test

Masle, 'ajde napiši molim te da mi firma propada

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Stringer/Pixsell
Prošlo je 25 godina. Godina je 1997., a svoj ljetni odmor od petogodišnjeg osnovnoškolskog obrazovanja provodim u djelomičnoj agoniji.

Raspada se firma gdje je moj tata Niko proveo svoje najbolje godine, čak njih 28. Gramzljivi ljudi u njegovoj firmi u kombinaciji s teškim i jadnim poratnim godinama i surovim sinovima kapitalizma doveli su do propasti nekad najveće kuće za iznajmljivanje automobila.

Antun Masle, jedan od najvažnijih hrvatskih novinara 20. i 21. stoljeća, gotovo pa stalno je bio klijent koji je u tatinoj firmi uzimao aute, odlazeći na mjesta zahvaćena ratom gdje ni kučak ne bi pošao.

Tatina firma je već tih poratnih godina imala kompjuter. Kao i većini nas, teško ga je netko mogao imati doma, pa sam dosta svog vremena "trošio" na to da kisim u tate na poslu. Tako sam imao zadovoljstvo i čast upoznati Nina Maslu, već tada novinara Globusa, i to kao dijete od desetak godina. Zadnje auto koje je Masle u Kompasu, u ime svoje firme iznajmio, bio je bijeli Peugeot 106 riječkih tablica. Bilo je to 1999. godine, u vrijeme kosovske krize. Upravo je taj vijađ bio najlošiji po Maslu, jer se tim autom zadržao neplanirano dugo, ostavši u crnogorskom zatvoru i dulje nego je planirao i želio. 

Zbog svojih britkih i istinitih tekstova, kao novinar je u crnogorskom kazamatu ostao sve dok nije pobjegao. Mada su od tada prošle 23 godine, Nino sve do svog odlaska s ovoga svijeta nije otkrio detalje svog odlaska iz crnogorske bolnice.

Tatina firma je bila relativno velika. O veličini firme dovoljno govori podatak da je stečaj trajao šest godina. U vrijeme kada je do stečajnog postupka trebalo doći, ono ipak nije dolazilo, pa je tata kao jedan od osamdeset zaposlenih iskoristio svoje prijateljstvo s Antunom Maslom. Zamolio ga je da ipak napiše o lošem stanju u firmi, blokadama računa, gubitku licence i da tako spriječi daljnju devastaciju uprave i dovede stečajnog upravitelja.

"Masle, 'ajde napiši molim te da mi firma propada", uputio je jednoga dana molbu Masli, koji ni trenutka nije dvojio.

Dapače, on i njegova firma su nastavili koristiti usluge Kompas Hertza i u vrijeme krize poduzeća. Nino, kojem to možda i nije bila neka napeta tema u moru tema o pretvorbi, privatizaciji i propadanju poduzeća, ipak je objavio ovu temu, poslao fotografa u Rijeku i vjerojatno pomogao u ubrzanju pokretanja stečajnog postupka, te zaštiti imovine iz koje su zaposlenici naplatili svoja potraživanja. Tako i moj tata.

Kako je Globus objavio temu. tako su i drugi mediji prenijeli isto i stečaj je ubrzan. Iako je njegov posao bio bitno ozbiljniji od pukih izvještavanja, nerijetko zahvaćen ratnim strahotama, Masle se nije libio u to vrijeme pisati istinu, kakve god težine i važnosti ta istina bila. Godinama iza, Nino se vratio u Dubrovački vjesnik, a od 2017. imenovan je glavnim urednikom tog medija.

Poslovi su nam se dosta isprepleli pa smo se više puta godišnje vidjeli. Nije bilo puta da Nino nije pitao "Kako ti je stari? Radi li još?". I jedan i drugi su generacija koja ne prestaje raditi, kojima je posao život. Antunu je posao bio u krvi i ta krv novinarstva je tekla do zadnjeg trenutka. Bila je čast poznavati vas gospar Nino i neka vam je laka zemlja.

Popularni Članci