Policija je tada izvijestila kako su muškarci osumnjičeni jer su tijekom rujna i listopada provalili u 11 objekata iz kojih su otuđili novac i zlatninu u ukupnoj vrijednosti od oko 350 tisuća kuna. Osumnjičeni su kako su ih počinili tijekom na području Konavala, Župe dubrovačke, Dubrovnika i Zatona.

Kako je objavila policija, sva kaznena djela su počinjena tako što su osumnjičeni nasilno, provaljivanjem ulazili u obiteljske kuće oštećenih odakle su otuđivali zlato i novac oštetivši ih za ukupni novčani iznos od oko 350 tisuća kuna, a zlato su potom prodavali u specijaliziranim trgovinama za otkup zlata.

Pretragom stana muškarca (39) pronađen je alat korišten za počinjenje kaznenih djela, dio otuđenog nakita i odjevni predmeti koje su počinitelji koristili prilikom izvršenja kaznenih djela.

Osumnjičeni su krajem listopada, uz kaznene prijave, predani pritvorskom nadzorniku Policijske uprave i određen im je istražni zatvor koji je do sada nekoliko puta produživan.

Sud je donio odluku kako će svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, pa će ga ovisno o zaključku ukinuti ili produljiti. 

Posljednja Odluka Suda jest da je muškarcima N.T. hrvatskog državljanstva (39) i J.Č. bh. državljanstva (46) istražni zatvor produljen.

Branitelj osumnjičenog N.T. pak je iznio kako osumnjičeni smatra kako nema osnova za  produljenje istražnog zatvora i kako se optužnica temelji na indicijama i kako smatra kako nema opasnosti da bi on puštanjem na slobodu nastavio činiti kaznena djela. Branitelj je naveo i kako je vrijednost navodno otuđenih  premeta smanjena za više od tri puta. Posebno je istaknuo kako je optuženi u zatvoru proveo vrijeme koje je na njega djelovalo preventivno i edukativno. Osim toga, zatražio je i da ga se pusti na slobodu kako bi mogao brinuti o članu obitelji kojemu je potrebna skrb. Okrivljeni je i obećao da neće više kršiti zakon, da bi se javljao Sudu te da ne bi ometao daljnji kazneni postupak, ali Sud to sve nije uvažio kao valjane razloge za puštanje na slobodu. 

Branitelj osumnjičenog J.Č. imao je slično izlaganje u kojemu je naveo kako osumnjičeni nije iskazao nikakvu osobitu kriminalnu volju prilikom izvršenja kaznenih djela. Istaknuto je kako je J.Č. odmah, prilikom prvog ispitivanja, priznao dio kaznenih djela koja je doista i počinio i kako nije počinio sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Istaknuto je i kako je J.Č. 'razumna i inteligentna osoba i kako mu nakon tri mjeseca u zatvoru ne bi palo ni na kraj pameti ponovno učiniti neko zlodjelo'. 

Ipak Sud je odlučio kako ne postoji mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom od mjera opreza jer se blažim mjerama, prema mišljenju Suda, u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora.