao je rodom iz vaše zemlje. Stoga, kontaktirajte me kroz moje službene e-mail adresu, tako da ja ću vam dati detalje o ovom poslu i fotografiju njega'.
 

15. veljače

Dva dana poslije odgovaram na mail. Kratko napišem: 'Dragi Mathew, zahvaljujem na ponudi. Prije nego nastavimo zahtijevam više detalja kao i fotografiju mog rođaka. Zaista sam zaiteresiran'.
 

17. veljače

Stiže odgovor od Mathewa (piše se s jednim t, što je zbilja rijetka inačica tog imena). Naravno, upoznat sam sa ovim načinom prevare, ali sklonost detaljima, gotovo kao u telenovelama, me čak iznenadila. Mathew se je, čini se, svojski potrudio. Saznajem tako da se moj 'rođak' zvao M.P. Ipšić i da je bio zbilja blizak s mojim novim prijateljem – odvjetnikom Samom. Taj Ipšić došao je u Togo 1982. Zaposlio se kao petrokemijski inžinjer u Shell Oil. Oženio je Togoanku 1986 godine. Razveli su se već dvije godine poslije. Ipšić se nakon propalog braka odaje piću i kocki, a zahvaljujući razvodu ostaje i bez kuće. Napušta Shell Oil i vraća se nazad u Hrvatsku gdje se već iste godine ponovno ženi. U prosincu 1990. sele nazad u Togo gdje Ipšić otvara svoju privatnu tvrtku. Bavi se održavanjem i popravcima industrijske mašinerije i strojeva za rad, a honorarno radi i kao petrokemijski konzultant za niz kompanija. Širi poslovanje na Zapadnu Afriku. Bogati se.

Živi sretno i prosperitetno 15 godina. Onda jednog dana 2005. godine pri povratku u Togo iz Benina gubi život u prometnoj nesreći. Iako će mu u našoj daljnjoj korespodenciji godine varirati, doznajem da je u trenutku tragične pogibije imao je 58 godina. U nesreći nije bilo preživjelih. Mathew mi ne otkriva tko je sve poginuo, samo kaže da se nitko od obitelji nije izvukao.

Saznajem dalje kako je nakon nesreće bilo vrlo teško pronaći pripadnike njegove obitelji u Hrvatskoj jer je promijenio sve dokumente. Nakon niza godina banka je kontaktirala upravo Mathewa Sama i zamolila ga je da potraži njegove moguće bližnje, daleke rođake kojima bi pripao fond od čak 12,5 milijuna dolara.

Ovakav oblik prevare poznat je desetljećima pod nazivom 'Nigerian Scam' ili '419 Scam', a raširio se 80-ih godina prošlog stoljeća. Broj 419 označava članak nigerijskog zakona koji se odnosi na prevare. Poruke su se ranije slale putem pošte ili faksa, ali danas se to radi isključivo putem e-maila.

No, vratimo se mi našem odvjetniku. Nakon što u hrvatskoj ambasadi (!) u Togo-u nije pronašao ni traga mogućim nasljedicima krenuo je u on-line potragu i tako je došao do mene. Kao njegov odvjetnik ne može sjediti skrštenih ruku i gledati kako fond propada jer će banka uskoro zatvoriti račun. Otkriva mi i kako mu žena boluje od leukemije i nakon što podijelimo novac - 60 posto za njega i 40 posto za mene moći će je zbrinuti. Kasnije neću više čuti za suprugu nego ću doznati da mu majka boluje od raka, ali doći ćemo i do toga.

Mathew Sam tvrdi kako će me on provesti kroz cijeli proces i osigurati sve potrebne dokumente. Od mene traži potpunu diskreciju. Kako bismo nastavili naš zajednički put prema bogatstvu dužan sam mu poslati skreniranu putovnicu i osobne podatke (adresu, broj telefona i zanimanje). Ispričava mi se ako je njegova ponuda suprotnosti s mojim etičkim i moralnim načelima.

Togo je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na zapadu s Ganom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Službeni jezik je francuski, a sam Togo je do 1960. bio francuska kolonija. Procjenjuje se da pola populacije živi ispod međunarodne linije siromaštva od 1.25 dolara dnevno.

Odgovaram mu isti dan i pravim se da znam za pokojnika. Kažem mu kako mi je neizmjerno žao radi njegove supruge i kako joj želim najbolju moguću medicinsku skrb. Pišem mu kako je MP Ipšić bio, oprostite mi, kučkin sin – bezobzirni prevarant, kockar i okorjela pijanica te kako je dva puta zbog dugova pobjegao iz Hrvatske, s Lopuda, gdje je rođen. Teško mi je povjerovati da je uspio zaraditi toliki novac u Lomeu. Zahtijevam i da mi pošalje njegovu sliku kao i dokaz da je u posjedu tolikog novca. Tražim da mi se hitno javi. 

18. veljače

Idući dan stiže novi mail od Mathewa. –'Dragi Petar, kako sam ti već pisao, zadržavaš pravo prihvaćaja ili odbijanja ove odlične prilike. Mogu te samo uvjeriti da je posao u potpunosti oslobođen rizika. Dostavljam ti svoju odvjetničku iskaznicu i fotografiju mog pokojnog klijenta pri potpisivanju ugovora sa afričkim poduzetnikom. Čim mi dostaviš tražene podatke uputit ću te na daljnju proceduru.

21. veljače

Šaljem mu skeniranu putovnicu. Naravno, svi su podaci lažni. Svoju fotografiju zamijenio sam onom američkog komičara Stevea Carella. Sinulo mi je kako bi Michael Scott, lik koji je Carrell maestralno utjelovio u američkom izdanju sit-coma 'Office', vjerojatno nasjeo na prevaru. Biram ime Pietro Ipšić. Navodim da sam po zanimanju ekonomist i da mi je adresa Od Barake 2.

U dodatku prepiske pišem: 'Iako osobno nisam poznavao pokojnika raspitao se kod članova obitelji koji su ga poznavali. Tako sam doznao kako je M.P. Ipšić imao kćer iz prvog braka i pitam ga zašto nju nije kontaktirao (na ovo moje pitanje nikada nisam dobio odgovor). Pitam ga kako ga je upoznao. Bez obzira što je karakterno bio beskrupulozni gad zanima me kako je poginuo. Je li bio u bolovima ili je umro na licu mjesta? Tražim detalje prometne nesreće.

Ubrzo mi stiže novi mail od Mathewa Sama. Dostavlja mi formular koji nakon ispunjanja trebam poslati banci Union Togolaise de Banque u Lome-u, glavnom gradu Togoa. Moram li spomenuti da banka ne postoji kao ni ulica u kojoj se nalazi. Napominje da ga svakako informiram o svakom idućem koraku i traženjima banke.

Formular je tragično naivan. Ukratko, ja, Pietro Ipšić od gorespomenute banke tražim da mi na račun u Hrvatskoj prebaci 12,5 milijuna dolara na ime nasljedstva pokojnog Maxima Patye Ipšića (prvi put saznajem pravo ime mog nepostojećeg rođaka). Prije nego ga ispunim odlučujem se još malo zabaviti.

-'Dragi Mathew, pogledao sam formular i moram ti reći da sam prilično razočaran. Tko je Maxim Patya Ipšić? Želiš li me prevariti? Moj pokojni rođak zvao se Marko Pietro Ipšić i imao je talijanske i hrvatske korijene. Jamčim ti da se nitko u Hrvatskoj ne zove Patya, sigurno nitko s malog otoka u blizini Dubrovnika. Odmah objasni jer se još uvijek nadam da je riječ o nesporazumu. Onda, i samo onda ću nastaviti s našim dogovorom. Srdačno, Pietro'.

Ubrzo odgovara. –'Dragi Pietro, kako odvjetnik nikada ti ne bih lagao u svezi posla. Sve što sam ti rekao je istina. M.P. Ipšić imao je kćer i ženu i svi su stradali u prometnoj nesreći. Ne mogu potvrditi da je on namjerno promijenio svoje prvo i drugo ime, ali smatram da je to posrijedi. Ako si još zainteresiran ispuni upitnik i pošalji ga na adresu banke. Želim ti ugodan vikend'.

'Dragi Mathew, nadam se da te nisam uvrijedio, samo sam oprezan. Ipak se radi o velikom iznosu novaca, a situacija u Hrvatskoj je katastrofalna, nezaposlenost je u konstantnom porastu, vanjski dug nam neprestano raste, a narod nema povjerenja u vlast. Nemam puno podataka o svom rođaku pa ću prihvatiti mogućnost da je promijenio ime kad je stigao u Afriku. Šaljem zahtjev banci. Molim te javi mi što mi je dalje raditi'.

-'Dragi prijatelju, nikad me neće uvrijediti takva pitanja. U svakom trenutku si me slobodan tražiti takve informacije. Javi mi čim banci pošalješ zahtjev za transakcijom. Želim ti ugodan vikend'.

Poslao sam formular banci kojim tražim da mi 12,5 milijuna dolara prebace na račun otvoren u Prvoj Nadanovoj banci Hrvatske, na adresi Hrvatske gospodarske komore 69.

U nastavku priče ne komuniciram više samo s mojim 'odvjetnikom' već i s bankovnim službenikom nepostojeće banke Union Togolaise de Banque, stanovitim Peterom Andacom te kasnije odvjetnikom iste banke. Ime mu je Noah Thompson. Potpuno mi je jasno da iza svih tih ljudi stoji moj dobročinitelj iz prvog dijela priče Mathew Sam, ma kako mu pravo ime bilo. Korespodencija se već zahuktala. Trudim se postaviti im što više pitanja dok s druge strane koncentracija slabi (tko zna s koliko se ovakvih poput mene Mathew istovremeno dopisuje nadajući se da će bar netko od nas biti dovoljno naivan) pa tako i varira broj godina mog Ipšića koje je imao u trenutku prometne nesreće – čas su to 58, a čas 52 godine. Peter Andaco me tako traži osmrtnicu nekakvog inžinjera Gionnotte. Ignoriram omaške baš kao što se oni oglušuju na moja pitanja. No, krenimo redom.

24. veljače

Ubrzo nakon što sam banci poslao kopiju putovnice, broj računa kod Prve Nadanove banke Hrvatske uz nekoliko osobnih podataka i par šturih rečenica u 'show me the money' stilu, stiže odgovor. Najprije mi pristojno iskazuju sućut zbog tragične smrti mog rođaka, koji je bio jedan od njihovih najuglednijih klijenata. Spremni su mi prebaciti sredstva, podsjećam 12,5 milijuna dolara, ali najprije moram odgovoriti na upitnik. Naravno, ne znam broj pod kojim je firma mog rođaka registrirana niti ime njegove žene i kćeri pa molim Mathewa za pomoć.

Mathew Sam me najprije upozorava da vrlo oprezno postupam s bankom te da ga obavezno obavijestim o svim traženjima s njihove strane. Pokušava mi ubaciti 'bubicu' kako će nas banka pozorno nadgledati (monitoring je riječ koju koristi) i da je svaki korak koji sada napravimo ključan. Šalje mi tražene podatke.

Sjećate se da sam u prvom dijelu spomenuo kako moj odvjetnik ima ženu koja boluje od leukemije. Čini se da je zapravo imala gripu ili ju je zaboravio. -'Pietro, majka mi je u bolnici od petka i večeras će je operirati. Ima rak dojke', kaže mi te me pita mogu li mu se pridružiti u molitvi. Kažem mu da ću isti čas 'baciti' dvije zdravomarije za njegovu majku. -'Bojim se', završava.

Prije nego sam banci proslijedio ispunjen upitnik koji će dokazati moje pravo na nasljedstvo šaljem i kratku poruku Mathewu. -'Hvala ti prijatelju, već sam se bio prepao. Žao mi je što čujem za tvoju majku. Pomolit ću se i zapaliti svijeću (ne znam koje je vjere, ali računam da sa svijećom ne mogu puno pogriješiti). Nadam se najboljem. Nego, reci mi, kako ti je supruga? Prošla joj leukemija od prošlog tjedna?

Šaljem banci podatke koje mi je dostavio. Broj i tip računa. Maxim Patya Ipšić poginuo je 21. travnja 2005. u prometnoj nesreći. Od novih podataka saznajem da mu se firma zvala IPSIC Group of Companies. Iako nije stvarno na neki način me ispunja ponosom jer je ovo prvi, pa makar i fiktivni, Ipšić koji je imao tako veliku firmu. Žena mu se zvala Elizabeth P. Ipšić, a kćer Mary. Doznajem i njegovu adresu u Lomeu. Naravno, ne postoji.

25. veljače – Seks, o da!

Novi mail od banke. Opet sućut. Pristojni su. Spremni su mi odobriti transfer čim prema pravilima banke (trude se: odjeljak 251., pododjeljajk 11. prema dopuni iz 2002. odredbom 562., pododjeljkom 24.) dostavim garantno pismo, izvod o nasljedstvu, pazi sad! - osmrtnicu gospodina Gionnotte (!) i još jedan dokument za koji nisam uspito otkriti što predstavlja. Napominju da se u sljedećem koraku javim odvjetniku banke – spomenutom Noah-i Thompsonu koji će mi osigurati tražene dokumente. Imam 48 sati.

Šaljem kratki mail mom odvjetniku. -'Dragi Mathew, molim te pomozi mi oko zahtjeva banke'.

-'Dragi Pietro, kako si mi danas? Isprike na kasnom odgovoru, bio sam zauzet oko bolesne majke. Iako, moram ti reći, osjeća se bolje (podsjećam da je u pitanju rak dojke). Kaže mi da hitno od Noah-e Thompsona zatražim garantno pismo, a on mi šalje osmrtnicu.

Učinim kako mi je rekao. Čekao je moj mail da se baci na posao, kaže Thompson. Prilaže još jedan formular (ovo je treći koji sam ispunio što bi, pretpostavljam trebalo dati određenu težinu validnosti cijelog posla). Ispunjavam upitnik, uglavnom osobne podatke (broj putovnice, telefon, adresa, datum rođenja), dok pod spol stavljam 'da' (sex – yes) i šaljem na adresu njegovog 'ureda'. Dok ja to napravim on će otrčati do suca pribaviti ostatak traženih dokumenata.

Uskoro se ponovno javlja da bi me izvijestio kako se upravo vratio s Visokog suda. Prilaže mi račun usluga (konačno!) koji moram podmiriti prije nego primim nasljedstvo. Nalaže mi plaćanje 2.740 dolara za pribavljanje i ovjeru dokumenata. Dodatno, dužan sam platiti 250 dolara za njegove usluge, sveukupno, 2.990 dolara. Savjetuje mi da skoknem do Lomea, Togo i platim. No, ako ne mogu doći osobno nudi mi mogućnost uplate putem Western Uniona. Nakon što platim svi moji papiri bit će spremni u roku od tri dana.

26. veljače - Tko je sad Joseph, pobogu Mathew?

Rano ujutro stiže novi mail od Mathewa. Izvještava me kako mu se majka osjeća bolje. Valjda je operacija prošla dobro. Pita me je li mi se javio odvjetnik Thompson.

Došao sam do kraja. Imam opciju prekinuti priču i otkriti im da neće od mene dobiti ni centa. No, odlučujem vidjeti što će se dogoditi ako odlučim otputovati u Lome, platiti im na licu mjesta i podići nasljedstvo.

-'Dragi Mathew, javio mi se odvjetnik Thompson i traži me da podmirim troškove ovjere dokumenata. Spreman sam doputovati kod tebe u Lome i povući svoj novac. Čini mi se kao bolja opcija od slanja novca. Dolazim sa svojom suprugom. Puno sam joj pričao o tebi i zbilja te želi upoznati. U Hrvatskoj je velika nezaposlenost, plaće su male i ovaj novac će nam jako puno pomoći. Samo je jedan problem. Nemamo dovoljno za avionske karte. Stoga molim tebe i gospodina Thompsona za pomoć. Vratit ću vam čim dobijem novac. Spreman sam platiti svakome od vas po 5000 dolara dodatno. Također, možeš li nam osigurati neki dobar smještaj u Lome-? Što je s restoranima? Preporuke? P.S. Drago mi je da ti je majci bolje. Kako žena?

'Dragi Pietro, upravo sam se čuo s odvjetnikom Thompsonom oko sudskih troškova. Uvjerava me da je neophodno podmiriti ih da bi nam izdali potrebne dokumente. Ja sam također u financijskoj gabuli i već samo potrošio 530 dolara u ovoj transakciji. Zato, probaj skupiti 2.990 dolara za pripremu tih dokumenata. Učini sve što moraš i pošalji novac Thompsonu. Žurim u bolnicu, majku će mi sutra otpustiti, obećao mi je njen doktor'.

'Dragi Mathew, zbilja nisam imućan, ali bit ću nakon što dobijem novac. Uvjeravam te da će ti se isplatiti ako mi pomogneš skupiti te tri tisuće dolara. Spreman sam ti čak prepustiti i veći postotak kada budemo dijelili 12.5 milijuna, samo ako mi pomogneš u ovom trenutku. Bit ću van ureda jutros.

'Dragi prijatelju, i ja sam u velkoj financijskoj stisci. Lijepo sam ti rekao da imam kod kuće bolesnu ženu. Većinu novaca što ih zaradim trošim na nju. Zato ovo i radim, samo da bih mogao ženi osigurati zdravstevnu skrb u inozemnstvu. Ne mogu platiti te troškove, a i dokumenti su pripremljeni u tvoje ime. Molim te, sredi to. Posudi novac ako moraš. Ipak, potrudit ću se skupiti 1000 dolara, a ti nađi ostatak i pošalji novac. Imamo još malo vremena.

-'Odlično. Mislim da ću moći skupiti 2000 dolara do sutra. Prodat ću auto. (Šaljem mu fotografiju starog Twinga). Misliš li Mathew da za njega mogu dobiti 2000 dolara? Što ćemo s avionskim kartama za moju ženu i mene? Molim brz odgovor.

-'Siguran sam da ga možeš prodati ili iznajmiti (auto). Budi brz, molim te. Vrijeme ističe. U međuvremenu sam se zaletio do banke i uplatio 1000 dolara kako sam ti rekao'. Šalje mi i kopiju nekakve uplatnice na 500 dolara. -'Već sam podnio zahtjev za hrvatsku vizu. Doći ću sa svojom suprugom. I ona je mene pitala za tebe i tvoju obitelj. U međuvremnu gledaj to hitno platiti Thompsonu, mora pripremiti te dokumente'. 

-'Hvala ti na novcu. No, kako sam ti pisao želim doći u Lome osobno. Pomozi mi oko avionskih karata. Molim te. 

-'Ne mogu ti osigurati takvu pomoć jer nemam više novaca. Majka mi je još u bolnici. Čuo sam se s bankom. Prema njima, tvoje prisustvio je neophodno kako bi potpisao finalni nalog za isplatu. Ali, budući nema karata za ženu i tebe predložili su alternativnu opciju. Prema banci, mogu sredstva poslati diplomatskim putem. Posebni diplomat može dopremiti fond u zapečaćenom spremniku u Hrvatsku. Zato, zadrži 2000 dolara dok diplomat ne stigne u Hrvatsku. Molim te odmah piši banci da si spreman primiti diplomata.

Učinio sam kako mi je naložio. Uskoro novi mail od Mathewa. -'Primio sam poziv od banke večeras. Kažu da je diplomat krenuo za Hrvatsku. On ima tvoje podatke i kontaktirat će te čim stigne'. Dodaje kako je zabrinut sada kada je novac krenuo za Hrvatsku sve dok ga ne primim. Potpisuje se kao odvjetnik Joseph.

-'Mathew, hvala na informaciji. Ali, tko je sad Jospeh u k....c??

-'To je moje djevojačko ime (!). Većina mojih prijatelja me zove Joseph. Javi mi čim se čuješ s diplomatom'.

Stiže obavijest od banke. Broj moje pošiljke je n°8670143631. Kreće s međunarodne zračne luke u Lome-u za Zagreb, Hrvatska (!) u 18.45 sati, javljaju mi.

Čisto iz zabave odem na internet stanice zračne luke u Lome-u. Naravno, uz dnevne letove u druge afričke gradove tu je i kasni let za Pariz kao jedinu europsku destinaciju. Šaljem mail bankaru Peteru Andacu: 'Provjerio sam online i nema tog leta koji ste spomenuli. Pojasnite odmah'.

Odogovora nema.

27. veljače - Poziv iz Minhena

Ujutro ni glasa od nikoga. Mail od Mathewa stiže oko podne. Vjerojatno je bio u bolnici. -'Kako si danas? Je li se javio diplomat?'

Odgovaram: 'Ne'. U ovom trenutku mislim da su odustali.

Kasno popodne u redakciji zvoni telefon (dao sam im jedan telefonski broj koji je ispravan u svakom slučaju. Prema obrascu ponašanja 419 prevaranata uvijek nazovu kako bi kod druge strane otklonili sumnje i dobili na autentičnosti).

-Kako si?
-Dobro.
-Ja sam stigao u Njemačku. Kad možeš doći?
-U Njemačku? Rečeno mi je da ćeš doći u Zagreb!?
-Ne. Došao sam u Njemačku. Dođi hitno!
-Gdje si?
-U Minhenu. Kreni odmah!
-Ne dolazim u Minhen. Banka je rekla da ćeš doći u Hrvatsku.
-Zašto nećeš?
-Nemam novaca za avion.
-Nemaš novaca? Pa koliko novaca ćeš dobiti?
-Ne znam. Nekoliko milijuna, pretpostavljam.
-Nekoliko milijuna i nemaš novaca za karte?
-Ne.
-Slušaj, sjedni na avion i dođi brzo. Moraš mi platiti što mi duguješ.
-Koliko je to?
-Tri tisuće eura.
-Valjda dolara?
-Ne, tri tisuće eura.
-Neću.
-Nećeš? Zašto?
-Ne vjerujem ti.
-Ne vjeruješ? Sad ja trebam doći u Zagreb?
-Tako je.
-Slušaj, sjedni na avion i dolazi. Ako to ne napraviš najkasnije ovaj vikend možeš zaboravit na novac.
Poklopio sam slušalicu.

Pet minuta kasnije provjeravam mail. Javlja se Mathew. Primio je poziv od odvjetnika banke koji mu je rekao da je diplomat u Njemačkoj jako ljut nakon našeg razgovora. -'Napravi sve što treba i sjedni na avion za Njemačku'.

-'Srami se Mathew što si me pokušao prevariti, već sam obavijestio hrvatsku policiju o ovom slučaju'.

-'Šteta je što ne znaš što gubiš. Dopustiti diplomatu da putuje iz Togo-a u Njemačku je glupo. Ako više nisi zainteresiran za ovaj posao, javi mu odmah. Zapravo, javit ću mu sam'.

-'Ne mislim da je putovao nigdje', odgovaram mu. Otkrivam da sam novinar i da sam sve radio zbog članka do čijeg smo kraja stigli. Želim mu svu sreću u daljnjem radu i kažem mu da mi je bilo drago čuti ga na telefon. Više se nije javio.

Mathew Sam, Noah Thompson, Peter Andaco i diplomat s kojim sam razgovarao su jedna osoba. Kako god mu pravo ime bilo, taj Togo-a nije ni vidio i po svemu sudeći dopisivao sam se s prevarantom iz Njemačke. Kako smo već pisali, iako je proistekao iz Nigerije, ovaj tip prevare raširen je po cijelom svijetu. Sve što '419 skemerima' treba je internet veza i pripremljeni dokumenti koji jedva nalikuju na stvarne bankovne. Naravno, treba im i netko dovoljno lakom, naivan ili u besparici tko je voljan ići do kraja – poslati im novac kojeg nikad neće vidjeti ili u krajnjem slučaju otputovati na određenu lokaciju i predati im novac osobno. Neki od njih se nikad više nisu vratili.  

Petar Ipšić

Popularni Članci