Nizozemac je ukratko objasnio svoju životnu priču. Naime, njegova majka je bila na odmoru u Dubrovniku 1966. i 1967. Prve godine otišla je u hotel Bellevue, a sljedeće godine se ponovno vratila u Dubrovnik, no u drugi hotel, ali je srela konobara iz hotela Bellevue.

"Hodali su tijekom njezinog odmora pa je jedan i jedan, nakon 9 mjeseci, postalo tri. Pokušala je doći do mog oca tako što je poslala pismo za njega u hotel, ali nikad nije dobila odgovor. Nije jasno je li on ikada dobio njezinu poruku i je li saznao za moje postojanje.

U prošlosti sam poduzeo neke radnje kako bih pronašao svog oca. Napisao sam mail hotelu, ali nisam dobio nikakvu reakciju. Prošlog sam mjeseca pokušao stupiti u kontakt s nekim tko bi mi mogao pomoći. 

Važno je naravno njegovo ime. To je pomalo nered. Nikada nije napisao svoje ime, tako da od majke znam samo izgovor: Gojko Smilonic. Nisam mogao naći nikoga s tim imenom, najbliža postojeća imena su Smiljanić ili Smilović. Ako je još živ, trebao bi imati osamdesetak godina. Imam njegovu maglovitu fotografiju", opisao je ovaj Nizozemac te najavio dolazak u Dubrovnik 29. rujna.

Sada se Dubrovačkom dnevniku javio čitatelj koji tvrdi kako zna tko je njegov otac i gdje se sada nalazi. Kazao nam je kako se radi o muškarcu koji je radio u spomenutom dubrovačkom hotelu, a sada živi u susjednoj državi. Čitatelj Dubrovačkog dnevnika je zamolio muškarca koji traži oca da se javi redakciji Dubrovačkog dnevnika na e-mail redakcija@dubrovackidnevnik.hr kako bismo spojili njih dvoje i kako bi  ova emotivna priča dobila pripadajući završetak – kako bi se sin nakon toliko dugo vremena susreo sa svojim ocem.