Ovog tjedna pokraj plaže Pasjača, konavoski su huligani oštetili auto srpskih registracijskih oznaka, i na njemu napisali 'Mrš odavde, niste dobrodošli', te 'Oluja 1995'. Uslijedile su žestoke reakcije brojnih Hrvata, koji su osudili potez (vjerojatno) mladih Konavljana, te rekli da je to što su oni učinili kamilica, te da im je trebalo više jebati majku četničku.

Kako bismo shvatili što se pokraj Pasjače zaista dogodilo, moramo se poslužiti logičkim slijedom, te iz premisa izvući konkluziju.

PRVA PREMISA

U jesen 1991., huškani propagandom velikosrpske politike, Srbi i Crnogorci započeli su krvavi rat na ovim prostorima. Da nije bilo te velikosrpske politike, ne bi bilo ni rata, pa je potpuno jasno tko je glavni krivac za masakr, koji će uslijediti.

Jedno od područja koja su znatno stradala u ratu bila je i okolica Dubrovnika, kao i sam grad. Zapaljene su brojne kuće, stanovnici su istjerani iz svojih domova, a brojni branitelji i civili izgubili su svoje živote.

U ljeto 1991. godine, u Dubrovniku nitko živ nije mislio da bi dojučerašnji susjedi mogli, ničim izazvani, napasti Grad i područje oko njega. Ali to se dogodilo, i brojni Dubrovčani i okolni stanovnici nikad neće zaboraviti što im se dogodilo. Lako što neće zaboraviti, nego neće ni oprostiti. Mržnja je još uvijek prisutna i teško se gasi.

DRUGA PREMISA

U proljeće 33. godine huškani propagandom visokih svećenika, narod u Izraelu, tadašnjoj rimskoj koloniji, uhitio je Isusa Krista i osudio ga na smrt. Nije im se nikako sviđalo što se pojavio tamo neki Isus i što gazi sve dotadašnje norme svojim učenjem. Bio je potpuno drugačiji od svega do tad viđenog na Bliskom istoku, i to im se nimalo nije sviđalo.

Naposljetku mržnja prema drugačijem, rezultirala je razapinjanjem na križ.

TREĆA PREMISA

Iako još uvijek ne znamo tko su počinitelji incidenta na Pasjači, vjerojatno je riječ o osobama koje 'vjeruju' u učenje Isusa Krista, idu na misu, kršteni su, pričešćeni i krizmani, te smatraju da poslije ovog života postoji onaj vječni – gdje će dobri Hrvati ići u raj, a zločesti Srbi u pakao.

KONKLUZIJA

Kako vidimo iz gornjih premisa, postoje sličnosti između priče o Isusu, i Hrvata na jugu Lijepe naše. I Isus i Hrvati su napadnuti, iako to nisu zaslužili, te su bili žrtve svojih agresora. Isus je ubijen, kao i brojni Hrvati.

Međutim, postoje i ogromne razlike između Isusa i Hrvata. Još dok je bio živ, Isus je govorio svojim učenicima da nikoga ne osuđuju: 'Tko je bez grijeha, nek' baci kamen prvi!'.

Za svoje je neprijatelje imao samo riječi pohvale: 'Ljubi neprijatelja svoga, kao sebe sama' ili 'Ako ti netko opali šamar, okreni mu i drugu stranu'. Da je Isus tijekom života mislio ozbiljno i da je svom dušom stajao iza svojih riječi, dokazuje činjenica da je razapet na križu, trenutak prije smrti, zavapio: 'Oprosti im Bože, jer ne znaju što čine'.

Brojni Srbi i Crnogorci te proklete 1991. nisu znali što čine – propaganda u njihovim zemljama bila je jaka, plašilo ih se krvožednim ustašama, a u to vrijeme nije bilo interneta da bolje sagledaju pravo stanje. Ali čak i da su znali pravo stanje na terenu, opet nisu znali što čine – jer ubijati u ratu može čovjek samo ako ne zna pravu sliku stvari - a ona je da smo svi mi ljudi djeca Božja, i da smo međusobno braća. A ako netko može ubiti brata svojega, on zasigurno ne zna što čini.

Isus nas poziva da ljubimo neprijatelje svoje i da im okrenemo drugu stranu,“ jer ne znaju što čine“, da im oprostimo to neznanje, ali brojni Hrvati ni dan danas nisu u stanju poslušati Isusa, iako svake nedjelje slušaju njegove poruke s oltara i kunu se u njegovo učenje.

Rat je bio prije dvedeset godina, i umjesto da poslušamo Isusa i istinski oprostimo Srbima i Crnogorogcima (ne mislim pri tom na čitav narod, već samo one koji su sudjelovali u ratu), mi se još uvijek hranimo mržnjom i mitovima. Lako da ta mržnja ne smeta nama samima, ali to nije istina – čovjek ne može biti istinski sretan, ako mrzi bilo koga, ili bilo što. Mržnja je u svojoj srži potpuno suprotna božanskom djelovanju ljubavi.

Ljudi koji mrze daleko su od Isusa bez obzira što mu se mole ispod križa. Ali, Isus ih svejedno voli, iako ne razumiju njegove poruke. On je drugačiji od mrzitelja što mrze u njegovo ime, što je dokazao bezbroj puta, a znamo kako mrzitelji gledaju na drugačije – mržnjom.

Stoga, za konavoske huligane i ljude koji misle slično njima, Isus bi po logici stvari trebao biti neprijatelj, jer je drugačiji - jer je on oprostio Srbima, a oni nisu. Stoga nas nimalo ne bi čudilo da Krist naleti na popodnevni kupanjac na Pasjaču u papamobilu, a da mu konavoski katolici slomiju auto i napišu: 'Mrš odavde, nisi dobrodošao'.

Naravno da nije dobrodošao jer on ljubi neprijatelja svojega, a znamo tko su ljudi koji vole Srbe i oproštaju im. Izdajnici katoličke Crkve i svega hrvatskog. Isus Krist, po tim je parametrima, također izdajnik Hrvata.

Stoga mu treba dobro polomiti auto, da ni nakon tri dana ne uskrsne u automehaničara.

Maro Marušić