Tema ove memoarske knjige dramatično je razdoblje Domovinskog rata na dubrovačkom području. Predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Dubrovniku Slavica Stojan uvodno je kazala kako je, po čitanju rukopisa ove knjige, odmah shvatila kako je to knjiga koju čitatelji dugo traže.

- Brojni naši sugrađani, istraživači, povjesničari i ostali odavno čekaju na ovu knjigu. Mnogi nažalost nisu to doživjeli, ali dobra vijest je što već imamo potvrde nekolicine mladih ljudi koji su pročitali ovaj rukopis i bili su iznenađeni uzbudljivim stranicama. Mnogi su se pronašli na fotografijama iz ove knjige, što je dokaz kako je proizvela snažne emocije. Primjerice moja suradnica Ana Rajić, čim je otvorila knjigu, vidjela je svog pokojnog oca na fotografiji kako ljubi hrvatsko tlo nakon što je izašao iz logora - prepričala je Stojan te dodala kako smatra da će vrijednost ove knjige rasti proporcionalno s vremenom.

Stojan je dodala kako je glavna motivacija autora bila „ostaviti jasan trag u tome kako su se Dubrovčani branili od agresora koji je onemogućio svaki oblik normalnog života u gradu“.

- I s takvim je ljudima trebalo pregovarati... Iako su pregovori uobičajeno dio ratne strategije, oni su usmjereni na obranu grada i stanovnika s ciljem da ublaže ratna stradanja. Neprijatelji se najčešće nisu pridržavali pregovora i bilo je situacija kada su pregovarači bili uspješni ili su imali sreće, ali svaki njihov izlazak iz sigurnosti domova i podruma je bio put u neizvjesnost i pitanje hoće li se uopće vratiti ili će biti likvidirani. Bili su izloženi ponižavanju, smrtnom strahu i upravo od toga kreće misao autora ove knjige. Sve što ih je tamo očekivalo, bilo je neočekivano. Ove pregovaračke situacije podsjećaju nas na dubrovačku tradiciju i period koji je prolazila Dubrovačka Republika. Pregovarači Ivo Šimunović, Đuro Kolić, Hrvoje Macan i Nikola Obuljen su tu tradicijsku praksu svjesno ili nesvjesno nosili u sebi - istaknula je Slavica Stojan dodavši kako su pregovarači imali 56 susreta s neprijateljima u nešto manje od sedam mjeseci.

- Kako smo pregovarali s neprijateljima. To je naziv knjige koji se može doživjeti dvojako. Prvo je kao način, ali možemo taj naslov doživjeti i kao retoričko pitanje. Ja sam pročitavši pažljivo knjigu mogla odgovoriti na to pitanje. Dubrovčani su pregovarali čvrsto, ustrajno, iskazujući neustrašivost, nepokolebljivost, hladnokrvnost, ali i snalažljivost, odmjerenost, pronicljivost, znanje, umijeće javnog nastupa i govora. Kad bih samo s dvije riječi trebala opisati te pregovaračke napore prema sadržaju knjige Nikole Obuljena, rekla bih domoljublje nadasve i hitrina - naglasila je predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Dubrovniku Slavica Stojan.

Autor knjige Nikola Čićo Obuljen istaknuo je kako su Dubrovnik obranili isključivo hrvatski branitelji koji su ga inspirirali za pisanje. Otkrio je kako je pisanje započeo 2017. godine planirajući ga završiti do ljeta 2018. godine, no bolest ga je spriječila. On je predstavio ratni pregovarački tim i detalje.

- Neko vrijeme smo bili bez časnika Hrvatske vojske da bi nam se 25. listopada pridružio natporučnik Ivo Šimunović koji je raspolagao svim informacijama i izluđivao protivnike točnim navođenjem kota s kojih su nas gađali; gledao ih je s visoka i ostajao hladnokrvan. Vođenje ureda je preuzo Đuro Kolić koji je dolazio rano ujutro i ostajao do kasno navečer pa je većina dokumenata bila s njegovim potpisom. On je vodio i sve poslove oko razmjene zatočenika  i u tome je bio jako detaljan. Moja zadaća je bila nadmetanje sa Svičevićem i kontakt s medijima i građanima po povratku s pregovora. To mi je bila neugodna zadaća jer sam morao reći nešto što bi u ljudima potaknulo optimizam, a njemu nije baš bilo mjesta - naglasio je Obuljen. Članovi pregovaračkog tima su bili i Petar Poljanić te Hrvoje Macan.

Obuljen se prisjetio pregovora koje su vodili u Močićima.

- To nije bilo nalik razgovoru civiliziranih ljudi. S njihove strane su bila dva oficira, Radoslav Svičević i Sofronije Jeremić. Svičević je bio agresivan, vrijeđao je promatračke Europske zajednice. Čak im je u jednom trenutku rekao da su krivi jer su bili u Dubrovniku kada su ubijeni dvojica njihovih zatočenika. Šef pregovaračkog tima je od neugodne reagirao i rekao kako je kako je vidio neki dan mrtvog psa te pitao je li i za to on kriv. Svičević je tada skočio na noge i rekao da on uspoređuje oficira sa psom i zaprijetio je da će ga tužiti nadređenim – prepričao je Obuljen.

Otkrio je i koja je bila njihova taktika.

- Nastojali smo što više dobiti na vremenu. Na ultimatime smo odgovarali protuprijedlozima prihvaćajući uvijek samo ono što je nama odgovaralo poput popravka vode, struje, humanitarne pomoći, a odbijali smo ono što je njima bilo bitno kao što je predaja oružja. Jedanput smo prihvatili predaju oružja, ali pod uvjetom da oni nama predaju oružje naše Teritorijalne obrane što je bilo otprilike pet puta više nego što su naši branitelji tada imali. Naime, oružje dubrovačke TO je tada bilo uskladišteno na području Općine Trebinje. To ih je razbjesnilo - ispričao je.

Prepričao je i događaje s pregovora u Cavtatu.

- Razgovarali smo na brodu Argosy i onda je ušao jedan mornar i nešto na uho rekao Svičeviću. On mu je kazao kako trpe jaku vatru s Babinog kuka te da moraju uzvratiti. Nije ni dovršio rečenicu, a prva granata je proletjela iznad naših glava. U tim uvjetima smo nastavili pregovarati. Jedan od promatrača je rekao kako je bilo 75 granata, a ne 50. Možete li zamisliti kakve su mi se misli vrzmale po glavi jer se moja kuća nalazila na Babinom kuku. Koliko mi je samo trebalo snage da ostanem hladnokrvan. Đuro Kolić mi je tad rekao 'E baš imaš faci od Japanca' - zaključio je Nikola Čićo Obuljen, autor knjige .Kako smo pregovarali s neprijateljima'.