U oazi prekrasnog konavoskog zelenila, u mjestu Lovorno, nalazi se ova lijepa kuća. U bajkovitom vrtu imanja koje se prostire na deset tisuća kvadrata raste oko 70 vrsta ruža, točnije njih 371, 14 vrsta Begonija, brojne Surfinije, balkonsko cvijeće Million bels, Pelagonije, Prkosi, tu je i cijelo bogatstvo začinskog bilja, ali i dugogodišnja posađena stabla poput oraha, smokava, maslina, lipe, oskoruša, više vrsta jela, bogate uzgojene živice. Za sve to brine Jasna Vizmeg-Šemeš koja je prije više od 30 godina počela uređivati vrt obiteljske kuće. Porijeklom je iz Srijema, a u Konavle se udala i došla živjeti 1989. godine.

- Ja sam inače vojvođanska Mađarica i nikad ne kažem da sam Konavoka, ali sam ponosna konavoska nevjesta koja strašno drži do tradicije. Možda bolje znam konavoske običaje nego neka rođena Konavoka, jer me to istinski interesiralo i željela sam naučiti – kazuje Jasna koja je ljubav prema cvijeću prenijela i na supruga Ivicu. Upoznali su se kasnih osamdesetih, ona je u Dubrovnik dolazila raditi preko student servisa i tako je ostala jednu zimu.

- Postojala je uzrečica ovdje među galebarima - 'Što uhvatiš zimi, čuvaj ljeti'. Tako je bilo sa mnom. Tu sam upoznala Ivicu i ostala  – govori kroz smijeh Jasna Šemeš-Vizmeg.

'Bilo mi je strašno vidjeti kupus raštan u vrtu'

Uspostavljanje njezinog cvjetnog režima u Konavlima išlo je postepeno.

- Oduvijek sam voljela cvijeće. Kod nas na Fruškoj gori je postojala tradicija da imamo prednja i zadnja dvorišta, ova prednja su uvijek sva bila u cvijeću. Kad sam došla u Konavle bilo mi je strašno vidjeti kupus raštan oko kuće pa sam počela uređivati i saditi cvijeće – prisjeća se Jasna.

Sama uzgaja dosta sadnica s reznicama i sjemenom, a većinu toga kupi od cvjećara iz Varaždina koji godinama u Konavle dolazi prodavati sadnice.

- Obično se čujemo ponedjeljkom i ja mu kažem što sam taj tjedan planirala saditi, a on dođe u srijedu. Ovo je skup hobi, a ja dobijem povoljnije jer sam mu dobra mušterija koja godišnje kupi oko dvije tisuće sadnica. Koliko godišnje potrošim na cvijeće rekla bih da se može priuštiti jedan dobar odmor na kruzeru, ako ne računam naš rad i navodnjavanje – govori Jasna.

Ujutro se ona i suprug bude oko 5 sati, a ponekad i kasnije, te zalijevaju cvijeće u pitarima za što im treba oko dva sata, dok se ostalo navodnjava automatskim prskalicama. Olakotna okolnost im je i velika ušteda prokopan kanal kojim teče potok pa tako imaju besplatnu vodu.

- Mora se paziti kada se cvijeće zaljeva, jer točno se zna koliko vode treba kojem cvijetu. Primjerice Petunije vole puno vode, dok ruže uopće ne podnose vodu i nikad se ne zalijevaju jer imaju duge korijene – savjetuje Jasna koja u vrtu dnevno provodi između šest do osam sati.

Godinama je eksperimentirala i tražila najbolje gnojivo. Lani je pronašla, otkriva nam, na profilu cvjećara Saše Šekoranje organsko gnojivo koje traje sedam mjeseci kada se zakopa u sadnicu.

'Više puta sam oplakala'

- To me spasilo i sad sam mirna do jeseni! Jedino je problem što u Konavlima ima dosta rose u polju i ruže brzo obolijevaju. Evo jutros sam imala rat s puževima pa sam ih morala kupiti u kanticu jer izbjegavam koristiti jake kemikalije.

Teško se nosi s nepogodama u vrtu.

- Jedne godine smo morali sve ošišati jer je oboljelo. Najgore nam je kad zapuše bura pa se nekad u 3 sata iza ponoći dižemo i skidamo pitare. Eh koliko sam puta oplakala kad mi je bura ili neka druga pošast uništila cvijeće – kroz uzdah govori Jasna.

Zlatno pravilo je da svoje ruže nikad ne bere.

-Nipošto ne bere cvijeće iz vrta, ja sebi kupim cvijeće pa stavim u vazu. Kad mi netko ide ubrat' ruže, bolje da mi je šamar opalio! Imam tu cvijeća za groblje ili tako neke prigode, ali ruže ne berem – stroga je u svojoj odluci.

'Kad mi svaki organ treperi, pođem čupati travu'

Za brigu o cvijeću potrebno je puno ljubavi i strpljenja, a za Jasnu je taj proces posebno umirujuć.

- Uvijek kažem da mi je briga o vrtu psihoterapija i apaurin. Kad osjetim nervozu, da mi svaki organ treperi, e onda pođem čupati travu, skidati precvalo cvijeće… – kroz smijeh govori Jasna koja sa suprugom najčešće od proljeća do Svih svetih boravi u Konavlima, a zimi vrijeme provode u Zagrebu. Tada vrt spreme za spavanje i sve miruje dok se ne vrate.

‘Najteže mi je bilo naviknuti se na dubrovački i konavoski govor’

'Dvije do tri godine živjela sam u Rijeci dubrovačkoj. Inače govor mi je bio najveća prepreka kada sam ovdje došla, jer sam u Novom Sadu išla u srednju školu i na studij te sam pričala ekavicom. Kada sam u Dubrovniku naučila neke riječi, došla sam u Konavle gdje je sve bilo drugačije. Taman sam naučila što je kušin, a baba od Ivice je govorila tunđel. Tri najteže dubrovačke riječi su mi koltrina, krpatur i kukumar. Godinama to nisam mogla zapamtiti!'

Poseban član njihove obitelji je Čombe. Riječ je o devetogodišnjem mješancu kojega su udomili, točnije Jasna ga je dobila za rođendan.

- Gosti ga obožavaju! On se inače trebao zvati Baltazar, ali dok je bio mali Ivica  ga je nešto učio i on nije bio previše poslušan pa mu je rekao 'E jesi glupav kao Čombe' (op.a. lik iz popularne serije Lud, zbunjen, normalan). Tako je i ostao Čombe. Kada je serija na televiziji i njegovo ime spominju, on načuli uši i gleda tko ga zove – priča Jasna o omiljenom ljubimcu.

Vilu Thousand Roses za turiste iznajmljuju zadnje dvije godine, a prije toga imali su suvenirnicu u Zračnoj luci Dubrovnik gdje su radili 18 godina. Prisjećaju se kako su netom pred početak rata kupili kavu i strojeve za prženje tako da su s tim poslom počeli u ratu prodavajući kavu na placi.

Danas uživaju i vode ovo prekasno imanje koje ih je u potpunosti okupiralo kada je izbila epidemija koronavirusa, jer su tu provodili najviše vremena i posvetili se cvijeću.

- Ove godine smo imali veliki broj rezervacija iz Engleske, ali skoro sve su otkazane. Ne nerviramo se, bit će kako bude. Sve me veseli u vrtu pa čak se više ne bojim ni blavora, ni zmija – zaključila je za Dubrovački dnevnik Jasna Vizmeg-Šemeš, kraljica ruža u Konavlima kako je mještani od milja zovu.

*Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik Petkom