Pave Župan Rusković: 'Ljudi su jedva dočekali opet putovati, jednostavno se navikavaju na nove uvjete'

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Ivona Butjer
Stručnjakinja za turizam smatra kako Dubrovnik mora napraviti zaokret iz destinacije masovnog turizma.

Bivša ministrica turizma i nekadašnja direktorica putničke agencije Atlas Pave Župan Rusković u razgovoru za Dubrovački dnevnik osvrnula se na povratak turizma nakon pandemijske krize, a samim tim i na stare probleme.

Kolovoz nam je uz srpanj probudio malo optimizma, u Hrvatskoj, a posebno u Dubrovniku koji je imao veliki pad 2020. godine. Jesu li strani turisti željni dolaska, je li pomogla procijepljenost ili su loši epidemiološki uvjeti u konkurentskim tržištima pomogli Hrvatskoj da se stabilizira?

Činjenica je da su ljudi jedva dočekali konačnu mogućnost putovanja. Sigurno je najveći dio tih ljudi i cijepljen prvenstveno kako bi se mogli slobodno kretati i putovati. No važno je naglasiti da se ljudi privikavaju ovakvoj situaciji, i što vrijeme odmiče sve više će se naviknuti živjeti s ovakvim problemima. Sam izbor destinacije će ovisiti i o prilagođenosti ponude ovakvim uvjetima. Mislim da bi procijepljenost trebala biti veća i da bi se, prije svega svi koji su zaposleni u turističkom sektoru, morali cijepiti. Jasno je isto tako da su nepovoljni epidemiološki uvjeti te s tim u vezi različite mjere u mnogim državama, te užasna situacija s požarima značajno utjecali na povećane dolaske u Hrvatsku.

Vi ste bili ministrica turizma u godini nakon rata na Kosovu i bombardiranja susjednih Srbije i Crne gore. Za povratak na staro nam je trebalo par godina dok se sve smirilo, koliko će nam u ovoj korona krizi trebati da nam se turizam vrati na staro?

Razlika je. Rat i bombardiranje se događalo blizu Hrvatske zbog čega nas se nije smatralo sigurnim i prikladnim odredištem, dok se korona danas događa diljem svijeta uz napomenu da smo u tom smislu u boljoj situaciji od puno drugih destinacija, posebno nama konkurentskih. Kao što sam ranije naglasila, ljudi će jednostavno prihvatiti i naviknuti se živjeti i putovati u novim uvjetima.

Želimo li uopće da se turizam vrati na staro?

E, to je pravo pitanje. Ja sigurno ne želim i jako me žalosti činjenica što i dalje nemamo viziju. Istina, tu i tamo se govori, ali samo govori, o održivosti i izvrsnosti, dok se istovremeno broje dolasci i noćenja te sezona ocjenjuje većim brojem dolazaka. Ne treba biti veliki stručnjak da se prepozna da smo postali destinacija masovnog turizma iako smo se godinama pokušavali profilirati u visoko kvalitetnu destinaciju gradeći hotele s 5 zvjezdica, te sa svakom obnovom poslije Domovinskog rata povećavali broj zvjezdica. Postojao je i odličan program za  poboljšanje kvalitete ukupne ponude obiteljskog smještaja. Pa ipak, kako su nas nekada zvali ”zimmer frei” destinacijom, danas bi primjerenije bilo ”apartment frei”.

Trebaju li Dubrovniku kruzeri, može li Dubrovnik kao destinacija biti samoodrživ, da se od kvantitete preorijentiramo na kvalitetu?

Trebaju nam kruzeri, prije svega zato što su izvanredni promotori Dubrovnika. Često se čuju loši komentari na kruzere, iako potpuno nepravedno. Naime, kruzere je najlakše organizirati i samo o nama ovisi koliko će ih biti, kolikih i kada. Očito je, međutim, da pojedinim davateljima usluga odgovara što veći broj kruzera pa se zato dozvoljava tako veliki broj kruzera u iste dane. Takva situacija nanosi veliku štetu Dubrovniku kao destinaciji i često se pozitivna reklama pretvara u onu negativnu. Dakle, nisu kruzeri krivi, krivica je na našoj strani i to zbog neznanja u kombinaciji s pohlepom pojedinačnih davatelja usluga, ili institucija. Što veća kvantiteta to slabija kvaliteta!

Bili ste osamdesetih i devedesetih direktorica dubrovačkog Atlasa. Atlas je kako znamo imao velike ratne štete na nekretninama i pokretninama. Nije moguće povući paralelu iz Domovinskog rata i ove dvije godine pada turizma?

Nije moguće povući paralelu jer se Domovinski rat događao samo u Hrvatskoj dok se korona događa diljem svijeta i uništava poslovanje, ali ne i imovinu, kako kod nas, tako i u drugim destinacijama.

Kad već spominjemo Atlas, njega više gotovo pa i da nema. Dio turističkih djelatnika koji su bili dio tog turističkog diva govore da Atlasa već odavno nema i da je on proteklih godina bio samo duh onoga što je nekad ranije bilo. Je li loša odluka vlasnika da ugasi takav brend poput Atlasa, ako već znamo da su oni vlasnici Kompasa i da se nastavljaju baviti turizmom?

Privatizacija Atlasa je jedan od stotina primjera loše privatizacije u Hrvatskoj. Cilj prodavatelja je bio samo postići što veću cijenu bez obzira je li novi vlasnik iz te branše i je li ima potrebno znanje za uspješno vođenje firme. Zapravo ih uopće nije  zanimala budućnost firme  jer očito ni sami nisu imali potrebno znanje za takve transakcije.

Prije gotovo 15 godina, 2006. ste, kao članica Strateškog odbora za razvoj turizma UN-ove agencije za turizam (UNWTO), najavili kako će klimatske promjene promijeniti i hrvatski turizam. Kako na to gledate danas, i kakav nas turizam čeka idućih godina?

Pokušavala sam upozoriti na promjene i potrebu prilagođavanja naše ponude tome.  Nažalost, nije se puno promijenilo. Drago mi je vidjeti neke pozitivne primjere, ali nažalost ne i u Dubrovniku.

Nema australskih partijanera ove godine, država ih i dalje drži u ‘lock-downu’. Sjećamo se danas vremena kada je javnost bila podijeljena oko vaše izjave da su australski turisti nepoželjni u Dubrovniku. Bili ste u tom trenutku predsjednica destinacijskog menadžmenta, a na vašu stranu su stali i sami Australci, ne i tadašnji gradonačelnik Vlahušić. Politika nije uvijek u ‘dosluhu’ s turizmom. Jesmo li negdje pogriješili u proteklih desetak godina kao destinacija, mislim na Dubrovnik i našu Županiju?

Politika je uglavnom prava opasnost za turizam, jer ne samo da u većini slučajeva nisu iz naše branše i o njoj ne znaju ništa, nego još postavljaju kadrove u institucije bitne za turizam. A opće je poznato da takvi ljudi u pravilu dovode ljude s manjim znanjem od svog.

Uoči referenduma građana Dubrovnika o izgradnji golf terena na Srđu bili ste protiv realizacije tog projekta. Malo je poznato da je Atlas osamdesetih godina kao nositelj turizma u Dubrovniku ali i puno šire, imao drugačije ideje za Srđ, možete li čitateljima reći o čemu se radilo i je li takva ideja provediva i danas?

Riječ je o ideji iz druge polovice osamdesetih prošlog stoljeća. Smatrali smo Srđ još jedinim zelenim prostorom koji bi bio idealan za rekreaciju i ugodan boravak u prirodi, kako za stanovnike Grada, tako i za turiste. Prostor je idealan za mnoge sportske sadržaje (soft adventures), bogatu eno i gastro ponudu i večernji, odnosno noćni zabavni program. Ovako nešto svakako je provedivo i danas uz prilagodbu novim trendovima.

*Intervju je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom

Popularni Članci