Poznati talijanski brodar iz Genove Costa Armatori S.p.A. (Linea C) naručio je početkom 1964. godine u brodogradilištu Cantieri Riuniti del'Adriatico u Monfalconeu (Tržić) izgradnju novoga broda za svoju staru i dobro uhodanu putničko-teretnu prugu prema Južnoj Americi. Novogradnja broj 1884 krštena imenom EUGENIO C otklizala je u more u studenom 1964, a na svoju prvu plovidbu između Genove i Buenos Airesa zaplovila je 22. kolovoza 1966. godine.

Bio je to brod od 32753 bruto registarskih tona, dug 217 i širok 29 metara, kojemu su četiri De Laval parne turbine ukupne snage 55000 KS omogućavale plovidbu brzinom od 27 čvorova. Mogao je prihvatiti 178 putnika u prvom, 356 kabinskom i 1102 putnika u turističkom putničkom razredu, a njih su opsluživala 424 člana posade.

PRENAMIJENJEN U KRUZER

Transatlantske plovidbe novim i modernim, a nadasve brzim, brodom postale su izuzetno popularne, ali je razvoj zračnog prometa prisilio brodarsku kompaniju Lineu C da ga u sedamdesetim godina prošloga stoljeća sve češće počne upošljavati i na kružnim putovanjima. A kada je bilo posve jasno da će zračni promet konačno potpuno preuzeti primat na prekooceanskim putovanjima, EUGENIO C je 1987. poslan u Genovu u brodogradilište Mariotti na potpunu rekonstrukciju u brod za kružna putovanja.

EUGENIO C je doplovio u Dubrovnik na svom sedmodnevnom uskršnjem kružnom putovanju koje je započelo 7. travnja 1979. iz Barcelone tičući luke: Krf, Trst, Veneciju, Anconu i Dubrovnik. Iste se godine još tri puta vratio u Grad.

POSJETI DUBROVNIKU

Ponovo je ovdje na uskršnjem putovanju s polaskom 29. ožujka 1985. iz Barcelone, kamo se vraća 8. travnja nakon posjete lukama: Messina, Patras, Dubrovnik, Venecija, Ancona i Kotor. Od prosinca 1987. pod novim imenom EUGENIO COSTA poduzima brojna kružna putovanja diljem svijeta.

U Dubrovnik dolazi 31. ožujka 1988. i 1. svibnja te 3. studenog 1989. godine. Ponovo se vraća 20. travnja 1990. kada je posljednji put pred Lokrumom digao sidro i u naše se vode nakon ukupno devet posjeta nikada nije vratio. Uspješno je nastavljao ploviti sve do 1. studenog 1996. kada je raspremljen u Genovi.

STEČAJI NJEGOVIH VLASNIKA

U isto je vrijeme obitelj Costa naručila u njemačkom brodogradilištu Bremen Vulkan izgradnju svog kruzera COSTA VICTORIA koja je dijelom plaćena ustupanjem broda EUGENIO COSTA. Nijemci su ga prodali britanskom Lowline Shipping koja ga je unajmila agenciji Direct Cruising. Pod novim imenom EDINBURGH CASTLE, potpuno preuređen za 12 milijuna dolara zaplovio je 1998. ponovo na kružnim putovanjima. Nažalost, brojni mehanički problemi uzrokovali su veliki broj otkaza već ugovorenih plovidbi, pa je zbog toga već sljedeće godine Lowline morao objaviti stečaj.

Brod preuzima glavni vjerovnik Cammell Laird i daje ga u zakup kompaniji Premier Cruises. Ponovo preuređen, ovaj put za 25 milijuna dolara, i poput ostalih Premierovih brodova obojen u jarko crvenu boju, zaplovio je početkom 2000. na kružnim putovanjima pod još jednim novim imenom BIG RED BOAT II. Nažalost, ni ovdje nije imao puno sreće jer je iste 2000. godine otišao u stečaj i Premier Cruise pa je brod ponovo raspremljen u luci Freeport na Bahamima. Cammell Laird je objavio prodaju BIG RED BOAT II, ali kupca za brod opterećen hipotekom tehničkih problema nije više bilo. Nitko se nije htio kockati s brodom ovakve reputacije pa je u Freeportu ostao ležati punih pet godina.

BIG RED BOAT II, nekadašnji ponosni EUGENIO C konačno je pronašao kupca. U proljeće 2005. prodan je indijskim rezalištima brodova, pa se na daleki put preko Atlantskog i Indijskog oceana zaputio pod imenom BIG RED. Na plaže rezališta brodova Alang nasukan je 5. lipnja 2005. gdje je uskoro izrezan te je uskoro završio u Siemens-Martinovim pećima indijskih čeličana.