Lukša Franković je istinska budala. Kako drugačije nazvati osobu koja u Hrvatskoj dnevno radi 16 sati? Iako bi se po imenu i prezimenu reklo da je Hrvat, sumnjam da jest.

Kakav je to Hrvat, molim vas lijepo, koji s posla dolazi u četiri ujutro, i za par sati opet je budan kako bi rješavao birokraciju i sve drugo? Budala, eto kakav.

Prije pet godina Franković je dobio na korištenje prostor Revelina na rok od pet godina. Prije njegova dolaska u Revelinu nije bilo ničega, osim sprovoda miševima jednom tjedno koje je nadgledao duh Ivana Rabljanina. Franković se odmah baca na posao – u glavi ima viziju kako pretvoriti groblje miševa u ugledni klub gdje će za koju godinu nepozvan dolaziti Diego Armando Maradona.

Nakon pet godina, vidi se da Franković nije uspio u svom naumu. Istina je da je Maradona prošao tisuće kilometara kako bi se nepozvan zabavljao u Revelinu, ali, noćni život Revelina osjetili su i Bastian Schweinsteiger i Joe Cole, glumac Jeremy Irons, Ian Paice iz Deep Purplea, fotograf grupe Rolling Stones Brian Rasic, košarkaši NBA-a i hokejaši NHL-a. Da rezimiramo Frankovićev neuspjeh - htio je Maradonu, a dobio je cijeli nogometni tim – od njemačkog svjetskog prvaka do Juana Mate.

Ovim gore slavnim ličnostima muziku su puštali Fedde le Grand, Fatboy Slim, Benny Benassi i druge najveće svjetske zvijezde elektronske glazbe, ali i Deep Purple. Nedavno smo saznali da je Franković došao do londonskog Marshall Artsa, svjetski poznate agencije, koja se bavi organizacijom najvećih koncerata, a koji su najavili da bi se mogli okušati i u Dubrovniku.

Tko je profitirao od svjetskih zvijezda koje su dolazile u Dubrovnik da bi ih slušale svjetske zvijezde? Evo tko: Lukšići, Valamar, Anđelko Leko, Stjepan Perić, Lovorko Milošević, Ivica Todorić, Erih Kolak, svi drugi hoteli, restorani i ugostiteljski objekti od najluksuznijih, pa sve do Fontane – ali ne samo oni – već i svi privatni iznajmljivači, vodiči, turističke agencije, čistačice apartmana, slavonski bookeri i brojni drugi.

Lukša Franković žrtvovao je obiteljski život i viđanje djeteta da bi svima njima gore besplatno napunio džepove, jer je izbrendirao grad na način da se Revelin, a samim tim i Dubrovnik, uvrštava među 100 najboljih noćnih klubova na svijetu (samo London i New York skupa imaju stotine ovakvih objekata). Što nakon toga reći nego da je budala? Bavio se poslom za koji nije plaćen.

Prije dolaska Frankovića u Revelin, vrhunac noćne zabave bilo je ispijanje boca na klupama u parkovima i pišanje po padinama Boninova. Gosti su se iz noćnog života kući vraćali prije ponoći, osim ako se ne bi okliznuli prilikom mokrenja poput jadne Britt Lapthorne. Jedino si mrtav - ali ne pijan, nego doslovno - mogao dočekati zoru. U to vrijeme, po hotelima, najteže pitanje gosta recepcioneru je bilo gdje se može izaći vani u Dubrovniku? Recepcioner bi se crvenio, muljao kako ima jedan sjajan klub na Pilama, zove se Kapetan, Kapiten, Kapitano, kako ono, jebo ga ja, tamo je zabava do jaja – sjedi se na kamenom zidiću i smije ženama kako ne znaju bočno parkirati auto na parkingu ispod.

Franković je u rekordnih pet godina noćni život Dubrovnika doveo od zidića na Pilama među 100 najboljih na svijetu, a zauzvrat je dobio etiketu da je kriminalac koji s Vlahušićem ilegalno pili zaradu (da se razumijemo, ako je Vlahušić oštetio proračun Grada u slučaju Revelin, za to treba i odgovarati).

Što nakon svega toga reći nego da je budala? Stavio se kao malo tko dosad, a mogao je lijepo raditi duplo manje za isto para i imati više vremena za sebe ili se. Koliko li je samo vremena i energije potrošio na kontakte i svu drugu logistiku?

Ionako nas Dubrovčane zaboli za tog Fatboy Slima. Nama je svejedno pušta li nam muziku Fatboy Slim, ili onaj Mršavi Debeli Dječak iz Pila. Dok je hašiš dobar i piva jeftina, briga nas za sve glazbene umjetnike i posljedice njihova dovođenja u grad. Mi ionako ne razumijemo što je to brend i marketing i kakve to veze ima s gostima u našem apartmanu. Ali zato znamo da, ako Franković ovako nastavi, sutra bi nam mogao dovesti najveća svjetska čudna imena u grad, recimo Sigur Ros, ili tako nešto, pa da nam pjevaju na islandskom ili onom izmišljenom vonlenskom, jebote pas, tko to razumije, daj nam lijepo Seku Aleksić ili Cecu, pa da pjeva na srpskom – da čitav svet to razume – a ne neke kvazi umjetnike koji zavijaju kao da su došli iz psećeg azila na Žarkovici.

Stoga je krajnje vrijeme da se Franković istjera iz Revelina (hvala USKOK-u i DORH-u što se ne izjašnjavaju o tome smije li se Lukši produžiti najam i po kojim uvjetima). Sigurni smo da će Revelin uzeti netko puno bolji od ove budale, neki dobričina iz ZG podzemlja, koji će nam omogućiti svježi kokain i speed, ali i svježevlažne kurve iz Ukrajine, Bjelorusije i Moldavije, gdje će osim zabave s narodnjacima u Revelinu, biti veselo i ispred tvrđave – vadit će se pištolji u sačekušama, borci će se borit na Trgu borca, a mi novinari ćemo imati klikove zbog mafijaških obračuna. Umjesto Dubrovčana, za šankom će raditi zalizani tipovi sa sprovoda miševa, a zvono Ivana Rabljanina označit će novu rundu pevaljki na bini.

Bit će to Revelin kakav istinski želimo i kome oduvijek pripadamo  – balkanska krčma bez izbjeglica iz njemačke i argentinske reprezentacije, sa Soraja size sisama pevaljki, gde ćemo da razumemo o čemu se peva, a ne da nam netko tupi neke pesme Dete u (ne)vremenu, i slične pizdarije, ili ne daj Bože, sutra na islandskom.

Sve će da bude mnogo lepo kada Frankovića za koji mesec isteramo iz Revelina – suzama ćemo da lepimo tapete, a Lukša će napokon da vidi svoje dete.

Maro Marušić