Iako pjevačko natjecanje Eurosong ima veze s Europskim parlamentom koliko fina svila s glaspapirom ne mogu ne primjetiti da smo iste godine kada smo rekli 'hello' novoj zajednici država rekli 'aufiderzen' nečemu što nas je i prije samostalne države vezivalo, makar u pjesmi, s drugim narodima Starog kontinenta. Euroskeptici bi vjerojatno rekli kako smo se izvukli u zadnji čas. Glavni argument im je muškarac s bradom u haljini. Tjedan nakon što je momčica odnio pobjedu mediji su se bavili njegovom bradom, iako je daleko čudnije to što inzistira na nošenju haljina, a ne brije se.

U kratkoj povijesti demokratske Hrvatske dobijali smo, tu ti tamo, po douze points, no u zadnje vrijeme nas nije išlo. Naš posljednji pokušaj da se plasiramo u vrh muzikalne europske zajednice bio je očajnički, pa smo poslali ono čega imamo napretek – razočarenje, besparicu, beskrajnu tugu i čežnju svedenu pod zajednički depresivni nazivnik – 'Mižerja'. Eto barem jedne sličnosti s euro izborima. Mizerija. Nismo se baš iskazali ni kada je trebalo izaći i zaokružiti referendumsko pitanje jesmo li 'za' ili smo 'protiv' ulaska u novu asocijaciju oko koje smo prethodno čitavo desetljeće pregovarali i skidali gaće. Onda ne treba čuditi da smo zakazali i onda kada smo trebali birati one među nama koji će zastupati i braniti naše interese.

Da izlaznost ni na predstojeće izbore 25. svibnja neće biti bajna smatra i premijer Zoran Milanović. Nekidan je u Dubrovniku rekao da će se brojati svaki glas jer su ljudi umorni od lošeg standarda i iz istog razloga nemotivirani.

Po Babinom kuku se još mogu naći plakati Tea Andrića, dizajnirani u Mostaru očito da traju, neuništivi poput laka za kosu iz poznate reklame.

No, nije baš za sve kriva nemotiviranost i standard. Ono što kod izbora za Europski parlament bolno nedostaje veliki je dio onog izbornog folklora koji je toliko svojstven nacionalnim izborima, pogotovo lokalnim. Eno, po Babinom kuku se još mogu naći plakati Tea Andrića, dizajnirani u Mostaru očito da traju, neuništivi poput laka za kosu iz poznate reklame.

Nisam dobio nijednu SMS poruku kojom mi se sugerira kome da iskažem povjerenje. Vidio sam spotove što ih je Unidu TV izradila za Europski dom Dubrovnik, tri puta sam naišao na afirmativni video kojim Parlament potiče građane da ne ostanu kod kuće, a na TV-u sam dva puta (dva previše) nabasao na reklamu za listu Milana Kujundžića. Jedino čega je bilo u izobilju su sponzorirane objave s profilima kandidata na Facebooku, a prvi među jednakim bio je Oleg Valjalo koji na društvenu mrežu još na prvi dan proljeća okačio powerpoint prezentaciju o tome što je sve radio.

Mama umjesto prvomajskog graha, to znaju svi, sprema prvomajske šporke makarule. Grahu pribjegava jedino pred izbore. Kakva je s drugim mahunarkama nije poznato.

Upravo zbog mlake kampanje najveći strah mi je da će me ovi izbori u nedjelju zaobići, odnosno ja njih. Probudit ću se u ponedjeljak i uhvatit za glavu kad čujem rezultate jer sam potpuno zaboravio otići ispuniti svoju građansku dužnost.

Šuica se 'davi' u grahu, Oleg Valjalo gine odmah na početku

Zapravo, da prije dva tjedna nisam skoro bubnuo u Dubravku Šuicu i, s njene desne strane, Ružu Tomašić na pjaci u Gružu ne bih ni znao da su izbori. Nekoliko dana poslije Šuica je u Zlatnom lugu u blizini Požege jela grah s građanima. Tad sam rekao sam sebi – garant su izbori pred vratima, jer Mama umjesto prvomajskog graha, to znaju svi, sprema prvomajske šporke makarule. Grahu pribjegava jedino pred izbore. Kakva je s drugim mahunarkama nije poznato.

A zapravo sam tek postao potpuno svjestan da su izbori 25. svibnja kada sam se u petak odlučio prošetati do kina i pogledati neki dobar film. No, kino Slobodu zakupili su Zoran Milanović i Vesna Pusić s prijateljima. Iako mi je rečeno da je ulaz besplatan, nespretno sam iz rukava izvukao izliku kako sam taj film već gledao, a nije baš među onima koje mogu gledati dva puta.

-Ali gospar Vlahov, ovo vam je redateljska verzija s do sada neviđenih dodatnih pet minuta i 20 sekundi. Kažu da Jozo Radoš ima izvrsnu epizodnu ulogu, da je briljirao. Plus, možda je spoiler, ali Oleg Valjalo gine odmah na početku.

-A jel se na kraju pojavi Indiana Jones i izbičuje ih sve pošteno?

-Ne, koliko znam.

-E, onda ću se sad okrenut i otić, a ako se pojavi Indy, onda me zovite.

Izađite na izbore da plaće eurozastupnika ne bi otišle u krive ruke

Sve na stranu, temeljna plaća od 6.200 eura plus dodaci koji se mogu popeti još za nekoliko tisućica zapravo su dovoljno dobar motiv euroskepticima da u nedjelju prošetaju do birališta. Nama nedostižne, te plaće su tolike i ne možemo ih promijeniti. Pa ako vam je naknada za (ne)rad jedini motiv 'protiv,' onda bi zapravo najrazboritije bilo da izađete, iskoristite mogućnost preferencijalnog glasovanja i zaokružite one ljude kojima želite osigurati toliku plaću, odnosno one za koje mislite da će najbolje zastupati vaše interese. Tako ta lova neće pasti u krive ruke.

Ako se ubrajate među euroskeptike ili eurokritičare, ne brinite. Procjenjuje se da će takvih u idućem sazivu biti stotinjak, što i nije tako malo ako znamo da je ukupno rezervirano 751 zastupničko mjesto.

Mi ćemo birati jednog manje nego prošle godine, ali ovaj put na puni mandat od pet godina. U Bruxelles, odnosno Strasbourg, poslat ćemo ih 11. Jednako toliko njih branit će i naše boje na nogometnim terenima u Brazilu. Za razliku od potonjih, pvrospomenute ćemo mi birati. I jedni i drugi dobro su plaćeni. No, za jedne ćemo urlikati i potući se, a na spomen ovih drugih, koji mogu nešto promijeniti na bolje, odmanhnut ćemo rukom. Ili nećemo ovog puta.

Ostati doma u nedjelju ili prošetati pored birališta, a ne iskorisiti pravo koje mnogi ljudi nemaju, ne bi bila najgora stvar na svijetu koju možete napraviti. Ali bi zasigurno bila najgljuplja.