Algoritmi nisu čarobnjaci, samo dobro računaju

Većina zamišlja algoritme kao neko veliko nevidljivo biće koje špijunira. U stvarnosti, riječ je o matematičkim modelima koji analiziraju hrpe podataka i traže uzorke. Što više „hrane“ im damo, to preciznije predviđaju što želimo. Kad ti webshop ponudi tenisice koje si jučer gledao, nije to teorija zavjere. Prate te kolačići, digitalni otisci i ponašanje — i temeljem toga ti serviraju oglase.

Zašto im to tako dobro ide?

Ključ je u količini i povezanosti podataka. Govorimo o „big data“ – masovnim skupovima informacija o svakom našem kliku, lajku, pretrazi, kretanju. No, brojke su samo pola priče. Prava moć leži u pronalaženju uzoraka:

• Ako stalno gledaš serije poslije posla, streaming platforme ti navečer nude nove naslove.
• Pretražuješ li bezglutenske recepte, uskoro ćeš vidjeti oglase za gluten-free proizvode.
• Jedan žanr glazbe ti je favorit? Algoritam će ti pronaći još sličnih izvođača.

Na kraju dana, ne čitaju oni tvoje misli. Samo dobro barataju statistikama.

Kada algoritmi idu predaleko

Granica između korisnog i napornog zna biti tanka. Nitko se ne buni na dobru preporuku. Ali kad te isti proizvod „proganja“ danima, lako postaneš frustriran.

Evo tipičnih situacija kada algoritamska znatiželja počne smetati:

1. Remarketing koji ne pušta

○      Pretražio si nešto iz znatiželje? Sad ćeš to gledati tjednima.

1. Pogodak u bolnu točku

○      Oglasi povezani s tvojim zdravstvenim upitima znaju biti neugodno osobni.

1. Mikrofon teorije

○      Iako nitko ne priznaje, mnogi su uvjereni da im se nakon razgovora o nekoj temi počinju pojavljivati povezani oglasi.

Ovi primjeri pokazuju zašto sve više ljudi postaje oprezno.

Kako pametno zaštititi sebe

Ne moraš biti IT stručnjak da bi smanjio digitalno praćenje. Dovoljno je nekoliko konkretnih koraka:

• Koristi privatno pregledavanje ili VPN.
• Isključi kolačiće trećih strana.
• Provjeri postavke privatnosti na društvenim mrežama.
• Ne prihvaćaj automatski sve uvjete i dozvole.

Ove mjere nisu savršene, ali ozbiljno smanjuju količinu podataka koju dijeliš.

Zaštita privatnosti nije paranoja. To je zdrav razum – kao kad zaključaš auto ili kuću.

Kako algoritmi uče – bez mistifikacije

U osnovi, algoritmi funkcioniraju kao mi: uče na temelju iskustva. Proces se zove strojno učenje. Ako stalno klikneš na određeni tip sadržaja, sustav zaključi da ti se to sviđa. To nazivamo prepoznavanjem uzoraka.

Svi ti podaci pohranjuju se u trening skupovima. Što su oni širi i raznovrsniji, to je algoritam „pametniji“. Glazbene platforme, primjerice, analiziraju milijune korisnika kako bi predložile tvoju sljedeću omiljenu pjesmu.

Problem nastaje kad su podaci pristrani, zastarjeli ili netočni. Tada i algoritam griješi. Pogrešne oznake, polovične informacije i ograničeni uzorci rezultiraju lošim preporukama.

Klasičan slučaj? Jednom si tražio poklon za prijatelja i sada ti sustav stalno nudi slične proizvode, iako tebe osobno to više ne zanima.

Zaključak: algoritmi nisu neprijatelji

Algoritmi su alati. Ni dobri, ni loši. Sve ovisi o onima koji ih programiraju i koriste. Pravilno usmjereni, štede vrijeme i olakšavaju život. Pogrešno primijenjeni, postaju naporni i invazivni.

Krajnja odgovornost ipak je na nama. Svjesnim upravljanjem vlastitim digitalnim tragovima možemo smanjiti neželjene posljedice. Na kraju krajeva, najbolja zaštita je promišljena upotreba interneta.

Ako nešto ne želiš dijeliti, jednostavno nemoj. Tako jednostavno.