Razgovarala: Ivona Butjer

Prije otprilike tri mjeseca postali ste v.d. ravnateljice Folklornog ansambla Linđo. Kako su izgledali vaši počeci obnašajući tu funkciju?

Moram priznati kako nisam baš previše znala što me očekuje s obzirom da dolazim iz privatnog sektora. Ovdje je ipak nešto malo drugačije. Sada više nisam osoba koja sluša tuđe naputke nego moram sama odlučivati i to mi je predstavljalo svojevrstan izazov. U početku  nisam znala kako se snaći u svemu tome no kad sam došla, kad sam vidjela kako su stvari posložene, kako postoje ljudi koji tu godinama rade i kako će mi pomoći i savjetovati me, shvatila sam kako to nije tako zahtjevan problem. Korak po korak sam se uhodala. Početak je uvijek zanimljiv jer se uče nove stvari, ali sad kad gledam iz ove perspektive, mislim kako sam se dobro snašla.

Neki su vam na početku spočitavali kako ste mladi i kako nikada niste vodili veći kolektiv. Je li vam to bio dodatni poticaj ili vam je odmagalo?

U jednu ruku je to za mene bio poticaj, a u drugu predstavljalo određeni strah hoću li ja to zbilja moći.  Istina je kako prije nisam vodila toliku grupu ljudi, ali sada kad gledam na sve to skupa smatram kako  nije neki veliki problem. Najvažnije je oko sebe imati ljude među kojima postoji normalna komunikacija i zdrav odnos. Tada će svatko izaći u susret, pomoći i savjetovati.

Kad smo kod zdravog odnosa i normalne komunikacije, kakva vas je atmosfera zatekla kad ste došli u Linđo, s obzirom kako su postojali problemi između dotadašnje ravnateljice Dubravke Sarić i amatera, sve dok Sarić u konačnici nije smijenjena, a vi ju naslijedili?

S obzirom na cijelu tu situaciju koja se događala, kad sam došla imala sam osjećaj kako se u Linđu jedva čekalo da netko dođe i da svi ti problemi konačno završe. No, bez obzira na to, smatram kako je bivša ravnateljica napravila puno dobrih stvari. Pokrenula je 'Linđovo blago' te na taj način osigurala jedan temelj za cijeli budući naraštaj Linđovaca koji će odmah iz škole ići plesati i među kojima će se od ranih dana stvoriti ljubav prema Linđu. Tu su naravno i simpoziji koji su dobri ne samo za Linđo nego i jer daju jednu novu dimenziju u kulturi u Dubrovniku, u zimskom periodu.

No, nažalost nije našla zajednički jezik s amaterima, a oni su žila kucavica Linđa i čine 90 posto ansambla. Kad se s njima ostvari normalna komunikacija, kad se poslušaju njihove želje i uklope se u Linđov rad, onda nema problema. Smatram kako je to bila njena jedina greška. Isto tako, ni samim amaterima nije lako jer čovjek se zasiti i umori. Recimo, samo u rujnu smo imali 30 nastupa i nije se lako stalno smješkati i biti raspoložen. Međutim, ima tu i jako lijepih stvari, kao što su turneje, druženja, putovanja, a nastupi Linđa su uistinu nešto predivno. Sam feedback od strane publike je fenomenalan, jer super je osjećaj kad ljudi plješću i mole da se vratiš natrag na pozornicu. Ili kad ih ljudi prepoznaju na ulici, iako ne nose nošnju i mole za zajedničku fotografiju. Sve to im predstavlja motivaciju da budu još bolji i da se još više trude.

Kakva bi bila vaša opća ocjena rada Dubravke Sarić?

Ona je žena koja ima fenomenalne ideje, koja ima jednu životnu i radnu snagu i, po mom mišljenju, to je ocjena minus pet. Međutim, kad čovjek ima puno posla, a malo ljudi, onda ponekad zaboravi na neke detalje koji su ipak važni i tu se dogodio jedan mali propust u komunikaciji između amatera i nje. Sve je, nažalost, završilo na način na koji je završilo, ali ne bih ju zbog toga ocijenila nižom ocjenom. Na posljetku, to se sutra može dogoditi i meni ili bilo kome drugome tko dođe na to mjesto jer ponekad je teško održavati viziju nečega što postoji već 50 godina i što predstavlja svojevrstan simbol Dubrovnika. Očekivanja su jako velika.

Dakle, smatrate kako je jedini problem postojao u komunikaciji?

Naravno, a njome se i najveći problemi daju izgladiti.

Kakva je atmosfera u Linđu? Može li se reći kako su problemi koji su postojali sada riješeni?

Može se reći kako su problemi riješeni. Moj odnos s amaterskim dijelom ansambla je jako dobar. Često se nalazimo, razgovaramo, skupa donosimo neke odluke i projekte za ubuduće. Sljedeće godine slavimo 50. obljetnicu FA Linđo i skupa ćemo raditi na nekim projektima. Recimo amateri će biti zaduženi za stvaranje jednog dokumentarca o Linđu koji će predstavljati njihovo viđenje istog. Oni poprilično vole biti uključeni u sve to jer oni su Linđo, i to ne samo kad nastupaju, nego i kad su izvan pozornice, kad hodaju ulicom, u svakodnevnom životu. Oni dišu i žive jedan Linđo i treba ih uključivati u što više toga. To sada tako radimo i to ih čini sretnima.

Kakav je sada odnos između tebe i bivše ravnateljice?

Odnos među nama je odličan. Obje radimo, zajedno smo u uredu, pomažemo jedna drugoj i drago mi je što je tu, pokraj mene, jer mi uvijek može neke stvari pokazati. Ona je sada na funkciji savjetnika ravnatelja Linđa i sve je jako dobro izbalansirano.

Dakle, unutar Linđa ne postoji vaš klan i klan Dubravke Sarić?

Nema nikakvih klanova. Uostalom, premalo nas je da bi klanovi postojali.

Jeste li prije nego što ste došli na čelo Linđa poznavali gospođu Sarić i u kakvim ste odnosima bile?

Znale smo se, ali ne predobro. Javljale smo se jedno drugoj na ulici i to je sve. Poznavale smo se iz Grada i s nastupa, onako kako se zna i dosta drugih ljudi u Gradu.

Možete li usporediti sebe i bivšu ravnateljicu? Kakvi ste karakteri, u čemu su razlike?

Teško je to tek tako usporediti. Ja sam mlađa i možda se može reći kako imam nekakav mladenački naboj i poriv vući na jednu moderniju stranu. Ona je žena koja također ima jaku snagu, volju i želju za radom, ali na nešto više tradicionalan način. Smatram kako se s nama dogodio jedan spoj koji je dobar za Linđo. 

Probleme sa Sarić, amateri su uglavnom rješavali preko medija. Kako gledate na to, je li to bilo mudro?

Kad god se nešto što je neugodno i loše rješava preko medija na kraju ispadne još gore. Linđo je uvijek radio na način da su se svi problemi rješavali unutar kuće i ništa od toga nije izlazilo vani. Ne znam tko je u ovom slučaju prvi počeo i zašto se išlo preko medija. Definitivno smatram kako to nije dobro, međutim to je sada iza nas. Sada radimo na jedan nov način, radimo na novim projektima tako da smatram kako se takve stvari u budućnosti više neće događati i kako ćemo u medije izlaziti samo s lijepim i pozitivnim stvarima kao što sada radimo. Momentalno u Linđu nema nikakvih problema i potrudit ćemo se da tako i ostane.  

Osim što ste radili na boljoj komunikaciji i međuljudskim odnosima u Linđu, što ste još promijenili otkako ste došli na funkciju v.d. ravnateljice?

Prije svega, pojačali smo se po pitanju marketinga. Tako radimo na poboljšanijoj verziji web stranice, a postali smo i aktivniji na Facebooku. Facebook je u današnje vrijeme poprilično važan i dobro je sredstvo za promociju, a ne košta ništa. To se lako može vidjeti i po porastu broja pregleda naših postova. Također smo počeli s izradom neke vrste suvenirskog programa koji u Linđu gotovo da ni ne postoji. Sve se uglavnom temelji na brošurama i DVD-ima što, po mom mišljenju, ipak nije dovoljno. Tako smo krenuli u proizvodnju magnetića, privjesaka za ključeve, a u dogledno vrijeme bismo to trebali podići na neku još veću razinu kako bismo svojim posjetiteljima mogli još ponešto ponuditi. Nije Linđo samo ples, brošura i DVD, sada imamo i suvenire. Podosta radimo i na međunarodnim manifestacijama i s tim ćemo završiti godinu. Imali smo  i audiciju, a uskoro ćemo organizirati i još jednu. Dogodine će to biti jedna posebna priča jer slavimo 50. obljetnicu postojanja i sve će biti  u znaku toga.

Govorite o povećanju marketinških aktivnosti. Jeste li pojačali djelatnike u marektingu ili se više radi? Ili jednostavno postoji bolja organizacija?

Bolja je koordinacija i organizacija jer nitko novi osim mene nije došao. Tu je ostala i Dubravka Sarić kao stručna savjetnica ravnatelja i ona, naravno, s obzirom kako je zadnje tri godine provela u Linđu, ima dosta kontakata, ideja i puno pomaže. Postoje mladi ljudi s freškim idejama koje i ja, i gospođa Sarić, ali i Stjepan Lazarević koji radi u PR-u i marketingu Linđa pokušavamo usmjeriti prema nekom novom poglavlju Linđa. Osim boljeg korištenja novih tehnologija, namjeravamo uvesti i online rezervacije koje poprilično zanimaju ljude. S druge strane, do sada nismo imali takvu mogućnost, nismo imali adekvatne prostore u kojima bismo radili, tako da jedva čekamo otvaranje Lazareta. Marketingu smo dali dosta veću važnost nego do sada jer svi ti negativni medijski napisi oko afera i problema koji su u posljednje vrijeme postojali u Linđu su malo poljuljali sam imidž Linđa.

Međutim, to stvarno nije tako negativno ni loše, i to vidi svatko tko dođe na naš nastup. I ovim bih putem zbilja htjela poručiti ljudima iz Grada da dođu pogledati naše nastupe pogotovo zato što su besplatni za sve građane Grada Dubrovnika. I kroz listopad ćemo održavati svoje redovne nastupe utorkom i petkom u Kinu Sloboda s početkom u 21 sat. Neka svatko tko želi dođe, pogleda, neka ne čeka Ljetne igre ili neku sličnu prigodu da odgleda nastup.

Jeste li već bili u Lazaretima?

Jesam i mogu reći kako su Lazareti jedno izvrsno rješenje. Bila sam tamo nekoliko puta i uvjerila sam se u gradonačelnikove riječi o bajci. Lazareti uistinu jesu jedna prelijepa bajka. Dobit ćemo dvije lađe koje su odlično opremljene; od rasvjete, preko zvučnika, do wirelessa, iskreno, ne znam kako ćemo se snaći kada dođemo tamo jer smo ipak naviknuli na nešto skromije uvjete. Mislim kako će se Linđovi nastupi i nošnje savršeno uklopiti u ambijent i kako ćemo na pravi način pokazati tko smo i što radimo.

Kakav je odnos s Gradom Dubrovnikom?

Riječ je o odličnom odnosu. Gradu predstavljamo određeni servis, ali i on nama. Postoji odlična suradnja, posebno s Upravnim odjelom za kulturu, ali i samim gradonačelnikom Androm Vlahušićem. Nije nikakav problem doći, pitati nešto, dogovoriti se. Grad Dubrovnik uistinu radi u interesu Linđa i to je jako važno, jako je važno da uvažava naše potrebe. Jedva čekamo da se dovrše Lazareti te da možemo ući u svoje prostore.

Koji nastupi čekaju Linđovce u narednim mjesecima?

Prošli tjedan Linđovci su boravili u Izmiru, u Turskoj, na sedmodnevnoj turneji. Riječ je o 10. Međunarodnom festivalu balkanskih pjesama i plesova koji će trajati pet dana. Dogodine nas u siječnju čeka nastup u Ohridu u Makedoniji. U travnju idemo u EU parlament gdje ćemo predstaviti ono što radimo i usput najaviti 50. obljetnicu postojanja, u suradnji s Turističkom zajednicom. Ako nam ostane vremena, čim završimo s turnejom, napravit ćemo turneju kroz Hrvatsku, no to je pod jednim velikim ako jer moramo isplanirati i božićni program.

A ukoliko turneje po Hrvatskoj bude, gdje ćete nastupati?

Ukoliko je bude, posjetit ćemo Osijek, Zagreb i Split, ali ponavljam, ukoliko je bude. To je još sve na ideji i ukoliko do toga dođe, želja nam je da održimo jedan standardni koncert da dođemo k ljudima koji inače dolaze k nama i predstavimo im svoj rad.

Kako će Linđo proslaviti svoju 50. obljetnicu?

Zadnji vikend u studenom imat ćemo tradicionalnu proslavu koja se sastoji od svečane dodjele diploma i zahvalnica svima onima koji su najmanje 10 godina u Linđu. Održat ćemo i svečani koncert u Gospinom polju koji planiramo ostvariti  u suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i zborom 'Libertas'. Planiramo izvesti 'Era s onoga svijeta', neke izvedbe kao što su 'Ladarice' i druge tradicionalne pjesme i napjevi. Naravno, održat ćemo i svečanu večeru za sve aktualne članove i veterane koji su prije plesali. To je jedan centralni, završni dio koji bi trebao biti organiziran krajem sljedeće godine.

Međutim, do tada bih voljela da svaki mjesec na neki način aktivno radimo i predstavljamo Linđo. Imamo jako puno materijala i programa. Neki od njih su izložbe novinskih napisa o Linđu još od njegovih početaka, izložbe svih naših nošnji koje posjedujemo, fotografija s gostovanja. Tu je još i predstavljanje monografije, ali  i dokumentarca kojeg sam već spomenula, a kojeg će napraviti naši amateri. Organizirat ćemo i memorijalne nogometne turnire. Osim toga, u čast preminulom bivšem ravnatelju Linđa Mirsadu Omerčahiću održat ćemo nogometni turnir kao što smo to i do sada radili.

Nismo se još sastali i popisali što ćemo sve točno raditi. Ideja je puno, čak i previše, ali ćemo nastojati cijelu godinu barem jednom mjesečno potaknuti ljude na razmišljanje o postojanju Linđa i pokazati im što se sve napravilo u posljednjih 50 godina. To je jedan veoma dugačak period i ima jako puno materijala.

Gdje ste sve nastupali otkako ste došli na čelo Linđa?

Bili smo u Radovinu i u Privlaci te u Lepoglavi gdje smo nastupali u sklopu Međunarodnog festivala čipke što je bilo jedno jedinstveno iskustvo. Izveli smo gradonačelnika Lepoglave da pleše s nama na pozornici. Ljudi su nas dočekali kao da smo holivudske zvijezde. Ljudi su nas hvalili, nisu vjerovali da je samo 50 ljudi izvelo toliko plesova, a oni su se stalno presvlačili i imali odlične izvedbe. Kazali su kako im je to bio jedan od najljepših događaja u posljednjih nekoliko godina, a i nama je bila velika čast.

Koliko trenutno ima ljudi u Linđu?

Imamo 18 zaposlenih, preko 90 amatera A sastava, dok se drugi ne mogu ni prebrojati jer stalno netko dolazi. Naši amateri kreću od 12. godine, tako da imamo njih, a imamo i Đorđa Begu koji je tu još od prvih dana i koji s nama amaterski svira i nastupa.

Linđo predstavlja i određeni čin udvaranja. Međutim, danas se većina mladih udvara na drugačije načine, idu po klubovima, slušaju narodnjake. Gdje je folklor u svemu tome?

Danas, u vrijeme svih tih novih tehnologija, Playstationa, Facebooka, Twittera i ostalog teško je ljude usmjeriti na jednu stvar pogotovo djecu od 12 godina, koliko imaju naši najmlađi članovi. Oni još uvijek nisu formirane osobe, pa bi danas trenirali nogomet, sutra tenis, prekosutra Linđo. Međutim, Linđo ima jednu specifičnost. On predstavlja društvo, obitelj, putovanja, zabave, druženja i ostale pozitivne stvari. Dosta ljudi koji nisu nikada bili u Linđu kažu kako im je žao. S druge strane, svi oni koji su barem jedno vrijeme bili dio Linđa, o tom svom životnom periodu tako lijepo pričaju i rado se toga prisjećaju.

Nebrojeno puta u Linđu su se rađale veze, plesali bračni parovi, a toga će biti i u budućnosti. Mislim kako za Linđo kao folklor nema straha jer kod nas je to ipak na jednoj većoj razini. On ima ne samo kulturološku nego i obiteljsku i prijateljsku vrijednost.

Kakav je interes mladih za Linđo?

Veliki je interes. Oni koji već jesu u Linđu konstantno dovode neke svoje prijatelje. Imamo A, B, C i D sastav. D sastav čine oni koji su se tek prijavili na audiciju. B sastav je dosta dobar i oni će već ove godine polako prelaziti u A sastav. Drugi kontantno dolaze, stalno se vježba, iz naše skupine djece stalno izranjaju oni koji se ističu ili plesno, ili glazbeno, ili vokalno. Otkrivaju neke nove spoznaje, a kasnije zahvaljujući folkloru tu ostaju, osnivaju svoje bendove, pjevaju u grupama i slično.

Nedavno ste imali audiciju. Kako je prošla?

Audicije se inače održavaju jednom godišnje i to uvijek bude nakon ljeta Audiciji koji smo nedavno održali pristupilo je 30-ak djece. Neki od njih su zaboravili doći pa ćemo za njih održati još jednu audiciju. Onda ćemo početi s probama, a tko god ne stigne, uvijek se može na početku pridružiti, to ne predstavlja nikakav problem. Volimo raditi s djecom.  

Koja je poveznica kroz život postojala između vas i Linđa, osim što sada obavljate funkciju v.d. ravnateljice?

Obiteljski sam vezana za Linđo. Kao što je poznato, moj brat svira u Linđu, a cijelo moje društvo je nekad plesalo ili još uvijek kativno pleše tako da je Linđo na neki način oduvijek protkan kroz moj život. S njima sam često gledala te nastupe, ali nisam plesala i uvijek mi je bilo zbog toga žao. Ja sam, s druge strane, svirala violinu i flautu, učila pet stranih jezika, tako da nisam imala vremena i za Linđo, no uvijek sam ga gledala iz najbliže perspektive.

Zapravo me oduvijek fasciniralo to zajedništvo. Oni su se uvijek družili zajedno, premda nisu išli u iste škole ni dolazili  iz istog dijela grada. I danas je to tako. Drže se zajedno, izlaze zajedno, to je jedna lijepa zajednica koju je jako lijepo vidjeti, pogotovo kad kolendavaju na Stradunu na Badnje jutro ili Staru godinu. To je uistinu nešto predivno i uvijek mi je nekako bilo žao što nisam bila dio toga. No, imala sam previše obveza, a dan traje samo 24 sata i teško je sve to uklopiti.

Kojim vrijednostima Linđo može naučiti jedno dijete?

Linđo može naučiti jako puno toga. Linđo je obitelj, u Linđu nema mjesta za nekakve zločeste stvari. To je jedna vrlo zdrava i pozitivna okolina. Sva ta djeca se vrlo brzo isprofiliraju i pomažu jedni drugima. To je zapravo svojevrstan bratsko –sestrinski odnos. Stariji pomažu mlađima, a ti mlađi još mlađima. Kad smo na putovanjima čuvaju se međusobno, igraju nogomet, izrađuju  majice, organiziraju kvazi maturalne zabave, koktel partyje, proslave rođendana, različite zabave. Nije taj Linđo samo zajedništvo za vrijeme plesa nego predstavlja zajedništvo općenito i uči određenim životnim vrijednostima. Nije to samo naučiti korake, zaplesati neki ples. Linđo je puno više od toga.