Adolf Hitler zvani Kaplar – kako ga je pogrdno prozvao njemački predsjednik Paul von Hindenburg zbog niske vojne funkcije u Prvom svjetskom ratu – tijekom dvadesetih godina bio je upravo to: marginalna politička figura, kojoj su se Nijemci ismijavali.

Međutim, spletom okolnosti – penali zbog Prvog svjetskog rata, Velika depresija, a samim tim ogromna inflacija i nezaposlenost u Njemačkoj, bacili su zemlju na koljena.  Samo godinu dana nakon izbijanja velike svjetske ekonomske krize – 1930. godine – u Njemačkoj su održani izbori.

Zbog teške situacije njemačkih građana do tad marginalni nacisti postali su druga po jačini stranka u Reichstagu – na izborima su osvojili 18,3 posto glasova, te su po jačini bili odmah iza socijaldemokratske stranke, te ispred komunista.

Sljedeće dvije godine u njemačkom parlamentu nitko nije imao većinu, sve je bilo isprepleteno raznim, mućnim političkim igricama, i Vlada je teško funkcionirala, pa su novi izbori održani 1932. godine. Na tim izborima nacisti predvođeni Hitlerom postaju najjača njemačka stranka – dobili su čak 37,8 posto glasova, no nisu imali većinu u parlamentu, pa se opet ide na nove izbore, gdje sada nacisti gube 4 posto glasova i situacija je slična kao i do tad. Opet nitko ne može upravljati državom bez pomoći neke druge stran(k)e.

Nakon puno pregovora i raznih igrica, naposljetku je predsjednik Hindenburg dao Hitleru mjesto kancelara, a kasnije dobro znamo što se dogodilo.Zašto smo se ovoga prisjetili i kakve veze ima Hitler s aktualnom političkom situacijom u Hrvatskoj?

Jučer smo, posljednjeg dana pregovora i posljednjeg dana konzultacija s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović napokon saznali ime novog hrvatskog kancelara, pardon premijera. To je Tihomir Orešković, za kojeg su hrvatski birači prvi put čuli zadnje sekunde konzultacija, nakon mjesec i pol dana od izbora. Kakva apsurdna situacija – Hrvatsku bi sljedeće četiri godine trebao voditi čovjek, kojeg su Hrvati upoznali na samom kraju. Podsjeća to na društva koja prakticiraju dogovorene brakove. Ne znaš tko ti je supruga, ne znaš tko ti je suprug, sve do prve bračne noći. Sinoć je nama Hrvatima bila dogovorena prva bračna noć s novim hrvatskim premijerom.

Upravo ta činjenica pokazuje koje smo mi zaostalo društvo – država u kojoj se dogovara brak premijera i građana - drugim rječima sumrak demokracije. Za novog hrvatskog premijera nijedan birač nikad nije čuo. Da je bio predstavljen u kampanji – tko je, što je, i što hoće – garantiravam vam da bi rezultati bili drugačiji, a i Karamarko mu je mogao postaviti pitanje gdje je bio devedesetprve.

Primjerice ja znam nekoliko mojih vršnjaka, simpatizera HDZ-a, čiji su očevi izgubili život u obrani svoga doma u gaćama. Naime, nije im se dizao stijeg na žene, pa su koristili Viagru koja im je presudila život na ovom planetu. Veliko je pitanje bi li glasači HDZ-a glasali za HDZ da su znali da će premijer biti čovjek koji se tijekom svog poslovnog života borio za što veću uporabu tableta u svakodnevnom životu – recimo Zyprexe i Prozaca, koje izbacuje tvrtka Eli Lilly, gdje je Orešković dugi niz godina radio.

Može sada Karamarko i svi drugi trubiti da je čovjek stručan, da ima sjajan CV, ali to je upitno. Zašto bi meni, kao biraču, u životu trebalo biti važno i presudno za izbor premijera da čovjek depresivnima daje Prozac, a šizofreničarima Zyprexu? Po čemu je neki CV sjajan, ako u njemu stoji da si se trudio da tvoja firma unaprijeđuje prodaju tableta? Štoviše, liječenje depresivnih duševnih poremećaja tabletama – što forsira bivša Oreškovića tvrtka – je kao da kockara liječite ruletom.

Naravno, nisam ja tu da sudim, je li Orešković stručan ili ne za mjesto premijera, ali valjda zato postoje izbori, nije li to sami bit demokracije? Da osoba predstavi program, te da u skladu s demokratkim standardima, birači svoj glas daju upravo njoj ili nekom drugom, trećem... To je u ovom slučaju sve izostalo. Mogao je Orešković biti legitimni sudionik kampanje prije izbora – obećavati nam kurac tvrd kao stijena – mnogi bi glasali za tu političku opciju. Ali važno je još jednom naglasiti – glasali bi, birali, kako hoćete – a to nije bilo moguće.

Ova situacija je jako opasna za demokraciju u Hrvatskoj. Postavljen je čovjek za premijera, a koji na izborima nije dobio nijedan glas. Mogli su Karamarko i Petrov dogovoriti da premijer bude, recimo, Tomo Horvatinčić – i on je nestranački stručnjak -  pa da krene u bolne reforme rezanja. Ima li tko bolji CV od Toma Horvatinčića u rezanju, a rezovi su nam nikad potrebniji? Lijepo su Petrov i Karamarko trebali dati Horvatinčiću mjesto premijera i gliser, pa da reže javnu upravu, beskorisne županije i općine. Imao bi Tomo bolji CV i veći legitimitet za bolne rezove od Tihomira Oreškovića. Ako meni ne vjerujete o stručnosti Horvatinčića u bolnim rezovima, pitajte onog Talijana, koji još uvijek plače za svojim roditeljima.

Mogli su isto tako Petrov i Karamarko dogovoriti da premijer bude neki hrvatski Adolf Hitler, imamo i mi sličnih. Iako ga nitko nije birao, evo hrvatskog Hitlera na mjestu premijera. Malo po malo, hrvatski Hitler ukida ovlasti Saboru, pa ukida prava homoseksualcima, pa ukida prava manjinama, pa ukida prava svim vjerskim skupinama, osim Katoličkoj Crkvi, a naposljetku ukida i demokraciju, te postaje despot, i sve to radi unatoč činjenici da ga nitko od građana nije birao, te da su ga upoznali pet minuta do ponoći.

Baš onako kako se dogodilo u Njemačkoj tridesetih godina prošlog stoljeća. Samo za razliku od hrvatkog premijera Tihomira Oreškovića, Hitler je u trenutku preuzimanja kancelarske dužnosti, imao kakvu-takvu legitimnu demokratsku potporu njemačkih građana kao čelnik najjače političke opcije.

Naravno, neće Orešković biti loš kao Hitler, ali ostaje činjenica da je njemački zločinac došao na vlast puno demokratskijim putem od novog hrvatskog premijera i to u trenutku kada se po prvi put u hrvatskoj izbornoj povijesti glasa preferencijalnim glasovima za parlament.

Veći legitimitet imao je Žan Tabak u osvajanju prstenova s Houstom Rocketsima i Anthony Šerić u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji – tri puta je bio na velikim natjecanjima i nije odigrao ni minutu – nego  mandatar Tihomir Orešković u sastavljanju nove Vlade.

Jebo demokraciju kurcem tvrdim od Viagre, kao glava prosječnog hrvatskog birača.

Maro Marušić