Time su ovi interventni policajci i službeno pokazali kako spadaju među najspremnije policijske službenike u Hrvatskoj i Sloveniji u iznimno teškim disciplinama. Radi se o trećem natjecanju 'Memorijal Šimo Đamić – Štit Domovine' održanom u Vukovaru koje ima i domoljubni karakter, pa je u sklopu zahtjevne utrke od 40 kilometara odana počast poginulim braniteljima i civilima na spomen obilježju na Ovčari, dok je cilj utrke bio u podnožju Vodotornja u Vukovaru, simbolu radnih stradanja tog grada. Po prvi put su na natjecanju sudjelovali natjecatelji iz Slovenije, ali i pripadnici MORH-a, veterani specijalne policije, kao i žene. 

U zahtjevnoj utrci tako je sudjelovalo ukupno 66 natjecatelja koji su se natjecali u svojim službenim odorama uz dodatnu opremu ukupne težine oko 10 kilograma i jurišnu pušku. Zadatak je bio orijentiranje temeljem dobivene karte i savladavanje rute dužine od 38 do 45 kilometara u sedam radnih točaka za koje je trebalo pokazati vještine čitanja topografskih karti, orijentacije i snalaženja u prostoru, gađanje metalne mete, alpinizam, veslanje kajaka, svladavanje pješadijskih prepreka, simulacija upada u prostoriju gdje su, sa zaštitnim balističkim štitom i pištoljem, trebali neutralizirati dvije mete protivnika i sastavljanje i rastavljanje oružja. Samoj utrci su prethodila i dva dana kvalifikacija u disciplinama gađanja kratkim naoružanjem, veslanju kajaka, motoričkim sposobnostima i gađanja jurišnom puškom. Može se kazati kako se tu radilo o 66 natjecatelja koji su među najboljima koje MUP i MORH imaju, što dovoljno govori o rezultatima Volarevića i Batorija. 

DVA PUTA ZAREDOM TRČALI NA SNJEŽNICU, SRĐ, BOSANKU…

„Ovo je treći put da sudjelujem na natjecanju. Prve godine sam bio prvi, zajedno s još jednim natjecateljem, ali kako nismo mogli dijeliti mjesto, rekao sam mu da se slobodno upiše kao prvi, a ja sam zauzeo drugo mjesto. Zadovoljan sam. Uspjeh je uopće završiti tu zahtjevnu utrku od 40 kilometara s 10 kilograma opreme na sebi i puškom, a kamoli ostvariti drugo mjesto,“ izjavio je Volarević koji itekako ima razloga biti ponosan, pogotovo što je i ove godine ostvario drugo mjesto u konkurenciji natjecatelja koji konstantno treniraju. 

A za samu utrku potrebna je spremnost i kontinuirane pripreme koje traju i po dvije godine. Kako kaže Volarević, nije bilo lako, s obzirom na sve obveze i treninge koje imaju i u sklopu svojih dnevnih obveza, no Policijska uprava im je izlazila u susret maksimalno, a i oni su imali snažnu volju. 

„Kolega Marko i ja smo se pripremali zajedno i najčešće smo išli na Snježnicu s utezima od 10 kilograma, kao i na Bosanku ili Srđ gdje bismo dvaput zaredom otrčali do vrha i spustili se natrag. Trkaći trening smo odrađivali i u Konavoskom polju. Bilo je momenata kad bi nas uhvatili grčevi, imali smo dosta bolne žuljeve, bilo je umora, ali bili smo ustrajni. Stavili bismo flaster i sutra ponovno trenirali. Na natjecanju me uhvatio snažan grč, pet minuta sam legao i nisam se mogao pomaknuti. A onda sam jednostavno ustao i rekao sebi kako nema odustajanja te završio utrku kao drugi,“ kaže Volarević za kojega je samo natjecanje bilo izuzetno emotivno jer je posvećeno stradalima u Domovinskom ratu. 

Sama utrka bila je dosta zahtjevna, obuhvaćala je gađanje iz pištolja, sastavljanje i rastavljanje izmiješanih dijelova oružja, veslanje dva puta po 400 metara, gađanje simulativnih meta od kojih jedna predstavlja civila, a druga zločinca, prelaženje prepreka, povlačenje ispod simulacije bodljikave žice, a uz sve to trebalo se snaći, pronaći najkraći put, kojim je istodobno moguće stići do cilja. 

'PREPLAVE VAS EMOCIJE, NA CILJU SAM I ZAPLAKAO' 

A do cilja je kao 20. od ukupnog broja natjecatelja i 16. u konkurenciji pripadnika MUP-a stigao Volarevićev kolega Marko Batori. 

„Meni je ovo bilo drugo natjecanje. Ove godine sam bio bolji u kvalifikacijama, ali i samoj utrci te sam zadovoljan. Za ovu smo se utrku pripremali gotovo godinu dana svakodnevno, što kroz posao, što u slobodno vrijeme. Baza je na trčanju, snazi, izdržljivosti i preciznosti,“ kaže Batori koji dodaje kako je sama utrka bila zahtjevna, ali kako su na sve zaboravili kad su ušli u cilj.

„Zapravo, cijeli taj natjecateljski tjedan je bio dosta zahtjevan. Ustajali smo rano, imali sastanke, upoznavanja, 'briefinge', obuke, vježbanje radnih točaka, veslanja, vježbi motoričkih sposobnosti, rastavljanja i sastavljanja pušaka i pištolja i za kraj 40 kilometara utrke. Mi smo baš dali sve od sebe, iscrpili smo se maksimalno. No, to zadovoljstvo kada ugledate cilj nitko vam ne može oduzeti. Osjećate grčeve i bolove, ali u tom trenutku sve prođe i preplavljeni ste emocijama. Prošle godine sam zaplakao na cilju, ove godine još više,“ kaže Batori. 

Zbog pretrpanih dnevnih obveza, ali i zahtjevnih treninga, zahvalni su što im je Policijska uprava dubrovačko-neretvanska maksimalno pomogla. Kažu, bez toga bi sve bilo puno teže, a ponos i činjenica kako se njihov trud cijeni i poštuje dodatna im je motivacija za daljnja natjecanja. Zapovjednik interventne jedinice Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Robert Đođo za njih ima samo riječi hvale. 

„Oba su dečka izuzetni profesionalci koji su uspješno spojili posao i pripreme za natjecanja. Stvarno su ponos naše jedinice i uvijek znamo kako će posao odraditi na vrhunskoj razini. Naš je posao složen i dinamičan, ali oni su spremni, a tjelesna priprema nam je u opisu posla,“ istaknuo je Đođo koji dodaje kako uspješno funkcioniraju kao tim. 

„Sve stignemo, svaku ćemo zadaću koja se pred nas postavi uspješno riješiti. Djelujemo kao kolektiv i uvijek pazimo jedan na drugog,“ kaže Đođo dodavši kako je najvažnija volja. I ljubav prema poslu koju ovi momci svakako gaje. On je dinamičan, zanimljiv, rijetko dosadan, ali i iznimno složen i odgovoran. No, za one koji su obučeni zadaća koja se uspješno izvršava. Baš kao i utrka u Vukovaru.