DUBROVČANIN RADI NA NAJVEĆIM FILMSKIM HITOVIMA U Londonu niže uspjehe i radi kreativan posao koji u Hrvatskoj ni ne postoji

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Goran Mratinović, privatni album
Miran Dilberović mladi je Dubrovčanin koji živi u Londonu i, slažu se njegovi prijatelji i poznanici, radi jedan jako cool posao. 

Za njegovo zanimanje u Hrvatskoj još ne postoji naziv, jer čini se kako hrvatska filmska industrija nešto sporije prati trendove. Naime, Miran je 'shot creator', što bi se na hrvatskom jeziku moglo prevesti kao dizajner kadrova, i dosad je radio na poznatim holivudskim filmovima kao što su 'Zlurada', 'Spiderman', 'Solo: Priča iz Ratova zvijezda', 'Star Wars: Uspon Skywalkera', 'Crna udovica', 'Aquaman' II, 'Detektiv Pikachu', 'Jurski svijet 3', a trenutno radi na novom Netflixovom projektu o kojem ne smije iznositi detalje. 

Ovaj Dubrovčanin tako surađuje s redateljima, komunicira sa slavnim glumcima, a posao mu je iznimno kreativan i dinamičan. Ponekad je na realne kadrove potrebno dodati određene vizualne efekte, a ponekad je potrebno dizajnirati cijeli kadar u kojem zapravo ostaje malo toga realnog. A ponekad u njemu nema baš ništa stvarno. 

POSAO KOJI RADI U HRVATSKOJ NE POSTOJI 

„Posao koji radim u Hrvatskoj ne postoji. Ne spominje se na akademijama i nema ga u hrvatskoj filmskoj industriji. Naime, ja dizajniram kadrove za filmove. To je spoj režije i animacije.  Ako vam materinji jezik nije engleski, morate ga jako dobro govoriti jer ljudi, pogotovo u filmskoj industriji, na komunikaciju s vama utrošit će točno onoliko novca ili vremena koliko je to potrebno. U ovom poslu je također iznimno važna moć opažanja, poznavanje kako svjetlo reagira, kako izgledaju ljudski pokreti… A najvažnije je gajiti veliku ljubav prema filmu,“ govori Dilberović koji otkriva kako to izgleda kad kreće snimanje nekog filma na kojem on radi vizualne efekte i dizajnira kadrove. 

Kako opisuje, na samom početku filma on i njegov tim razgovaraju s redateljem koji im da scenarij ili 'storyboard', kako bi se upoznali s time što se točno od njih traži i kakvi su kadrovi potrebni. S redateljem, potom, dizajniraju sekvence i kadrove koji su zamišljeni tako da sadrže puno vizualnih efekata ili imaju komplicirane akcijske scene. 

Dilberović i njegov tim potom, u kvaliteti koja je slična onoj u videoigrama, izrade kadrove i odrade montažu sekvenci koje traju od 10 do 15 minuta, kako bi filmska ekipa mogla vidjeti je li im takvo što odgovara i  hoće li im biti isplativo. U prijevodu, oni tada procjenjuju hoće li takvi kadrovi funkcionirati te isplati li im se trošiti novac u takvo što. Ako procijene kako je to ono što žele postići u filmu, tek tada kreće 'prava stvar'.

„Tada im pomažemo snimiti to što žele. Dakle, radimo taj tehnički dio gdje pomažemo oko načina snimanja, primjerice hoće li se neka scena snimati s kranovima, s autima, koliko će biti 'green screenova', 'blue screenova', definiraju se svi tehnički detalji,“ opisuje Dilberović. 

'UREĐIVALI' I ANGELINU JOLIE

Tek onda, kad su scene snimljene, u postprodukciji oni dodaju prave vizualne efekte u scene. A ta priča zna biti itekako zahtjevna te je potrebno imati 'dobro oko' za detalje. 

„Zna biti jako zahtjevno kad treba nešto replicirati, pogotovo ljude. Potrebno je paziti i na najmanji detalj, ne samo na izgled. Dakle, na pokrete, na izgled kože, na svjetlo… Radi se o jednom od najkompliciranijih aspekata posla, kada snimite glumca ispred green screena, a onda zamijenite i glumca i kadar. U 'Zluradoj' smo imali vile, vilenjake, a način na koji se snimalo Angelinu Jolie bio je prilično kompliciran. Naime, ona je u filmu prikazana kako levitira i tu je njen pokret bio jako robotski pa smo ga morali ublažavati, napraviti fluidnijim, što je bilo prilično komplicirano, ali smo uspjeli,“ prisjeća se Dilberović. 

GLUMCI SU SE NA SETU ZEZALI S MOJIM 'KUGLAMA' 

Uz svijet filma često se vezuje pojam glamura, velikih filmskih faca, poznatih i slavnih, a s nekima od njih je imao prilike raditi i sam Dilberović. Na setu je bio taj koji bi, kada glumci snime kadrove, dolazio s kuglom koja služi za skupljanje reference svjetla na setu. Na račun kugle su se znale zbijati šale tijekom snimanja. 

„Nekad bih tako čučao ispod glumaca dok se snima dijalog u kojem sudjeluju. Čim bi se glumci maknuli, prvi pomoćnik režije bi rekao ‘balls’, ja bih morao uskočiti na brzinu s ‘chrome ball’ (originalni naziv), dok kamera još snima, tako da bi se često znali šaliti na račun mojih kugli tj. 'my balls'. Bilo je puno šala oko tih kugla,“ kaže Dilberović. 

Na pitanje koji su mu glumci ostali u najboljem sjećanju, kaže kako su to Rowan Atkinson, poznatiji kao Mr. Bean i Alden Ehrenreich koji je u Ratovima zvijezda tumačio ulogu Han Sola. 

„S Atkinsonom na kraju nisam radio, ali sam bio s njima na setu. Impresioniralo me koliko je taj čovjek drag i normalan, znači sve suprotno od onoga što glumi. Također, u lijepom sjećanju mi je ostao i Alden Ehrenreich, kao "down to earth" osoba. On me najviše zezao zbog 'my balls',“ kroz smijeh će Dilberović. 

OD POTRČKA DO GLAVNOG KREATORA KADROVA 

Dok je razgovarao s nama, ovaj mladi filmaš nije htio puno govoriti o sebi. Zapravo je htio poslati poruku svima onima koji žele oplemeniti svoj život, kako za njih ima mjesta i kako je samo potrebno odvažiti se i napraviti taj prvi korak. Pa ipak smo ga pitali kako je došao do Londona i do toga da danas radi na nekim od najpopularnijih filmova današnjice, koje rado gledamo u kino dvoranama ili na ekranima dok preko vikenda ubijamo vrijeme kod kuće. 

A on će na to reći kako je velika ljubav prema filmu bila presudan faktor. Jedna je stvar vukla drugu, a u momentu kad je trebalo napraviti taj ključni korak, on se nije povukao nego je hrabro zakoračio. I isplatilo mu se!

„Kao dijete sam često gledao crtiće i filmove. Roditelji su sa mnom išli u videoteke. Birao bih neki film po 20 minuta, a onda bi mi rekli da je iznajmljen i da će biti vraćen prekosutra. Pa čekate. Tako je to tada izgledalo. Za vrijeme osnovne škole sam crtao, a nastavnica likovnog mi je preporučila da upišem Umjetničku školu. Već u prvom doticaju s tom školom dogodio se taj 'klik' i znao sam da je to put kojim želim ići. U Umjetničkoj školi, premda se radilo o slikarsko-dizajnerskom smjeru, dobio sam široko znanje o filmu, animaciji, slikarstvu, kiparstvu pa sam to kasnije lako primijenio na Akademiji,“ kaže Dilberović. 

Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek Animirani film i novi mediji, bio je njegov sljedeći korak, no kaže kako je program prilično zastario, pogotovo u tehničkom aspektu.

Prvi susret sa snimanjem je imao kao djelatnik studija u Zagrebu koji se bavio izradom i snimanjem reklama. Dalje je nastavljeno s filmskim spektaklima koji su se snimali u Dubrovniku, u prvom redu 'Igrom prijestolja' na kojoj je radio kao 'floor runner', u prijevodu – potrčko. Nosio je vodu na setu, sklanjao smeće, donosio glumcima i ostatku ekipe ono što im je potrebno u nekom trenutku. 

„Ipak, bila je to jedna sasvim nova razina svega. Zaljubite se u dinamičan način rada na filmu i života uopće, okružen si s ljudima koji nevjerojatno puno znaju o filmu,“ kazao je. 

Onda je krenuo rad na filmovima koji je postajao sve ozbiljniji, a 'Detektiv Pikachu' je bio prvi film na kojem je Dilberović dizajnirao kadrove. U tri godine je, zahvaljujući svom radu i trudu, napredovao od juniora do seniora. Danas je 'lead shot creator' u Londonu, na hrvatskom 'glavni kreator kadrova' i vodi tim od 10 do 15 ljudi. 

NE BUDI LIJEN! 

Dilberoviću samohvala nije cilj nego jednostavna poruka mladim ljudima. Ona bi se mogla sažeti u jednu rečenicu koja bi glasila – ne bojte se poduzeti potreban korak ka naprijed i ne budite lijeni. Ići linijom manjeg otpora se nikad ne isplati. U ničemu. 

„Pošao sam u London kako bih nastavio raditi u filmskoj industriji. Većina ljudi ima predodžbu kako je to jako teško. I jest. Praktički sam došao u London s biciklom i kuferom. Bio sam u drugom gradu, daleko od obitelji i prijatelja, gdje svi voze na drugoj strani, gdje kružni tokovi nisu onakvi na kakve sam naučio, gdje moram voziti najmanje 45 minuta da bih došao do studija… Da, bilo je teško prva tri tjedna,“ kaže Dilberović koji napominje kako to ipak nije nikakva isprika da se ne krene tim putem jer su mu se početni napori itekako isplatili. 

„Svaki početak je težak, ali naposljetku se snađete. Ako želite oplemeniti svoj život, podići ga na neku višu razinu, morate se potruditi. Tako je sa svakim aspektom vašeg života. U ovoj industriji, pogotovo u Velikoj Britaniji, svi oni koji imaju želje i volje će uspjeti. A filmska industrija itekako traži mlade filmaše, tehničare, IT-ovce. Bez obzira na korona-krizu, filmska industrija i dalje cvjeta i razvija se nevjerojatnom brzinom, pogotovo u tehničkom smislu. Jedino što je potrebno jest napraviti taj korak, koji nije lagan u početku, ali se definitivno isplati,“ kaže Dilberović. 

Pandemija Covida-19 utjecala je na cjelokupnu industriju, pa tako i na onu filmsku, pa je dio filmske ekipe mogao raditi i iz doma. Stoga se Dilberović vratio u rodni grad, a sada je ponovno pošao u London. 

„Kako sam mogao raditi iz doma, shvatio sam kako mogu doći u Dubrovnik, nadajući se lijepom vremenu. Dočekala su me tri mjeseca kiše i lockdown. Za to vrijeme se u Londonu sve polako počelo otvarati. Sada se ponovno zbog posla vraćam u London,“ kroz smijeh će Dilberović. 

A i njegov rodni grad za to vrijeme se filmski i dalje razvija. Kako kaže Dilberović, Dubrovnik je sam po sebi iznimna kulisa i idealan je za snimanja na otvorenom, što potvrđuju i brojne filmske ekipe koje su u njega pristizale. Dubrovačku ponudu u perspektivi filmskih događanja Dilberović je obogatio festivalom 'Tišina molim' kojeg je organizirao sa svojim sugrađanima Tomislavom Tepšićem i Krešimirom Glavinićem. Gradu nedostaje još jedino filmski studio. 

„Onda bi filmske ekipe u Dubrovniku mogle snimati recimo i po godinu u po' dana, ne samo tri mjeseca, a mogli bi se zaposliti i Dubrovčani na dulji period. Pokazalo se to bezbroj puta, naši ljudi jako puno uče, sposobni su i pokazalo se da dobro rade. Samo teško rade taj važan iskorak koji sam osobno napravio i nisam se pokajao,“ kaže Dilberović koji uvjerava – filmska vrata su svima koji žele učiti i raditi otvorena. Samo je potrebno imati malo hrabrosti i puno ljubavi prema filmu. Nije to nikakva filmska znanstvena fantastika.

Popularni Članci