Žene su tijekom čitave povijesti čovječanstva uglavnom bile ugnjetavane od strane muškog roda. Smatrane su nižim bićima koje su fizički i intelektualno inferiorne pater familiasu. To fizički u nekim situacijama čak i drži vo… lan – dovoljno je vidjeti prosječnu vozačicu kako se na križanju ubacuje na glavnu cestu – žene su, čast iznimkama, prirodno netalentirane za vožnju. Realno - ali i strašno diskriminirajuće - da se ženama (i starcima) zabrani voziti, mnogi prometni problemi sami bi se od sebe riješili. 

No to da su intelektualno potkapacitirane je najveće zlostavljanje od strane muškaraca koje je čak i u najrazvijenijim dijelovima planete trajalo sve do jučer, a u mnogim područjima svijeta, nažalost, nastavit će se i sutra. Primjerice, u švicarskom kantonu Appenzell Innerrhoden nježniji spol dobio je pravo glasa tek 1991. godine, a inače u Švicarskoj žene su plaćeni porodiljni dopust dobile, ne biste vjerovali, 2004. godine. Što drugo reći nego da muškarci često znaju biti prva polovica prezimena Bastiana Schweinsteigera. 

Laure, Cvijete i Beatrice 

Međutim, unatoč svim muškim svinjarijama kroz čitavu povijest homo sapiensa, ženi nikad nije oduzeta titula ljepšeg spola. Mogli su ih muškarci zlostavljati, ne dati im pravo glasa, ni plaćeni porodiljni dopust, mogli su plemkinje u Dubrovačkoj Republici kažnjavati slanjem u samostan i dogovorenim brakovima, ali nikad im nitko nije osporio da su estetski dominantne. U čast njihovoj ljepoti pisali su se soneti, wertheri su dizali ruku na sebe, Emma Bovary i Ana Karenjina postale su i ostale najveće zvijezde cjelokupne književnosti... Najslavniji pisci imali su svoje muze – Petrarca voljenu Lauru, Dante svoju Beatrice, Majakovski tragičnu ljubav s Ljiljom Brik, a slavni pjesnik Torquato Tasso posvećivao je uratke Cvijeti Zuzorić. 

No, upravo tamo negdje kada im je Švicarska počela plaćati porodiljni dopust - znači početkom ovog tisućljeća - žene su po prvi put u povijesti postale ružniji spol. Kako se to, pobogu, dogodilo, kako su žene nakon nekoliko tisućljeća vladanja estetikom postale neuglednije od Svinjasteigera? Nježniji spol, naime, dokusurio je napredak šminke. Nije se taj proces dogodio preko noći, industrija ženske šminke napredovala je iz godine u godinu sve dok ulaskom u novi milenij nije došla do vrhunca. Šminka u posljednja dva desetljeća od prosječne, da ne kažemo ružnjikave žene, može napraviti Cvijetu Zuzorić. Da sam ja marketinški stručnjak Maybellinea ili Chanela moj slogan bi bio: „I vaše ružno lice, može postati Beatrice!“ 

Zaista je nevjerojatno što može današnji make up. Sakriti sve bore i pufice na licu, poravnati cijele vulkane, kanjone, kratere, da žene ne mogu prepoznati ni vlastite matere. Puder na licu pomladi tetku jedno 15-20 godina, očne maskare i eyelineri skinu dodatnih pet, i od klasične babuskare u samo pola sata mazanja dobili smo tek procvjetali pupoljak. I sve je to lijepo i krasno – naravno da je lijepo i krasno, jer čemu šminka inače služi? – ali problem je što se muški (a, jasno, i ženski) mozak brzo navikne na promjene koje šminka ob(n)avlja, pa kad je žena skine prije odlaska na počinak, njen partner ne može prepoznati s kim se ujutro probudio. Neke žene su toliko različite sa šminkom i bez da preporučam ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću donošenje zakona gdje bi takve žene imale dvije osobne iskaznice – jednu s puderom, drugu bez. 

Eto, zato žene više nisu ljepši spol. Ljudski mozak se toliko naviknuo na domete šminke da mu bez nje svaka žena izgleda staro i ofucano. Muški su – ni zgodni, ni mršavi – preuzeli tron ljepšeg spola samo zato jer uvijek izgledaju isto. Bilo da su na poslovnom sastanku, bilo u teretani, na tribinama stadiona, gdje god – stave malo gela ako imaju kosu i to je sve. Nikakvi puderi, ruž za usne, isticanje očiju i ostale budalaštine. Takav si, kakav si, ne trebaju dvije različite putovnice. 

Sprema se kapitalistički napad na muške 

No, kapitalistička pohlepa nikad ne spava. Šminkerska industrija, nakon što je satrala prirodnu žensku ljepotu, sada kreće u napad na muške. Na ovogodišnjem New York Fashion Weeku, dizajner Raul Lopez poslao je muške modele na pistu sa šminkom, konturama i dotjeranim obrvama. 

-Svi danas nose šminku – kazao je Lopez naglašavajući kako čak i u svoju kvartovsku butigu ide s malo korektora. 

Chanel je nedavno lansirao liniju Boy de Chanel. Ta šminka za muškarce je dizajnirana da bude diskretna i jednostavna za korištenje. Vizažistica Tasha Reiko Brown za Vogue je napomenula da su muškarci obično početnici, pa proizvodi poput olovki za obrve i laganih hidratantnih krema odgovaraju njihovim potrebama. 

Ako niste shvatili, ovo je pokušaj da se šminka počne prodavati svim muškarcima bez obzira na seksualnu orijentaciju. Industrija muške šminke, pokazuje statistika, iz godine u godinu raste. Danas vrijedi 17,5 milijardi dolara, a procjene su da će do kraja desetljeća narasti na čak 43 milijarde dolara. 

Evo ponovno šanse za žene da postanu ljepši spol. Ako muški popuše ovu priču u ime kapitalističkih dolarića. Oni žele da muškarci krenu s malo popravaka pufica, a već kroz koju godinu – neće još Ujedinjeni Arapski Emirati dopustiti ženama glasanje – prodavat će im sve žive pripravke za gletanje i bojanje lica. Pevex i Bauhaus prestat će prodavati boje za zidove – muški ionako ne znaju više pituravati – nego će na svoje police postaviti boje za usne. Tvrtka Sika okrenut će se proizvodnji sredstava za impregnaciju muškog lica, a kada se impregnacija osuši tu će biti ostali proizvodi iz linije Boy de Sika – žbuka za zatrpavanje bora srednje i fine granulacije. 

Stoga, muški ne dajte se zavesti, nemojte dopustiti šminkerskoj industriji da joj sutra postanete another Ljilja Brik in the wall.