Pa ipak, bez obzira na slobodnu volju svakog građanina i što vlast bira narod, čini se kako upravo Hrvati imaju najveći poriv kritizirati vlast koju su sami birali. Nije ni čudo. U zemlji u kojoj su cijene i PDV među najvišima u Europi, a standard među najnižima, u kojoj mladi ljudi na svakodnevnoj razini bježe trbuhom za kruhom zbog ogromnog broja nezaposlenih svatko tko ima hrabrosti pokušat će naći način kako osigurati svoju egzistenciju, naravno, što dalje od Lijepe naše koja je mnogima sve više maćeha, a sve manje majka. No, i dalje se bira, i to već preko 20 godina, između dvije opcije, kao da nijedna druga ne postoji i kao da je u proteklih 20-ak godina baš sve bilo dobro. Toliko dobro da im se stalno i iznova ukazuje povjerenje.

Voli biti sve, samo predsjednica ne

Kolinda Grabar Kitarović postala je hrvatska predsjednica prije otprilike šest mjeseci i već na njenoj inauguraciji moglo se vidjeti u kojem će smjeru ići njen mandat. Ako se po jutru dan poznaje, tada je njena inauguracija svakako nagovijestila ono s čime se danas brojni cinici znaju zezati na društvenim mrežama, a ako je prvih pola godine nagovještaj njenog petogodišnjeg mandata, tad nam se svakako ne piše dobro. Kolinda se fotografirala trljajući palac Grgura Ninskog, Kolinda piturava stan, fiktivno zna voziti traktor, trajekt, avion, jahtu, megajahtu, brod, jedrenjak, Kolinda liže sladoled, Kolinda je jedna od najatraktivnijih političarki na svijetu, Kolinda je velika navijačica, Kolinda zna upravljati kombajnom. I čini se kako sve to Kolinda zna i radi, zbog čega je lako steći dojam kako se najmanje bavi onim što ona jest – a to je da bude predsjednica.

A sve to, kako je već navedeno, nagovijestila je upravo njena inauguracija. Za tu je priliku odjenula plavu haljinu, na sebe stavila lentu poput Franja Tuđmana, izrecitirala dirljiv govor, odlučila kako će na inauguraciju ići s narodom i kroz narod, fotografirajući se s penzionerima, majkama i djecom. I to je radila kroz proteklih šest mjeseci! Kolinda Grabar Kitarović trudi se izgraditi imidž žene iz naroda i od naroda. Uvijek susretljiva i raspoložena, rado će pozirati s građanima, udijeliti lijepu riječ i porazgovarati. Nastoji se ona, koja vodi život poput svakog drugog visokog državnog dužnosnika, a koji je nezamisliv prosječnom građaninu, solidarizirati s građaninom koji dok kupuje mlijeko mjeri hoće li uzeti tetrapak od pet ili sedam kuna. Jer razlika je u dvije kune, a dvije kune dnevno su 60 kuna mjesečno. Pa onda ona piturava, vozi kombajne, traktore, navija i sve to jako lijepo izgleda na površini jer ona je jedna od nas. Na prvi pogled. A na drugi?

Na drugi pogled, Kolinda Grabar Kitarović obećala je nakon svoje izborne pobjede kako će Hrvatska biti najuspješnija zemlja u Europskoj uniji. Ukoliko se nastavi ovim tempom, to će se možda i dogoditi. Za nekih tisuću godina. Iako je ovo samo djelomično njena ingerencija i iako je u takvo što teško vjerovati, tada novoizabrana predsjednica brzo je povukla okidač. Onako kako to političari rade kada obećavaju. No, sada je došao red na djelovanje i tu se baš i nije pokazala tako odlučnom i čvrstom kao onda kad je nastupala u sučeljavanjima protiv njenog protukandidata i dotadašnjeg predsjednika Iva Josipovića, fotografirala se u uniformi HVO-a i najavljivala veliki povratak vođenja države po uzoru na Franja Tuđmana kojega je kroz cijelu kampanju provlačila kao svoj uzor.

Nije ovo izbor za miss...

Brojni osvrti na njen rad u proteklih šest mjeseci nisu dali odgovor što je to konkretno Kolinda Grabar Kitarović napravila za svoj narod. Pohvaljena je njena susretljivost i jednostavnost, no nije bilo govora o konkretnijim potezima. Ono što se zamjeralo beskrvnom i neodlučnom Josipoviću isto se može zamjeriti i novoj predsjednici. Jer od lupanja o stol i obećanja (za sada) se nije ostvarilo gotovo ništa.

Kolinda je pokazivala dva prsta u znak pobjede, pozivala se na Tuđmana, koristila snažnu retoriku, družila se s braniteljima, fotografirala s Antom Gotovinom premda je u trenutku kad je uhićen bila ministrica vanjskih poslova, vješto izbjegla poveznice s Ivom Sanaderom premda je bila u njegovoj Vladi i predstavila se kao snažna i karakterna liderica te tako potvrdila onu staru teoriju. Onu koja govori o tome kako narod kad je ugrožen, nemoćan, siromašan i nezaštićen nesvjesno traži čvrstu i odlučnu ruku. Ipak, nakon šest mjeseci hrabrost kao da se raspršila, konkretnih poteza nema, a dalo se zaključiti samo jedno – Kolinda Grabar Kitarović je simpatična, razgovara s građanima i vodi računa o svojoj reputaciji 'jedne iz naroda'. No, politika ne bi trebala biti izbor za miss i niti estrada.

Kolinda vozi kruzere, avione, traktore, ona piturava, kuha i sve to ne zaboravlja fotografirati. Kolinda ima plavu kosu i savršene uvojke, ali Kolinda nije zabavljačica i zabavljanje naroda joj ne bi trebala biti primarna zadaća kojom se bavi. Severina je u više navrata izjavila kako se ona voli 'igrati pjevačice i dok se ona igra, uvijek će biti zločestih djevojčica koje će je vući za kikice'. Severina je plaćena da se igra, a plaćaju je oni koji je žele gledati dok se ona igra. Kolinda Grabar Kitarović ima prevažnu funkciju za preko četiri milijuna Hrvata da bi se igrala i koji je za to plaćaju iz svojih džepova, pa čak i oni koji ne žele gledati njenu igru. To može raditi estradna pjevačica. To je dozvoljeno Severini. Ili Lidiji Bačić. Ali Kolinda Grabar Kitarović ne bi trebala biti Jelena Rozga.

Sve u svemu, nakon šest mjeseci bi je netko trebao podsjetiti na njene riječi izrečene tijekom izborne kampanje i nakon izbora. Prošlo je šest mjeseci, a kad se otvore špine hrvatskim domovima ne teče ni med, a ni mlijeko. Hrvatska je zemlja s najvećom stopom rizika od siromaštva u Europskoj uniji. Znamo mi, draga predsjednice, da nećemo biti najuspješnija zemlja u Europi. Ne nakon vaših šest mjeseci mandata. Ne moramo ni nakon pet godina vašeg mandata. Ali dajte da budemo. Jednom. Možda barem među prvih sedam. Zato vas je hrvatski narod i birao. Stoga se ostavite kormila, Facebooka i hrvatskih dresova i počnite raditi svoj posao.

Ivona Butjer