Hrvatska je ove godine ušla u Europsku uniju. Da je pitati don Damira Stojića on bi rekao da smo se grdno zajebali. Trebali smo se priključiti Ugandi, ili Namibiji. Ne znam jesu li primali ili nisu, ali sad je kasno. Ili možda nije? Aplikaciju još stignemo potpisati. 01. prosinca.

-'Vlada u Ugandi je (iako bi izjavu trebalo uzeti s debelom rezervom), doslovce potjerala sve lijeve liberalne udruge, valjda se to još može u Africi, i dala vlast evangeličkoj katoličkoj crkvi', kaže Stojić. Ali, eto možda se i nama posreći 01. prosinca. Ukoliko Hrvati odluče da su 'ZA' Božić i Novu godinu slobodno možemo slaviti s braćom i sestrama u Ugandi i Namibiji. Oni će nas sigurno podučiti kako se uspješnije diskriminiraju manjine.

U 2009. godini tamošnja Vlada razmatrala je tzv. 'Anti-homoseksualni zakon' koji bi dodatno proširio kriminalizaciju homoseksualnosti, a predviđao je uvođenje smrtne kazne za gay i HIV pozitivne osobe. UNAIDS procjenjuje da čak 1.800.000 ljudi boluje od HIV-a. Od tog broja 230.000 je djece. Uganda je jedna od najsiromašnijih država na svijetu, sa gotovo 40 posto populacije koja preživljava sa 1.25 američkih dolara na dan. Zašto, ne stremiti k boljemu?

Ne tako davno, Hrvatska je već bila nalik Ugandi. Znate li što se dogodilo prije 17 godina, gotovo na današnji dan? Jedan od najvećih, ako ne i najveći mirni politički prosvjed u novijoj hrvatskoj povijesti. Sa svijećama u rukama, 120 tisuća ljudi skupilo se na središnjem zagrebačkom trgu kako bi pružilo potporu nezavisnom hrvatskom mediju u borbi protiv oduzimanja koncesije, kojoj je kumovala tada zastrašujuća i razorna krajnje desna frakcija HDZ-a na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Nije to bio tek prosvjed protiv pokušaja lomljenja nezavisnog lokalnog radija. Bio je to spontani vrisak ljudi nezadvoljnih politikom jednoumlja i zastrašivanja koju je provodio Tuđmanov kabinet i njegovi funkcioneri (kako ih je u tadašnjoj emisiji HTV-a 'Motrišta' nespretno nazvala Dijana Čuljak). Tadašnji ministar Ivan Jarnjak i zamjenik načelnika PU zagrebačke Vladimir Faber na sreću su se oglušili na predsjednikovu naredbu da se na ljude krene silom. Cilj: začepiti usta novinarima i urednicima nekada sjajne 101-ce. Zatvoriti rijetki kanal kroz koji je moglo procuriti različito mišljenje. Ne tako davno, različito je bilo zabranjeno. Bilo je to običnog sivog četvrtka 21. studenog 1996.

Prvog prosinca 2013. Svojom napamet naučenom demagogijom, apelom na strah od različitosti i apaurinski smirenom izvedbom Herr Markić želi zavezati ruke dijelu hrvatskih građana i onemogućiti im ostvarivanje njihovih ljudskih i civilizacijskih prava. Inicijativa 'U ime obitelji', HDZ i Crkva pokušavaju nas zastrašivanjem i izmišljanjem neprijatelja vratiti u to doba i to u trenutku kada smo s obje, iako klimave, noge zagazili na tlo Europske unije, ili Ugande. Krivi su svi odreda koji ne misle kao i oni. Boljševici, jugnostalgičari, srbofili, dupeljupci...Bez skrupula i s debelom podrškom Markićka optužuje državni vrh, ali i sve medije koji izlaze u zaštitu prava 'agresivne' manjine.

Poručuje vam kako ćete u nedjelju 01. prosinca svjedočiti 'festivalu demokracije'. To za festival stoji, počeo je još u svibnju. U nedjelju će kulminirati, ali od demokracije tu nema ni slova. Jedini demokratski element u cijelom to slučaju jest dragocjeni instrument referenduma kojim se ovi pravednici služe. Ali, ne treba biti demokrat da bi se koristio demokratskim metodama. Svaki građanin Hrvatske, hvala Bogu, ima pravo uživati demokraciju, ali u ovom slučaju sredstvo ne opravdava cilj. Ne kada je cilj ograničavanje slobode hrvatskih građana i zadiranje u slobodu izbora i pravo individualca da voli, i na koncu stupa u brak, s kim želi. I Vuco pjeva 'volim piti i ljubiti', a ne kaže 'volim piti i ljubiti u crkvi vjenčanu ženu'.

Ovaj put pod krinkom domoljublja vampiri ćudoređa dolaze po vas i vašu djecu. I budite sigurni, tu neće stati. Ako im ovo prođe, ići će dalje u ograničavanju vaših prava. Pobačaj, umjetna oplodnja, zašto ne i masturbacija....Don Damir Stojić kaže da nije upoznao momka ili djevojku koji su sretni što masturbiraju. Pa najbolje da će mladić ili djevojka doći svećeniku na redovnu ispovijed pa izvaliti: 'Velečasni, upravo sam bacio majmuna u nesvijest, bilo mi je odlično' ili 'Don Damire, osjećam se se nekako ushićeno, baš prije nego što sam došla do vas 'zasvirala sam prekrasnu melodiju na mandolini, svi nebeski anđeli pjevali su samo za mene'. U kakvom je to kontekstu van ispovijedi Stojić morao razgovarati s mladićima i djevojkama o masturbaciji. Sigurno ga nisu išli tražiti savjete kako da to bolje rade. Za to, tu je Red Tube. I neka je. Nekada je to bio tek poster Samante Fox iz Brava koji bi prošao cijeli razred nekoliko puta.

Kada bismo u nedjelju zakružili opciju 'ZA' poslali bismo poruku našim prijateljima, suradnicima, susjedima, braći i sestrama da ih smatramo građanima drugog reda. Kupili bismo im kartu u jednom smjeru za Ugandu. Poručili bismo im da neka oni vole koga žele, ali samo da je daleko od naših očiju i da o tome šute.

Gospodo, udaljeni ste od božjeg nauka, Boga mi, i Joea Strummera.

Sa zlatom optočenih oltara o braku govore oni koji o braku znaju jedino iz knjiga. Ima nešto romantično u odluci da ćeš se eksluzivno davati jednoj osobi cijeli svoj život, da ćeš uz tu osobu biti u dobru i zlu, ali to nema veze s Crkvom i njihovom slikom obitelji i braka. Ima više s nekim 'Ljubav u doba kolere', 'Born to Run' ili 'Svirajte mi jesen stiže dunjo moja' idealističkim i melodramatičnim promišljanjem ljubavi. Brak je težak posao. Brak je jebeni rudnik. Brak je prvenstveno zajednica dvoje ljudi. Brak počiva na toleranciji i kompromisu. No, što Markićevci i Karamarkićevci znaju o tome? Oni te toleriraju jedino ako si poput njih, a to onda nije tolerancija, to je pripadnost. A kompromis? Kompromis i dogma isključuju jedno drugo.

Dragi građani Hrvatske, u nedjelju je vrijeme kada trebate iskazati svoje domoljublje. To će napraviti tako što ćete izaći i zaokružiti protiv. Sve drugo je upereno protiv zdravog razuma. Biti domoljub ne znači imati izmišljenu sposobnost prepoznavanja komunjara, jugonostalgičara, pedera i lezbi na dva metra.

Domoljubom se može zvati onaj tko voli svoju zemlju toliko da ima snage reći: Hrvatska, ideš u kurac! A ja to neću dopustiti!
 

Petar Ipšić