Nakon što je početkom ožujka Jadran Barač podnio ostavku na mjesto čelnika dubrovačkog SDP-a i povukao se iz utrke za gradonačelnika nije se pojavljivao u javnom prostoru. Za Dubrovački dnevnik po prvi put otvoreno govori o incidentu koji je prethodio odluci o potpunom povlačenju, dotaknuo se i političkih prilika u gradu te je otkrio planirali li se ponovno angažirati politici.

Nakon što  ste se povukli iz politike objavili ste citat iz legendarnog filma Iskupljenje u Shawshanku koji govori o slobodi i bijegu iz zatvora. Je li za vas taj potez bio oslobađajući?

- Nije mi bio cilj izaći iz politike pošto-poto. Čak sam čuo neke insinuacije da sam želio napustiti politiku pa je ovo bio samo okidač. To nije istina, jer sam želio završiti svoj mandat i polučiti najbolji mogući rezultat na izborima. U jednu ruku mi je laknulo zato što je politika dosta zahtjevna. To je posebno vidljivo u Dubrovniku gdje čovjek kada nastupi, kao što sam to činio ja, direktno, otvoreno i iskreno, često ulazi u konflikt. Mimo oponiranja vladajućima, bavio sam se i drugim temama koje su u Dubrovniku ‘svete krave’ poput DPDS-a i Blagih djela. Konstantni konflikti, sudari s državnim tijelima, koji su u rukama vladajućih, oduzimalo je snage meni i obitelji te svima oko mene. Nije tajna da sam dosta toga odrađivao samostalno pa je to bio 'full time job'. Kad sam izašao iz svega toga, na jedan kontroverzan način, osjetio sam potrebu iskazati to na društvenim mrežama kroz citat i fotografiju iz popularnog filma – bio sam u kaljuži za koju je potrebna debela koža i treba to moći izdržati. 

Da, politika sigurno troši čovjeka i dokida mu slobode. Ima li nešto za čime žalite iz tog perioda?

- Najviše mi je žao što nisam došao do toga da vidim koliko bi moj rad i pristup urodili plodom u smislu podrške birača. Postojao je nemali broj ljudi koji su podržavali moj rad, često su me znali zaustaviti na ulici i govoriti kako im je žao što sam izašao. Praktično sam u SDP uložio desetak godina, zadnjih pet vrlo aktivno. Dakle sav taj trud i energija će nestati bez testiranja na izborima.

S današnjim odmakom kako vam se čini taj potez – je li bio ishitren i rigorozan? Pa ima političara koji su činili i gore stvari i nisu se povukli niti ispričali za neko loše djelo. Dapače, bili su uporni u tvrdnjama o nevinosti, podmetanju…

- Imao sam cijelu noć za razmišljanje što učiniti. Znao sam da će to biti medijski popraćeno i doista se priča odmah razbuktala, netko je iz policije isti tren pustio informaciju vanka i sve se saznalo. Moja kampanja se temeljila na krajnje transparentnom načinu ponašanja, čistom, zakonitom. Ukazivao sam na mnoge probleme u javnom prostoru od strane vladajućih u smislu kako oni stvaraju pritisak na građane, poduzetnike i ostale. Ukazivao sam i na to kako pogoduju na razne načine. Tada sam zaključio - ako sam ja  sudionik možebitnog nasilnog čina, onda ne mogu govoriti drugome da ne bude nasilan. Tako bi sebi oduzeo riječ. Ne mogu se prikazivati kao promjena, jer činom privođenja, jednom dijelu glasača sam potencijalno pokvario svoju sliku kao i sve ono za što sam se zalagao.

Što se zapravo dogodilo taj dan? Zašto su vas priveli?

- Dogodio se verbalni sukob sa susjedom, koji mi je inače rodbina. Bila je to rasprava putem telefona i on je najavio određenu akciju, ja sam se tomu usprotivio i onda je došlo do upućivanja prijetnji od strane mene. Nakon toga sam se odmah obratio policiji u smislu da oni spriječe najavljene akcije rušenja imovine moje obitelji, a time i moguće fizičke sukobe. U osnovi sam želio spriječiti bilo kakav kontakt i fizičko nasilje. Isti dan poslijepodne susjed je podnio kaznenu prijavu protiv mene policiji. Ja sam opet otišao na policiju i to priznao u smislu da sam ponovio cijelu priču. Potom je uslijedilo uhićenje.

Neočekivano ponašanje za nekog tko je sportaš, još se bavi borilačkim sportom. Zar vi ne biste trebali biti trezveni i primjer drugima da se agresijom ništa ne postiže?

- Uče nas sagledavanju cjelokupne situacije i reakcijama u smirenom maniru. Tih dana sam možda bio pod stresom i to je trajalo duže vrijeme. U krajnjem slučaju te stvari se događaju svakodnevno i ključno je da ja ne bih počinio nikakav čin fizičkog napada. Moj inicijalni dolazak u policiju je bio da se spriječi kontakt između mene i ljudi koji su željeli nešto raditi na mojoj imovini – uklanjati, rušiti i uništavati. No, imate pravo, treba izbjegavati, kako fizičke, tako i verbalne sukobe. Ja sam na kraju rekao što sam rekao i zato sam povukao taj potez.

I s političkog gledišta to nije bila promišljena reakcija, još pred izbore. Valjda znate da ste kao političar pod povećalom javnosti i svaki vaš potez se dodatno analizira. 

- To se i meni cijelu noć motalo po glavi u pritvoru. Mogao sam taj kontakt svesti na milijun načina…. Jednostavno na kraju su prevladali stres, problematika koja se oko toga potezala nekoliko mjeseci i ja sam tako reagirao. No, to nikome nije izazvalo strah od smrti, ali eto došla je prijava i ja snosim svu odgovornost. Politički je to bilo jako neodgovorno, jer sam doveo svoju stranku u nezgodnu poziciju. U konačnici, da sam smatrao da je ovo ispravno, ne bih uopće osjećao potrebu da odstupim.  Mnogi ljudi su mi savjetovali da jednostavno kažem kako nisam izrekao ništa od navedenog i onda bi sve bilo poništeno. Bio sam iskren jer nisam čovjek koji mulja.

Je li to neka vrsta naivnosti?

- Može se reći kako sam naivan u političkom svijetu, jer tamo je jedna od glavnih vrijednosti da se može slagati i pri tome gledati ljude u oči. To svakodnevno vidimo s govornice Gradske vijećnice, čitamo iz službenih priopćenja koja su suprotnosti od istine. Ja sam priznao sve što sam izrekao i mislio sam da je najbolje da policija prosudi. Tada nisam kalkulirao.

I u nekim drugim primjerima ste odavali dojam da ne kalkulirate previše. Primjerice oštro ste kritizirali Pera Vićana. Je li bilo pretjerano reći da on reketari birače?

- Nisam pretjerao jer on vrlo dobro zna kako nastupa.  Postavlja se pitanje zašto bi to bilo politički mudro ili ne? Da budem u milosti ili nemilosti Pera Vićana kao dugogodišnjeg kontroverznog gospodarsko-političkog faktora u Dubrovniku? Ako nemam slobodu govora, tada bih negirao samog sebe i vlastiti program. Sigurno nije oportuno ulaziti u konflikte, ali ja sam u politici išao prema svima jednako pa sam se tako odnosio i prema njemu. Nisam rekao da je Vićan reketario ljude za novac, ali vjerujem da se njegovo političko djelovanje ne temelji na javnom interesu, nego na uslugama i protuuslugama. Sve što vam dundo Pero omogući, on će to višestruko kasnije naplatiti na jedan ili drugi način. Nije Vićan iznimka, HDZ tako umrežava svoje ljude na razne pozicije i stvara klijentelistički odnos već 30 godina.

Čini se da nema ništa od Ivana Tropana. Išao je vašim stopama i bio je kandidat za gradonačelnika te je najavio da će se kandidirati za predsjednika dubrovačkog SDP-a. On je pak nedavno bio priveden zbog sumnje za kazneno djelo da je u svojoj tvrtki oštetio zaposlenike. 

- Kada sam ja izašao ostavio sam dosta čistu situaciju u SDP-u. Želio sam osvojiti tri mandata u Gradskom vijeću, oni su ostvarili dva što je korektno odrađeno s  obzirom na okolnosti. Ovaj događaj koji se dogodio je nepovoljan za SDP i Ivanovu političku karijeru. Koliko vidim on zasad neće odstupiti od Gradskog vijeća, odluka je na njemu što će učiniti. Teško će politički oponirati s takvim teretom. Da sam ja na njegovom mjestu, prepustio bih mandat i čekao pravosudni ishod. Može se dogoditi da kaznena prijava bude odbačena i onda on može aktivirati mandat i nastaviti svoju karijeru. Od kada sam dao ostavku nisam sudjelovao ni u kakvim stranačkim aktivnostima. Maknuo sam se od svega, a nitko me nije pozivao, niti formalno, niti neformalno, tako da ne sudjelujem u daljnjim odlukama.

Dok se bili na čelu gradskog SDP-a često ste spominjali mlade članove. Ali tko su oni?  Čini se kako vaša stranka zapravo i nema neki novi zamah koji bi je uspio izvući.

- Stvorila se mlada ekipa od 15 do 20 ljudi, neki od njih su bili  na listi, sudjelovali su u pripremama pred izbore pa se tako širila baza, ali ipak nisu javno afirmirani političari. Kako će se to dalje odvijati, nakon mog odustajanja pa i ovog nemilog događaja s Ivanom, vidjet ćemo. Neće biti lako, treba ljude privući, dati im razloga za pozitivnim političkim aktivizmom. Teško je prognozirati hoće li stranka biti plodonosna ili će stagnirati. Volio bih da SDP uspije, kao i bilo koja druga opcija koja zastupa prava zdrava načela i ima pojedince koji se bore za vrijednosti poput ravnopravnosti, pravednosti, jednakosti i zakonitosti.

Stranci sigurno puno znači  brojno članstvo. No, što je s njihovim vrijednostima, ideologijama? Jedan mi je od mladića, članova SDP-a, nakon intervjua s Tropanom rekao da pitanje upućeno njemu kao gradonačelničkom kandidatu o Titu ili Tuđmanu nisu suvremene teme.

- S jedne strane oni su možda odabrali put da oportuno ne ulaze u te teme, jer su procijenili kako to glasačima u Dubrovniku nije toliko bitno. Grad je specifična sredina gdje možda čak izbjegavanje određenih tema donosi političku korist. Primjerice mnogo puta su mi neki ljudi rekli da je moje članstvo u udruzi Antifašista Dubrovnik promašeno te da su to zastarjele ideje. Možda je to stav ove mlađe generacije SDP-ovaca i oni misle da to nisu bitna pitanja. U društvu se stvara atmosfera da je antifašistička ideja bila štetna i to se provodi kroz više razina – obrazovanje, medije, vladajuću politiku. Radi se i revizija povijesti, iskrivljuju se činjenice i onda ljudi zaziru od takvih tema. Ja nisam išao tim putem, ponosio sam se s time. Smatram kako antifašizam treba biti dio temeljnih vrijednosti uz ravnopravnost i slobodu. Kad mi netko kaže da nema ideologiju, pitam se što onda ima? Što uopće zastupa?

Često su vas prozivali zbog posla u Vodovodu. Koliko bi vam bilo lakše u političkoj karijeri da ne radite tamo?

- Istina je da sam zaposlen u vremenu još od kada je tamo radio moj otac što upućuje na određene veze, ali me otac nije  zaposlio. Također, potrebno je napraviti razliku jer sam zaposlen kao pripravnik na radno mjesto inženjera. Nije korektno spočitavati moje radno mjesto kao da sam ja tamo doveden primjerice za predsjednika Uprave, bez škole i dana radnog staža. Razumijem da se može raspravljati o tom pitanju budući da sam javna osoba. U konačnici se može reći kako u Vodovodu nisam zaposlen zbog SDP-a, jer tada HDZ nije bio na vlasti. U Vodovodu imam korektan odnos sa svima. Moguće je da mi je javna uloga otežala napredak u struci. Ljudima se teže odlučiti na politiku iz pozicije privatnika, boje se za egzistenciju, a kod nas je ipak situacija nešto lakša. Sve kolege pa i Uprava su bili korektni vezano za moje obaveze kao vijećnika.

Što mislite je li vladajući likuju što je oporba u rasulu, konkretno vaša stranka?

- Sigurno da političkim oponentima ide u korist što je otpao netko tko ih je godinama kritizirao. Vjerojatno ih veseli kada više nije u utrci akter koji je ukazivao na probleme i na loše rukovođenje grada na svim razinama. Njima to ide u korist. Ja sam podnio svu odgovornost za ono što sam učinio i ne vjerujem da bi itko iz HDZ-a to napravio. Bilo je sudionika u Gradskom vijeću koji su činili puno gore stvari pa nitko nikad nije doveo u pitanje da prepusti sve funkcije i da se javno ispriča priznavši tako svoju pogrešku. Ovaj moj čin je u skladu s mojim uvjerenjima da treba početi od sebe. Hrvatskoj inače nedostaje političke odgovornosti, a to je potrebno za ići naprijed.

Što reći sada o Vijeću? Evo praktički Vlahušić, najveći Frankovićev kritičar, u nekim trenucima drži stranu vladajućima.  Kako vam se čine aktualne političke prilike?

- Očekivao sam manje mandata kod DDS-a, iznenadio me uspjeh Ivice Roka. Na osnovu rezultata vidi se kako je Dubrovniku nedostajala jedna komponenta budući da je bilo puno prosvjednih birača. Mnogi moji prijatelji su bili dio takvih, jer su izgubili opciju koja bi ih mobilizirala. Za Roka vjerujem da je duša od čovjeka i iskren, ali nisam siguran kako će odraditi taj mandat. Politika i Gradsko vijeće nisu sprdnja. Veliki dio ljudi očito nisu imali za koga glasati, dok s druge strane imamo političke aktere koji su tu desetljećima. Zaključak je da Dubrovnik nije bio zreo za prave promjene. Vladajuća politika se svodi na komadanje političkog plijena. Glavna metoda funkcioniranja je primitivna politizacija javne uprave i cijelog javnog sektora. Vlahušić ima jedan mandat i uz dužno poštovanje, on je imao svoj vrhunac u politici, bio je ministar, gradonačelnik, i sad nema izbora nego biti vijećnik i tu plivati u nekim dogovorima. Nema drugu opciju i od njega se ne očekuje da bude neki novi val, kao što se ne očekuje ni od Pera Vićana.

Što se onda nazire kao rješenje?

- Jedino rješenje je da se okupi cijela oporba u cilju zajedničkog izlaska na izbore, kao prava alternativa vladajućima. Potrebno je da glasači prepoznaju snagu zajedničkog kandidata i da se tako pokuša osvojiti vlast. Trenutno je situacija nepovoljna i teško će se to moći realizirati. Ne vidim da se dugoročno može stvoriti kritična masa od 15-ak ljudi koji mogu preuzeti odgovornost da ovladaju sustavom.

Iako su trenutno najglasnija oporba mislite da Srđevci nisu neki kapacitet za to?

- Oni su korektni, iskreni, ali mislim da ne mogu to samostalno napraviti. HDZ je predominantan, a Srđevaca je malo. Potrebno je napraviti frontu s jednim kandidatom, dogovoriti suradnju na temelju pet najvažnijih pitanja i zajedno nastupiti. Ne znam hoće li to ikad biti moguće u Dubrovniku, ali ne može se drugačije. HDZ je taj drugi pol koji je dominantan i drži uzda u svim porama, tvrtkama, županiji te okolnim općinama. Teško je to pobijediti, osim ako se svi ne ujedine.

Niste optimistični po pitanju promjena u Dubrovniku.

- Vidio sam aktere koji nemaju što ponuditi, pa su dobili najveći broj mandata. Zašto je to tako ne znam, možda je takva atmosfera, društvo, možda još uvijek ne možemo ići naprijed. Vidjet ćemo hoće li se stvari mijenjati, hoće li netko drugi doći tko će bolje komunicirati s građanima. Sve je moguće.

A je li moguć vaš ponovni politički angažman?

- Za sad nemam ambicija za to. Jasno je kako ne mogu biti novi predsjednik SDP-a, a imam još i tužbu za ozbiljnu prijetnju. Uostalom ne znam kako će se SDP restrukturirati, ali ja nemam ambiciju ponovno ih preuzeti. Da bi se čovjek aktivno bavio politikom, mora biti prisutan u nekom zastupničkom tijelu, a ja to nisam. Vidjet ćemo što će biti za nekih par godina, ali za sad bih okrenuo novu stranicu u životu, jer trenutno nemam namjeru biti aktivan. Kada se sudski postupak riješi, onda ćemo vidjeti što dalje i koju ulogu preuzeti.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom