Kada bolje razmislim, da nema Njih, ne bi bilo ni mene. Ne bih bio u stanju ni jesti, ni piti, a bogme, ni seksati se. Normalno da je tako kada su oni pametniji od nas glupaka. Znaju znanje. Completamente.

Baš zato što su tako pametni odlučuju o svemu. Kako ćemo se parkirati i koliko ćemo to plaćati, koje je plaže najbolje dati u koncesiju i po kojoj cijeni, koliko treba biti stolova po Stradunu i okolnim ulicama, koja su najbolja prometna rješenja...? Ne samo što odlučuju o ovim 'velikim' stvarima, nego – jer smo mi ostali, naravno, nesposobni glupaci – donose odluke i o onim sasvim nebitnim, poput primjerice odluka o prvokupu privatnih nekretnina ili nazivu ulica.

Tako da nema Njih – političkih uhljeba iz Gradskog vijeća – mi uopće ne bismo znali gdje živimo, točnije koja nam je adresa. Jesmo li ustaše iz ulice Mile Budaka ili partizani iz ulice narodnog heroja Marka Gjaje? Lako to što se dubrovačke ulice zovu po miksu različitih političkih ideologija - i što je dovoljno jednom u životu spomenuti ljepotu Dubrovnika da bi se dobila vlastita ulica poput Bernarda Shawa - nego u oči upada potpuna nepismenost političara koji su davali nazive ulicama.

Brojnim profesorima hrvatskog diže se kosa na glavi kada šetaju tim velebnim spomenicima vječne nepismenosti dubrovačkih političara. Spomenut ćemo samo dio brojnih, gramatičko krivo, nazvanih ulica čija su imena blagoslovili političari iz onog, ali i ovog sistema. Tako se Ulica Antuna Kazalija gramatičko netočno zove Antuna Kazali. Stari Antun Kazali bio je župnik i književnik, a umro je 1894. poremećena uma. No da je umro i 'normalan', um bi mu danas bio poremećen kada bi ugledao tablu s njegovim imenom u nazivu ulice, čiju bi gramatičku zavrzlamu genitiva riješio doslovce svaki pijani gimnazijalac.

U zidinama na tabli stoji da se jedna ulica zove Bandureva, a pravilno bi trebalo biti Banduereva. Nedaleko od nje, točnije na Pilama, nalazi se ulica Dante Alighieri, iako bi se trebala zvati Dantea Alighieria. Jebaji ga, stari Dante čitav se život šprdao s biskupima i drugim dogmama da bi na kraju dubrovački političari od njegova imena napravili Božansku tragediju u nazivu ulice. Nažalost, tu nikako nije kraj. Nova gramatička budalaština nepismenih dubrovačkih političara je naziv ulice Điva Natali, iako bi se trebala zvati Điva Natalija. Da je čovjek znao tko će vladati Dubrovnikom 200 godina kasnije, ne bi se svim silama borio za opstanak Dubrovačke Republike.

Međutim, sada slijedi pravi spektakl. Ulica koja se nalazi u Karmenu nosi naziv Đura Baljevi, iako bi se trebala zvati Đura Baglivija. Nažalost, talijansko prezime dubrovačkog liječnika bilo je nemoguće odgonetnuti za dubrovačke političke glavice.

Kolaps nepoznavanja ljudi po kojima se davaju imena ulicama je i primjer Hliđine ulice. Nazvana je po pjesniku i prevoditelju Đuru Hiđi. Iako čovjek nigdje nema 'l' u svojem prezimenu, gramatički znalci iz Gradskog vijeća dodali su mu nepostojeće slovo, valjda jer čovjek ima vozačku dozvolu za vozila s manje od četiri kotača, kako u Hrvatskom autoklubu stoji opis za L kategoriju.

Zajebali su i prezime starog slikara Koste Strajnića, dodavši mu u prezime 'nj', pa se u službenom popisu vodi kao Ulica Koste Stranjića. Ma sve pet, kao da je bitan redoslijed slova, ide li 'n' ispred 'j' ili obratno.

Bila bi prava senzacija da su politički uhljebi uspjeli pravilno napisati ime još jednog stranca. Riječ je o poljskom dirigentu Ludomiru Rogowskom koji je u Dubrovniku – 2000 kilometara od svojeg mjesta rođenja – prekršten po starom dubrovačkom nepismenom običaju u Ludmila Rogovskog.

Hahahahahhahahah, oprostite, ali morao sam se nasmijati.

Ali to nije sve. Miho Klaić u službenom je popisu prezvan u Miha Klajića. Nisu uspjeli pogoditi ni s ulicom Padre Perice koja se trebala zvati Padra Perice, kao ni s Perom Budmani, koji je od odluke Gradskog vijeća do službenog popisa ostao izgubljen u nominativu, iako je trebao biti ispisan u genitivu.

Ali najveći je spektakl što se ulica u kojoj se nalaze prostori HDZ-a - odakle dolaze brojni politički gramatolozi (naravno nisu ni druge stranke ništa bolje) - u službenom popisu krivo vodi. Na tabli je točno napisano Petilovrijenci, dok u dokumentima piše Petilovrjenci.

Dalje nećemo, jer bi ovaj tekst zauzeo cijeli internet. Da rezoniramo – ne samo da dubrovački političari nisu u stanju dati gramatički točno ime neke ulice, već to nisu ni – doslovno.

Naime, ulice bi se trebale zvati po herojima, ali ne onima iz ovog, onog ili onog tamo rata, jer nikad ne znaš jesu li ti 'heroji', zaista bili junačine, ili možda čak ratni zločinci. U povijesti ovdašnjih naroda često se granica između heroja i ratnih zločinaca olako brisala.

Ako se već dičimo da živimo u gradu kulture i napretka, koji je kao jedan od prvih u svijetu ukinuo ropstvo, potpuno je nejasno zašto nepismeni uhljebi iz Gradskog vijeća ne bi bili napredni i u nazivu ulica, odnosno nazivali ih po istinskim herojima, poput blagajnica Konzuma i djelatnica Tiska, majki s četvero i više djece, ili roditelja djece s posebnim potrebama...?

Zbog čega se neka dubrovačka kuća ne bi nalazila na adresi I blagajnica hoće ići u WC 14. Ili recimo Trg žrtava prekovremenog rada 8. Možda Od portira do recepcionera 17. Ulica u uvali Lapad mogla bi se zvati Obala trčećih konobara, a ona gdje se nalazi gradska uprava mogla bi se prezvati iz Pred Dvorom u primjerice Pred otkazom, kako bi se odala počast svim žrtvama kapitalizma.

Bilo bi fora da se adresa Grada Dubrovnika nalazi na adresi Pred otkazom 1. Upravo je toliko ljudi u gradskoj upravi pred otkazom, ali ni taj jedan nikad ga ne dobije, već proces zaposlenika ide u obrnutom smjeru.

Nebitno je li znaš tko je bio Ludomir Rogowski, samo je bitno da si uhljeb svoje stranke i, opa, evo ti odmah posla. Onda možeš sve, pa i dati naziv ulice Ludmil Rogovski.

Majka mu je ionako odavno mrtva, neće se ljutiti.

Maro Marušić

NAPOMENA: U kolumni su korišteni dijelovi vrhunske knjige Dubrovačkim ulicama autorice Aide Cvjetković