Ivica Didić novi je predsjednik dubrovačkog SDP-a. Izabran je na unutarstranačkim izborima koji su održani prošle subote.  Ovaj Rođeni Splićanin već 24 godine živi i radi u Dubrovniku, u kojemu je osnovao obitelj i dobio djecu. U razgovoru za Dubrovački dnevnik objasnio je svoje razloge ulaska u aktivnu politiku i podijelio razmišljanja o tome što namjerava raditi u narednom periodu. 

Za početak, za građana koji vas ne znaju možete li reći nešto više o svojoj karijeri i dosadašnjem iskustvu, kao i svojim početcima i radu u SDP-u?

Iza mene je uspješna karijera u državnom i privatnom sektoru, gdje još uvijek radim. Nakon 11 godina provedenih u Policijskoj upravi četiri godine radio sam kao direktor korporativne sigurnosti u Jadranskim luksuznim hotelima, a zadnjih osam godina radim u jednoj financijskoj instituciji. Vidljivo je da je iza mene već određeno bogato životno i profesionalno iskustvo i vjerujem da me to, uz moju političku karijeru, kvalificira za ovu funkciju za koju sam se kandidirao. Član sam  SDP-a od 2017. godine, ranije sam bio simpatizer. Sudjelovao sam u radu Gradskog odbora u proteklom mandatu Jadrana Barača i sudjelovao sam u tom vremenskom periodu u svim izborima koji su bili organizirani. Sve me te reference kvalificiraju za ovo mjesto. Također sam i sportaš, deset godina sam bio trener u Judo kubu Dubrovnik 1966 i Judo klubu Župa dubrovačka tako da imam radnog staža i u sportskom sektoru. Vjerujem kako sam uz takva iskustva rada u velikim i složenim sustavima osoba koja može odgovoriti na sve ove  izazove koji su pred mene stavljeni. 

Kakvo ste stanje zatekli u stranci u Dubrovniku?

Ja sam kao prvo realan čovjek. Mi smo prije nekoliko godina participirali u vlasti, politička je stvarnost da smo mi sada u opoziciji i da više nismo čak ni lideri opozicije na lokalnom nivou. Po broju mandata pretekao nas je Srđ je Grad i na neki način u stranci su zazvonila zvona za uzbunu, ne mislim u lošem smislu, nego s ciljem mobilizacije i osvještavanja. Stanje nije dobro. Dugo smo bili opterećeni nekakvim stranačkim razmiricama. Vrlo smo demokratična stranka i normalno je očekivati da imamo i određene različite ideje, struje i stajališta i to je sasvim normalno, čak i poželjno, ne želim da svi imaju jednako mišljenje.  Vidim da je stranka dugo bila opterećena internim razmiricama, nismo se bavili problemima građana, niti bili među ljudima, bili smo na neki način otuđeni od njih. Povlačili smo naše članove za rukav samo kad su  bili izbori, što nije dobro i to želim promijeniti. To su neki  moji prvi koraci. Moram vidjeti s čim raspolažem, sa svakim želim porazgovarati, vidjeti tko je, što je, kakav mu je motiv i na koji način može doprinijeti našoj stranci. Svatko barata određenim znanjima, kompetencijama. Netko želi prikupljati potpise, netko sudjelovati u radu odbora i predlagati određene politike.

Znači ispred vas je puno posla na terenu.

Želim osluhnuti bilo naših birača, moram sa svakim čovjekom porazgovarati da vidim koji su bili problemi, gdje se griješilo.

Dubrovački SDP je stranka koja u predizbornim skupovima nekad punila Sportsku dvoranu. Usporedite to s današnjom situacijom. 

Mislim da je to neusporedivo. Realan sam, znam s kojim se problemima suočavam. Možda sam široj javnosti nepoznat, ali sam puno vremena proveo u velikim sustavima, dan danas radim u velikom sustavu i jako puno ljudi u Gradu me pozna. Na koncu, tu sam se oženio, dobio djecu i odlučio sam ostati u ovom gradu i graditi svoju budućnost. Znam da je politička realnost takva, međutim ona se mijenja. Moj dalmatinsko-hajdučki mentalitet ne dopušta mi da se mirim s tom situacijom. 

Znači tvrdite da imate volje mijenjati takvo stanje. No, koliko na to sve utječe i situacija na nacionalnoj razini? 

Volje za rad imam, apsolutno sam svjestan problema i  realan, naravno da opterećuje i situacija u središnjici. 

SDP puni novinske stupce i televizijske minute nacionalnih medija isključivo sa sukobima. Koga to privlači?

Nikoga, destrukcija nikoga ne privlači. 

Kako će ljudi vjerovati da ta stranka može riješiti njihove probleme kad ne može ni svoje?

Ja sam se kandidirao na lokalnom nivou, moj fokus interesa je Grad Dubrovnik. Gradit ću dobru suradnju sa središnjicom, ali ne dvojim da je vrlo bitno da se stanje sredi. Tek onda se takvo stanje može reflektirati i na lokalne organizacije. Čim mi budemo usmjereni na rješavanje problema naših sugrađana, tada ćemo poslati poruku da smo se promijenili. 

Ti su procesi o kojima govorimo završeni. Ovaj krug ljudi koji je izašao osnovao je svoj klub zastupnika, najgore je iza nas. Oni su se odredili o svojoj sudbini. Sad smo se sredili, kakvo je, takvo je stanje, idemo konačno raditi. Zasigurno nas je  i ta situacija odmakla od stvarnih problema. Nismo bili usmjereni na rješavanje problema naših sugrađana, nego smo se bavili samim sobom. To je loše, ali opet, ta je situacija iza nas i sad je stvarno došlo vrijeme da zbijemo redove i konačno počnemo raditi. Nastavno na ovu situaciju oko kluba zastupnika sad smo proveli unutarstranačke izbore, dakle imamo  priliku svi na svom području početi raditi ono što trebamo. 

Čini se kako SDP nikad nije lošije stajao na terenu, izborni rezultati nisu dobri, ali s druge strane jačaju opcije poput Možemo.  Dakle, birači ljevice nisu nestali, i dalje su tu i traže neku drugačiju politiku. 

Upravo tako, birači ljevice, to je profil ljudi koji imaj visoka očekivanja, lako ih je naljutiti. Mi smo tu ljestvicu podigli, to je tako. Pojavljuju se novi igrači na lijevom političkom spektru, ali ja to zaista ne gledam kao prijetnju, nego kao priliku. Na nacionalnom nivou, u Zagrebu imamo suradnju s Možemo. 

Vidite li u Dubrovniku sličnu suradnju sa Srđ je Grad? 

Apsolutno! Naravno da će mi u narednom razdoblju primarni interes biti konsolidacija stranke, ali nakon toga će uslijediti i razgovori s našim partnerima, na lokalnom nivou apsolutno jedino vidim Srđ je Grad kao naše ravnopravne partnere. Dijelimo dosta sličnih vrijednosti, dosta svjetonazorskih pitanja i naravno da očekujem ruku suradnje. 

Niste spomenuli HNS i njihove partnere?

Oni su više stranka nekakvog lijevog centra, otvorena nam je suradnja sa svima koji dijele naše vrijednosti, a to su socijaldemokratske vrijednosti, građansko-lijevo-zelene progresivne vrijednosti. Svatko tko se može pronaći u tim vrijednostima nama je dobrodošao suradnik. Naravno da je tu HNS, ali i oni su dosta vrludali, nisu bili konzistentni u provođenju svojih politika, negdje koaliraju s vladajućima, negdje ne i zbog toga je nama prvenstveni partner Srđ je Grad. 

Najaktivnija politika se provodi u Gradskom vijeću. Kako ste dosad zadovoljni s radom vaših vijećnika? Anita Bonačić Obradović  i Ivan Tropan su ostavili dobar dojam u kampanji, a i u Gradskom vijeću nastupaju pripremljeno. 

Mi smo imali situaciju da nam je tri i pol godine predsjednik gradske organizacije bio Jadran Barač, s kojim smo se pripremali za izbore. Imali smo tu nesretnu epizodu s njim, vidjet ćemo uopće je li  kriv, ali ta se situacija se može dogoditi svakome. Mislim da danas možete naći deset ljudi koji imaju neki prijepor s nekim susjedom. 

Činjenica je da Baraču mnogo ljudi to nije uopće zamjerilo, tako barem to izgleda prema reakcijama i komentarima na društvenim mrežama. 

Mnogo ljudi ga uopće nije osudilo i on ima našu punu podršku. Ja imam jako visoko mišljenje o njemu. Ljestvicu je SDP postavio jako visoko, nažalost to ne slijede druge opcije, imate kod naših oponenata ljude s optužnicama, s prijavama za razna kaznena djela koji i dalje sudjeluju u političkom životu. Nama se gleda kroz prste, a njima se ne gleda ništa. 

HDZ kao stranka ima presudu za razdoblje bivšeg predsjednika Iva Sanadera, ali takve stvari izgleda ne smetaju ni biračima u Hrvatskoj, od desnice do Matije Posavca. 

Ja bih barem očekivao određenu dozu srama, međutim  ne uspoređujem se s drugima, znamo mi kakvi su oni. Nakon Barača u vrlo kratkom vremenu trebalo je iznjedriti novog kandidata, nakon što se on pripremao 3 ipo godine. Trebalo je naći kandidata koji će to uspješno nadomjestiti. Praktički u 24 sata mi smo bili prinuđeni iznjedriti novog kandidata. 

Kampanja je prošla korektno, kandidati su aktivno sudjelovali u sučeljavanjima i predstavljanju programa, možda i jednako dobro kao neki koji su svoj program komunicirali mjesecima ranije. 

Sve je prošlo u redu, od sučeljavanja, njihovog nastupa, kreiranja izbornog programa 'Oživi Grad' u kojem sam i ja sudjelovao, a  to ujedno predstavlja i moj programa rada. Dakle, puni legitimitet ima taj plan. I oni su odradili sjajan posao, ostavili su dobar dojam, nismo polučili spektakularan rezultat,  ali očekivan s obzirom na sve te okolnosti. Odradili smo kampanju vrlo profesionalno, povjerenik Nikola Hajdić je to cijelo vrijeme vodio stranku do ovih unutarstranačkih izbora koji su provedeni na jedan legitiman i krajnje demokratski način i tu smo gdje jesmo. Zasukat ćemo rukave i raditi. 

Zajedno smo pokazali da je SDP i dalje čvrsta stranka. Imate krizne situacije, ovu s Jadranom Baračom, s pronalaskom kandidata, s vrlo dobro osmišljenom kampanjom i s dobrim rezultatom. Onda situaciju s Ivanom Tropanom, i to smo prevazišli, on je već platio svoju političku cijenu. Budimo realni, trebao je biti kandidat za predsjednika, međutim ova epizoda ga je iz te utrke diskvalificirala. Mi smo opet pokazali snagu, pronašli kandidata u primjerenom roku i tu smo gdje jesmo. 

Kako vi vidite Dubrovnik u smislu provođenja te politike, možete li reći više o tom programu?

O značaju Dubrovnika u nekakvim nacionalnim razmjerima deplasirano je govoriti. To je iza Zagreba najvažniji Grad u RH i on treba biti otvoren, treba biti grad ljudi otvorenih svjetonazora, okrenut ka budućnosti, a  ne vidim da je situacija sada takva. Mi radimo po načelima socijaldemokracije, slobode, pravednosti, jednakosti, socijalne i društvene uključivosti. Meni se čini da u ovom trenutku Grad ne dijeli te vrijednosti i da je gradska administracija usmjerena samo na njihove birače, a ne na cjelokupnu populaciju. Ne možete reći da i oporba nema svojih kvalitetnih ideja i prijedloga, da neki projekti koje zastupa nisu dobri. Ako u startu odbijete sve prijedloge oporbe, onda niste politički uključiv Grad. Otkad sam najavio kandidaturu pristupilo mi je jako puno prijatelja  i svi mi kažu kao prvo  - što ti to treba, drugo jesi li svjestan u što se upuštaš,  u kojem Gradu živiš, a neki čak i komentiraju - Bog ti dao snage. Kao da je nekakvo ratno stanje i kao da ja sad ulazim u rat. 

Je li to žalosno i zabrinjavajuće što ljudi tako razmišljaju o politici?

Ja ne želim živjeti u takvom Gradu. Inače sam inkluzivna osoba koja miri, uključuje, dobar  sam organizator. Želim živjeti u takvom Gradu u kojem se čuje i drugačije mišljene. HDZ ima problema sa svojim članovima, i oni nekad ne mogu reći svoja mišljenja, a nama dijele lekcije. Želim živjeti u otvorenom, liberalnom Gradu koji je inkluzivan. Otvoren za sve ljude, ne samo za njegove stanovnike, nego i za sve turiste, druge i drugačije po bilo kojoj osnovi, a to sada nije slučaj. 

Politika je nažalost spala na tako niske grade da se i mlade koji se odluče baviti politikom percipira kao da ulaze u to samo zbog zaposlenja i funkcija. Percepcija je da se svi samo žele uhljebiti. Kako to promijeniti?

Ja to želim promijeniti svojim osobnim primjerom. U SDP sam ušao 2017. kada smo bili u situaciji da smo izgubili Parlamentarne i Lokalne izbore, govori li vam to dovoljno o motivu mog ulaska u politiku? Je li vam moja kandidatura za čelnu poziciju dubrovačko SDP-a  kad više nismo ni lideri oporbe dovoljno govori o mojim motivima? Rekao sam da je u meni proradio taj dalmatinsko-hajdučki mentalitet koji mi ne dozvoljava pomiriti se sa situacijom. Inače sam navijač, Hajduk mi je u krvi, ne mirim se s nepravdom. Želim djelovati, zato je struktura Gradskog odbora takva da se vidi  da postoji jedna sinergija naših iskusnih, stranačkih seniora, jako ozbiljnih ljudi s mladima koji su tu većina. Ti su mladi iznijeli većinu kampanje za izbore. Mladi trebaju fokus našeg djelovanja i interesa, ali i sve ranjive skupine društva, socijalno ugroženi i umirovljenici. Svojim primjerom želim pokazati kako politika  nije samo traženje sinekura, uhljebljivanje i slično. Mnogi me pitaju što mi je to trebalo, obitelj me pita, ali treba mi. Treba postojati neki korektiv u društvu. SDP je uvijek imao visoke standarde, jači SDP znači i bolje društvo. 

Ja imam svoj posao u privatnoj kompaniji, više sam proveo u realnom sektoru nego u državnoj službi, ona me usmjerila u jednom pravcu jer sam spoznao kako funkcionira cijeli državni aparat, to su dragocjena iskustva, pogotovo u organizacijskom smislu. A realni sektor je nešto sasvim drugo, svoj posao imam, ne tražim ništa, ali se ne mirim s postojećim stanjem i želim djelovati.

Svi su pokazatelji takvi da je ovo jedna poprilično korumpirana država, ali i poprilično korumpirano i samo društvo,  na korupciju nailazimo na svim razinama. Kad netko ide u politiku i kad da sve od sebe da ne bude dio toga, treba imati i dovoljno ostalih takvih ljudi da budu isti takvi, na svim potrebnim pozicijama za djelovanje. I onda bi svi takvi ljudi trebali biti nekakva većina, ali nisu. Ljudi često galame protiv korupcije političara, ali prvom prilikom i sami traže neku vezu ili pokušavaju utjecati... 

Jučer mi je došla rodbina iz Berlina, gledali smo vijesti i tema je bio Matija Posavec i njegov reizbor. Vidjeli su da se ponovno natjecala osoba koja je priznala koruptivnu radnju. Nisam im uspio objasniti kako je to moguće u jednoj normalnoj državi, članici EU, da je moguća situacija da se ponovno natječe osoba koja je priznala koruptivnu radnju. U nordijskim i zapadnim zemljama za  puno manju stvar se odlazi s funkcije. 

Ali u tim državama koje spominjete ljudi vjeruju u tu svoju Državu i njene institucije. Mi smo u situaciji da više ne vjerujemo ni političarima, ni policiji, ni pravosuđu, ni medijima, evo sad ni doktorima. I zato je 80 posto birača možda promislilo kako se Matiji Posavcu namješta. 

Slažem se u potpunosti, ili samo vjeruju u ono kako je on manje ukrao,  da je barem naš i slično. Tako ne ide. Vi morate imati integritet. Svojim primjerom svjedočim da postoje ljudi koji ulaze u politiku iz drugačijih razloga i s drugačijim motivima. Razumijem rezigniranost građana u odnosu na političke elite, ali se ne mirim s tim, apstinencija od politike nije rješenje.  Izašao sam iz svoje zone komfora i želim djelovati, ukazivati na te društvene nejednakosti. 

Ne želim živjeti u Gradu u kojem se imenuju pročelnici bez dana staža u realnom sektoru na rukovodeća mjesta, a u nadzorne odbore nekompetentni ljudi s puno manje znanja od onih koje nadziru. Mene bi bilo sram tako raditi. 

Što ćete raditi u narednom razdoblju? Hoće li SDP biti aktivniji nego do sada? Imate li neku poruku za svoje članove i simpatizere? 

Imamo dobru mladu ekipu koja barata informacijskim tehnologijama i imamo mogućnost pojavljivanja na društvenim mrežama, imamo mogućnost u koordinaciji sa strankom dovesti određene ljude iz vrha stranke, koji su eksperti u određenim područjima, organizirati razne tribine, pres konferencije. Imamo jako mnogo alata, samo treba raditi, a to je ono što obećavam, da ću raditi, da ćemo biti aktivniji. Nekad ćemo biti i konstruktivna oporba. Tko može biti protiv nekog vrtića, škole, ceste ili parka? To ćemo naravno podržavati, ali način kako to napraviti je drugačiji. Podržavam kao i svatko normalan cestu prema Pobrežju, ali me smeta kad poskupi za određeni iznos.  

Volio bih pozvati sve naše ljude koji nigdje ne pripadaju, a koji imaju nekakav poriv da djeluju da nam se slobodno priključe. Ne trebaju biti članovi stranke, ne pozivam ih u stranku, ali ih pozivam da nam se obrate s punim povjerenjem, s ciljem da ukazujemo na društvene probleme koji ih tište. Pozivam sve  slobodnomisleće ljude, intelektualce, radnike, sindikate, medicinske sestre, javite nam se s vašim problemima. Tu smo da radimo bolje društvo, nemojte se miriti sa situacijom.