I stvarno, ima Lujić pravo. Sve nas istomišljenike treba hitno ukinuti jer smo smeće. Jednako smeće poput radnika iz Tvornice boja Dubravka, ali i svih drugih neistomišljenika koje ne dijele jednake svjetonazore poput Laburista, Srđevaca ili neumornog Iva Gjaje.

Na isti, samo eto, staromodniji način s autorom ove kolumne obračunao se gore spomenuti Gjaja.

Predstavivši se kao Hrvatski nacionalist, direktno je optužio kolumniste Dubrovačkog dnevnika da su lažovi. K tome, napravio je to slikovito, u stilu Zdravka Mamića. Smetalo mu je, zapravo najviše što sam ga upravo ja, na pravdi Boga nazvao komunistom.

On naime, kako mi je na svetu nedjelju popodne, kada ljudi blaguju, a on se nervira, objasnio da on nije komunjara, samo eto da su ga nakon gimnazije neki komunisti učlanili u tu prokletu partiju. Pretpostavka je kako je istoimeni Gjaja prošao čitav svoj radni vijek, a da se zaboravio ispisati.

Da se razumijemo, nije problem što je čovjek bio u partiji. Bili su mnogi. Problem je što čovjeka boli osobna prošlost na koju ne može utjecati. Na budućnost, na koju se može utjecati, to jednostavno ne žele. Recimo demokracija, ona nam je uklesana u Ustav i same temelje svih političkih strankaka, osim onih irelevantnih. I u Laburistima demokraciju smatraju temeljem države, tako i svake političke opcije, a njihova dojučerašnja predsjednica uvjetuje politički angažman svoje stranke s Androm Vlahušićem prestankom financiranja Dubrovačkog dnevnika.

Ivo Gjaja u telefonskom razgovoru zabranjuje Dubrovačkom dnevniku da spominju njegovo ime. I tu se vidi da je on čovjek koji je u vrijeme socijalizma imao ogromnu moć, da nekome zabrani nešto. Nije nam trebao Dinko Mirić da nam razotkrije Gjaju, njegov nastup sam pokazuje da je rođen kao osoba koja kad govori drugi šute i slušaju. Pokazuje Gjaja svojim ponašanjem i da je sam Bog predvidio da će ga jednog dana presresti ispred gimnazije i učlaniti u Partiju.

Hrvatski nacionalist, kako se sam predstavio, a ja bih rekao Hrvatski nacionalist komunističkih korijena je čak rekao kako će mi za svaku laž, jer on istinu zove laž, razbiti nos.

Laburisti se, u ime laži i lažnog morala, obračunavaju međusobno. Predsjednik Županijskih laburista je na svoj Facebook profil iznio prljavo rublje svojih vijećnika čudeći se da isti čitaju statuse na društvenim mrežama, a da pritom zanemaruju društvenu odgovornost kao izabrani vijećnici.

I na njega je udareno, drvljem i kamenjem, kao na čovjeka s kojim se ne može surađivati.

Nepodnošljiva je lakoća kojom se Laburisti brane protiv istine. Možda je fotografija autora kolumne iritantna i izaziva čudnu reakciju ljudi s iskaznicom laburista, možda. Možda Dolores i ima pravo. Možda nas svi trebaju prestati financirati. Onda će sva ega nekolicine laburista biti zadovoljena. Treba nas prestati financirati i samo udarati po nosu.

Demokracija je blesava stvar, ima Gjaja i pravo, odakle baš meni pravo da ga nazivam komunistom?

I nije problem ako nas prestanu financirati. Nije to od Dolores ništa novo. Svojom rukom je ionako prije dva dana zanjihala sudbinu tridesetorice u Sanitatu. A tko su joj ovi u Dubrovačkom dnevniku? Ljudi koji pišu smećarske tekstove.

I ja, u tom duhu, i u duhu Jure Stublića, umjesto radija, kada gledam Gradsko vijeće, dođe mi da bacim televiziju kroz prozor. Svoju televiziju, svoju sudbinu, pritom neuništavajući tuđe za razliku od nekih.

P.S. Sretan Vam Božić dragi prijatelji i čitatelji. Tko zna što će biti sutra, a kamoli za Božić. 

Nikša Klečak