Zakon o sigurnosti prometa na cestama sasvim jasno propisuje odgovornost vozača za štetu koju izazove tijekom vožnje. No unatoč tome, netko iz Libertasa – bilo glasnogovornik, bilo uprava – našao se pozvanim komentirati nesreću kao da stoji iznad zakona, proglasivši da je pravi krivac nepropisno parkirano vozilo koje se u tom trenutku nalazilo na autobusnoj stanici.

Činjenica je jednostavna: ako je nepropisno parkirani automobil doista bio na mjestu događaja, policija će za to izdati odgovarajuću kaznu. No taj prekršaj ne oslobađa vozača autobusa odgovornosti za štetu koju je on sam prouzročio – u ovom slučaju, uništenu čekaonicu i vlastiti retrovizor. Iskusni vozači javnog prijevoza znaju kako postupiti u takvim situacijama: zaustave se na sigurnom mjestu, čak i ako je to privremeno na kolniku, i omoguće putnicima siguran ulazak i izlazak.

I sada se postavlja ključno pitanje: da je, ne daj Bože, u toj čekaonici netko bio i stradao, bi li i tada Libertas tvrdio da je odgovoran vozač automobila koji je nemarno parkirao i otišao piti kavu u obližnji kafić? Bi li i tada zaobilazili činjenicu da je njihov vozač udario vozilom u objekt koji služi građanima? Opravdavati nesreću traženjem krivca u trećoj osobi, pritom ignorirajući osnovnu profesionalnu odgovornost vlastitog zaposlenika, predstavlja nezrelo i neodgovorno ponašanje uprave Libertasa Dubrovnik.

Umjesto da se ispričaju građanima i preispitaju okolnosti koje su dovele do nesreće, oni traže izlike i propuštaju priliku pokazati kako javni sustav može funkcionirati transparentno i odgovorno. Na kraju, svi znamo da se nesreće događaju. Ali ono što čini razliku između ozbiljne i neozbiljne tvrtke jest način na koji se na njih reagira. A u ovom slučaju, reakcija Libertasa zaslužuje crveni karton.