Nakon što je radi crvenih mravi trebalo ugasiti jedan projekt oko kojeg su se godinama lomila koplja, jer bi se time trajno uništila nastamba tih malih crvenih kukaca, radi rijetkih malih betmena što planinare po Omblinim špiljama valjalo je ugasiti projekt hidroelektrane na Ombli.

Ako se i dalje pitate tko je Erin Brockovich iz Mokošice onda vam je vrijeme da vas upoznamo s tom vrlo rijetkom ženom, ženom koja je predsjednica udruge Zeleno Sunce, ali i brojnih drugih udruga.

Njezina lepeza obveza kojima je danonoćno posvećena je vrlo bujna i široka. Ona je recimo bila zadužena za kontrolu odgajanja paunova u ACI marini ono kada je prije tri godine došla na ideju kako bi pauni u Marini bili savršena stvar. Osim što su se paunovi zgrozili na ideju te gospođe, i rukovodstvo ACI marine bi radije upalo u kašetu brokava nego vodilo dalekosežne razgovore i maltretiranje od strane mokošičke Erin Brockovich.

Kao predsjednica Kluba ljubitelja Lokruma, Rezervatu je podarila više desetaka tisuća kuna kazni. Baš kao prava Erin Brokovich tužakala je po tom otoku sve i svašta, pa je i lokrumskom wc-u, kada se obnavljao, našla zamjerku.

U najnovijoj eri, Jadranka Šimunović, moderna Erin Brockovich iz Mokošice, krenula je u zaštitu dubrovačkih placa.

Ona je te kobne 2013. godine krenula u borbu protiv gradskih vlasti koji su željeli obnoviti tržnicu u Gružu. Jadranki Šimunović se to nije svidjelo što prodavači idu privremeno u Lapad, pa je izrazila svoje negodovanje preko medija.

Da borba za placu u Gružu ne bi bila iznimka nego pravilo je nedjeljna manifestacija prosvjeda kod mirnog okupljališta na Kissu u Mokošici. Erin je izvela brojnu djecu koja su upoznata s problematikom i hajdemo biti iskreni, pronašla sebi još jednu temu za medijsko eksponiranje na temu svega i svačega.

Ne ulazeći u polemike je li navedena lokacija dobra ili loša odluka gradskih vlasti, Jadranka Šimunović je još jednom krenula temom crvenih mravi i šišmiša s Omble. Uvijek postoji neki razlog zašto da se destrukcija opravda. Placa u Mokošici se ne bi smjela graditi na tom mjestu, prema njenim riječima, zato što košćela proizvodi hlad, zato što su djeca na tom mjestu naučila hodati.

A zamislite samo da je netko došao na ideju da Jadranki Šimunović sruši kuću jer je pronađeno stanište crvenih mravi? Zamislite ako je netko na toj parceli naučio hodati? Zamislite ako ispod njene kuće ima špilja i ako mali betmeni radi toga ne mogu dalje tu sretno i u miru prirode obitavati?

Jesmo li stvarno toliko pasivni da toj ženi ne možemo reći neke stvari?

Recimo, mogli bi joj reći kako se na prosvjed protiv mobilnih stanica ne ide s dva mobilna uređaja. Mogli bi joj reći kako je nije sramota u kući imati električnu energiju. Onaj tko želi zaštititi šišmiše, taj bi u to stvarno trebao vjerovati i prvom prilikom nazvati HEP da isključi tu prokletu struju koja godinama stvara probleme.  

Jadranka Šimunović je bila žestoki protivnik izgradnje replika austrijskih baraka na Lokrumu. Ne samo da je bila protiv, nego je cjelokupni projekt prijavila UNESCO-u te tražila da se revidira popis Dubrovnika na popisu svjetske baštine zaštićenih gradova.

Da bi tragedija bila veća, na otvorenju objekta, pila je šampanjac među uzvanicima.

Šimunovićka je, nesporno, napravila jako dobar posao. Svojim dugogodišnjim volontiranjem kroz njene udruge, radionice, akcije je prošlo puno djece i jako puno je napravila na održanju eko ravnoteže u Dubrovniku i Mokošici.

No, kada pomisliš da si Erin Brockovich, i da imaš u rukama alat da zaustaviš sve što ti se ne sviđa, onda postaješ opasan, i za sebe i za društvo.

Djeci koju je upotrijebila u svojoj kampanji protiv tržnice u Mokošici tu svakako nije bilo mjesto. Tu se nije radilo o eko-aktivizmu nego o osobnim ratovima Jadranke Šimunović. A djeca nisu vojnici.