Barem je tako bilo u samom Dubrovniku. U okolnim općinama stvari su krenule nešto kasnije.  U zaista moru informacija, programa, kritika, pohvala, ali i samih kandidata, možda nije ni lako donijeti pravu odluku, ali najgora je opcija ne donijeti je uopće. Ono što je sigurno, kao građani, odavno im nismo bili bitniji. Za provesti u djelo sve ovo o čemu govore, treba im upravo naš glas. I onima koji traže povjerenje za ostati na vlasti, kao i svim onim izazivačima koji žele na tu poziciju tek doći. Da se o stvarnim problemima neke sredine govori ovoliko koliko se to radi  tijekom političkih kampanja, možda bi se i sama rješenja još brže pronalazila i provodila. 

Sa svih strana posljednjih su tjedana vrištali priuštivo stanovanje, promet i apartmani, domovi, ceste, vrtići i škole, građanski odgoj ili asistenti u nastavi.  Nema tko nije snimao kratka videa. Ako je nešto obilježilo kampanju 2025., onda to ovaj upliv kandidata u suvremeni svijet društvenih mreža i komunikacije koju su one oblikovale. Ipak, nitko pritom nije zaboravio i one klasične metode pa tako ovih dana svjedočimo i brojnim razgovorima, intervjuima, sučeljavanjima, ali i letcima i plakatima. Nema problema o kojem se kandidati nisu očitovali, nema kutka grada kojega nisu spomenuli. Ostaje još jedino pitanje koliko su u svemu tome bili iskreni, koliko su tih izazova doista svjesni i željni s njima se nositi, a koliko su takve priče rezultat tek dobro provedenih anketa u kojima su građani otkrili što ih zaista u ovoj sredini tišti pa će onome tko o tome govori dati svoj glas. 

To je sada možda i najveći izazov samim građanima, treba procijeniti između svega ovoga izrečenog posljednjih dana, što je u tom sadržaju nešto su tek osmislili stručnjaci za PR u svojim kuhinjama, a što je ono što pojedini kandidat doista misli. I možda još važnije, čak i ako su iskreni i to misle, treba promisliti znaju li kako to ostvariti i čime su to dosad dokazali. Treba reći kako je ova kampanja u Dubrovniku zaista bila festival demokracije. Uz 9 gradonačelničkih kandidata, još toliko njihovih zamjenika i čak 11 lista kandidata za Gradsko vijeće na kojima se nalazi po 21 ime, može se reći kako je interes za politiku bio velik. Nema sumnje, šarolika bi mogla biti i završnica festivala ove nedjelje, kao uvertira u drugi krug lokalnih izbora u kojem će građani između dva kandidata birati osobu koja će u narednom periodu voditi Grad, kao i Županiju, ali i okolne općine u kojima će se ipak situacija najvjerojatnije riješiti već u prvom krugu.  

Ispred vas, cijenjenih čitatelja Dubrovačkog dnevnika, u ovom posebnom, posljednjem predizbornom broju, je i dosad najveće sučeljavanja gradonačelničkih kandidata, izazivača. Bilo je zanimljivo. Dotakli su se važnih tema i problema za koje moraju imati prijedlog rješenja. Bilo je pitanja na koja su morali dati odgovor koji otkriva njihovu osobnost. Imali su priliku postavljati pitanja jedni drugima i u tome su bili izvrsni, dobro bi se snašli i s druge, novinarske strane. A bilo je i smijeha i zabave jer je upravo to ono što u svemu ovome nedostaje. Mnogi koji prate političku kapanju, složili su se ovih tjedana kako su PR-ovci i umjetna inteligencija možda i uništili ovu kampanju. U silnoj glumi i statiranju, kandidati su izgubili sebe i ono što stvarno jesu.   

Nije teško prepoznati ni napisani sadržaj kojega je kreirala sve popularnija umjetna inteligencija. Na veliku žalost, takav sadržaj mogao se prepoznati i u sadržajima koji su stizali iz preskupih agencija za odnose s javnošću. Tko god je dosad 'surađivao' s ovim virtualnim suradnikom sadašnjosti i budućnosti, jako dobro zna kako je umjetna inteligencija korisna do one razine u kojoj  onaj koji se njome služi, uz vlastitu, prirodnu inteligenciju i znanje, može procijeniti i njene nedostatke. Primjerice, jedna od takvih kampanja koja je neodoljivo podsjećala na takav sadržaj, redovno je stizala iz Neretve. Tako je kandidat za župana iz redova Mosta, po struci psihijatar, kao kandidat za župana najjužnije županije, u svom programu, logično, morao govoriti i o turizmu o kojem nema kako znati dovoljno. Onda je vjerojatno dao upute umjetnoj inteligenciji da mu sastavi program za  turizam. Kako to obično biva, vjerojatno joj je dao upute - uključi ove sad ljutite skupine privatnih iznajmljivača, uključi ugostitelje nezadovoljne Vladinim poreznim rješenjima, sastavi prijedlog subvencija koji će se svidjeti ljutim biračima. A kad tamo, kao rezultat, totalni show. Umjetna inteligencija napisala mu je da u svom programu nudi subvencije malim privatnim iznajmljivačima i ugostiteljima koji rade samo u sezoni. Bože dragi, dragi Božo, pa zar nisi imao nekoga da ti ovo pregleda?!  Privatni iznajmljivači nekretnina šarolika su skupina ljudi, dio društva koji dobro zarađuje, ali koji se u tom poslu često dobro i oznoji. Barem u Dubrovniku i Dubrovačko – neretvanskoj županiji, iznosi paušala kojega su plaćali, treba biti pošten i to priznati, uvijek su bili premali u odnosu na profit, što ne isključuje trud. Ali, ni jedan objekt na jugu zbog tog povećanja nije prestao s radom. Dapače, ekonomija Dubrovačke – neretvanske i dalje počiva na konstantom rastu novih kreveta u privatnom smještaju, sa svim ostalim, pa i onim negativnim posljedicama na cjelokupno gospodarstvo. Dubrovački političari dobro su se oznojili svih ovih mjeseci da bi javnosti pojasnili svoj stav o ovoj izrazitoj važnoj gospodarskoj temi kao što je apartmanizacija. Sati i sati su potrošeni, redovi i redovi ispisani o tome da dođemo do zaključka koji je put u ograničavanju broja apartmana, jesu li to ograničenja i zabrane ili ipak ne, no ovaj iz Neretve sve je to, čini se, prespavao. Iz neba pa u rebra, upao je u kampanju i nudi ono što baš nitko u Hrvatskoj osim njega još nije spomenuo, pa ni najveći protivnici zabrana,  

A to je, vjerovali ili ne - subvencioniranje privatnih iznajmljivača iz proračuna Županije. Isprazni sobu, stavi je na tržište, istjeraj podstanara, ukini garažu i pretvori je u apartman, pošalji babu u dom i postani i ti privatni iznajmljivač. Uz profit, stiže i subvencija iz proračuna kojega pune teškim radom svi građani ove županije pa  i oni koji zbog sve većeg trenda apartmanizacije, ne mogu do nekretnine, do radnika, a život im je neizdrživo preskup. I ne samo iznajmljivačima, subvencija bi tako trebala stići i onim ugostiteljima koji ubiru prihod same sezone pa nakon toga stave ključ u bravu, a radnike pošalju na Zavod za zapošljavanje. Ako je vjerovati psihijatru iz Neretve, da, baš su takvi kategorija građana kojoj trebamo pomoći… I zato, ako mislite da nema smisla izaći u nedjelju za izbore, sjetite se da ni ti svi političari koji vam se obraćaju svih ovih dana zaista nisu isti. Neki su se barem toliko potrudili dati sve od sebe za pronaći rješenja za goruće probleme, i da to što govore barem zvuči suvislo,  a neki nisu bili u stanju ni to.  I zato, čitajte između redaka sve što nude, tražite istinu. Redaka imate i previše. Ne dajte da vas itko prevari. A jedina sigurnost da se to ne dogodi je znanje i informiranost. Neka to bude ključ za procjenu i važnu odluku o tome kako ćemo svi skupa ovdje živjeti.