Novinari obično ne poznaju koncept slobodnog vikenda, radnog vremena, praznika, posebno u vremenu kada treba istraživati, raditi na zahtjevnijoj temi, ali i onda kad se događaju izvanredne situacije – jer vijesti se događaju 24 sata dnevno. Požari, poplave, potresi, nove godine, teška kaznena djela ne pitaju za radno vrijeme.

No, ponekad ta činjenica, a pogotovo nakon pojave, a onda i popularizacije online medija, postaje poligon i za kršenja radnih prava, pa se podrazumijeva kako bi novinar trebao biti dostupan vazda, čak i onda kad nije riječ o izvanrednim događajima. Novinari često izvještavaju o kršenju radnih prava u različitim strukama, a ni sami ih vrlo često nemaju u smislu vrednovanja njihovog rada, kako u vidu plaćanja, tako i u vidu slobodnog vremena.

Dakle, sve to za nedovoljno visoka primanja. Na portalu Moja Plaća stoji kako se plaća novinara u Hrvatskoj nalazi na 447. mjestu, odmah nakon plaće skladištara, i u prosjeku iznosi između 800 i 900 eura, što je manje od hrvatskog prosjeka.

S druge strane, javnost je neumoljiva, a komentari na društvenim mrežama često služe kao sredstvo za liječenje frustracija i iživljavanje nad medijskim djelatnicima. Čitateljstvo ne oprašta pogrešku, a napada i onda kada greške nema. Uz sve to, priličan broj novinara upoznat je s pritiscima različitih centara moći, prijetnjama, tužbama, zastrašivanjem, stisnutim rokovima… Ukratko, radom pod pritiskom i stresom. Stoga ni ne čudi što je životni vijek novinara nešto kraći od prosjeka.

I u dubrovačkim medijima se posljednjih nekoliko godina dogodio svojevrstan egzodus. Provjerili smo što rade i gdje se danas nalaze lica koja ste nekoć rado gledali na malim ekranima, slušali na radiju ili njihove uratke čitali u tiskanim i online glasilima.

SALTARIĆ JE POMOĆNI KUHAR, ŽARAK ASISTENTICA U NASTAVI…

Jedno od tih lica je Matko Saltarić koji je gotovo dva desetljeća proveo kao medijski djelatnik. On je nedavno odlučio napraviti drastičan zaokret u karijeri pa se s TV ekrana preselio u kuhinju. Trenutno radi kao pomoćni kuhar u restoranu Stara loza, no povratak u medije nije potpuno isključio. Jedan je od onih koji očito vjeruju u onu staru – jednom novinar, vazda novinar!

Saltarića su gledatelji gledali u RTL-ovim prilozima i javljanjima, ali i Andreu Sentić, koja je tada nosila djevojačko prezime Žarak. Osim što je promijenila prezime, trenutno je promijenila i karijeru pa radi kao asistentica u školi. No, novinarstvo joj je ipak ostalo velika ljubav, stoga tko zna? Možda ponovno osvane na ekranima.

TRANSFERI U PR

Dio donedavnih novinara 'preselio' je u srodnu djelatnost, a to su odnosi s javnostima. Julia Dragičević, nekadašnja djelatnica Dubrovačkog dnevnika, a potom i Dubrovačke televizije, danas je zaposlenica Upravnog odjela za poslove Župana i Županijske skupštine.

Nikša Sentić, donedavni novinar Dubrovačke televizije, glasnogovornik je Kazališta Marina Držića. Sadašnja glasnogovornica Sveučilišta u Dubrovniku, Mia Medvidović, također je bila novinarka Dubrovačke televizije. Novinari su nekad bili i brojni današnji zaposlenici u javnoj upravi na pozicijama vezanima uz glasnogovorništvo, odnose s medijima i javnošću: Marijana Aksić Vitković, Goran Cvjetinović, Nikša Miletić, Petar Ipšić…

Jedan od njih je i Nikša Grljević koji je u novinarstvu proveo gotovo desetljeće, prvo kao novinar Portala Oko i Dubrovačkog dnevnika, potom kao novinar Dubrovačke televizije, a onda i kao glavni urednik informativnog programa na Libertas televiziji. Danas je samostalni referent za informiranje u poduzeću Libertas Dubrovnik.

„Divan je to posao – težak, izazovan, nepredvidiv, a opet, na momente, toliko ispuni čovjeka da nema izbora nego voljeti novinarstvo“, govori Grljević o svom bivšem zanimanju.

Na pitanje zašto se odlučio na promjenu, Grljević odgovara kako ga je uvijek interesirao onaj drugi dio komunikacije pa mu se prelazak činio kao logičan potez. No, kaže kako i dalje vrijedi ona 'jednom novinar – vazda novinar'.

„Riječ je o branši koja je toliko posebna. Ili je voliš ili ne, ili te voli ili ne“, kaže Grljević.

'NOVINARI JEDVA IZDRŽAVAJU PRITISAK, OKOLNOSTI SU SVE GORE'

Novinarstvo je nedavno napustila Mia Njavro Banić, danas vlasnica obrta KinKin Dubrovnik i dugogodišnja i vrlo ponosna novinarka tjednika i online medija DuList. U svojoj bogatoj i uspješnoj novinarskoj karijeri izvijestila je o brojnim temama, razgovarala s mnogim sugovornicima i, ako niste bili njen sugovornik, sasvim sigurno ste čitali njene napise.

„Odlazak iz novinarstva? Kada to sumiramo u naizgled jednostavno 'Zašto?', pravi odgovor ni nema svoje konture. Prvenstveno, odluku o napuštanju novinarstva donijela sam radi svoje obitelji, svojih dječaka i vremena koje sam im sebično krala. Novinarstvo nije posao, i nema smjenu, novinarstvo je poziv kojeg se osjeti na sasvim posebnoj razini i kada se ta posvećenost počne trusiti, nije fer biti u njemu. Jer, ono nije kompromisno - ili jesi, ili nisi novinar. Nema 'povremenog' novinara, samo punokrvnog“, emotivno opisuje Njavro Banić iza koje je, kako opisuje, deset predivnih godina rada na DuListu i dinamičnom ekipom spremnom na sve.

„Svjedočiti promjeni u društvu, izboriti se za neku osobu, zapisati tešku priču, otkriti novi talent... Sve je to novinarstvo kojeg sam imala čast biti dio. Čarolija pisane riječi leži u njenoj trajnosti i zato me i dan danas magnetski privlači“, kaže Njavro Banić.

U nekoj drugoj sferi, doduše. Danas je ponosna vlasnica malog obrta koji je tek 'startao' i da - bavi se pisanom riječi!

„KinKin imenom vuče svoje porijeklo iz župske tradicije, a želja mi je u tom pisanom očuvanju i smišljanju projekata, ideja, bilježenja njegovati moju drugu ljubav, onu prema tradiciji i baštini ovog kraja. Hoću li se vratiti u novinarstvo? Ne znam. Ne znam ni kako će novinarstvo evoluirati u svim svojim previranjima. Novinari jedva izdržavaju - pritisak javnosti je sve veći, a poštovanje iste sve manje. Zapravo, ovaj naš dragi i kratki susret me temom i nije toliko iznenadio. Jednostavno, ove godine događa se nešto neobično - 'postpandemija' novinarstva u Dubrovniku. Bit će zanimljivo promatrati kretanja!“, kaže Njavro Banić koja naposljetku čestita svim svojim kolegama.

„Čestitam što su, unatoč okolnostima koje su sve gore i gore, i dalje ponosni, časni, objektivni i pravedni u svojim tekstovima i prilozima, kreativni u svojim djelovanjima i hrabri u svojim stavovima“, s ponosom poručuje Njavro Banić.

TEŠKO JE PRATITI TEMPO KAKO SE POVEĆAVAJU 'GODINE PROIZVODNJE'

Ivu Dedo Dubrovčani pamte kao novinarku koja ih je informirala o brojnim aktualnostima i temama iz područja gradskih aktualnosti, politike, gospodarstva, a ponajprije kulture. Ona je 15 godina provela na TV ekranima, online i tiskanim medijima, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Dubrovčani je znaju kao prepoznatljivo TV lice na Dubrovačkoj televiziji, a njene su tekstove čitali na Portalu Oko, nekadašnjem N-portalu, a naposljetku i u online i tiskanom izdanju DuLista.

„Odluka o napuštanju novinarstva nije mi pala teško. Zapravo je to bila jedna vrlo konkretna odluka o kojoj sam razmišljala neko vrijeme, a svoj je konačni oblik dobila za vrijeme epidemije koronavirusa. Novinari, posebno oni koji su vezani uz internetske portale, imali su pregršt posla. Za mene je to bio jedan vrlo intenzivan period kad se svaki drugi dan doslovno dežuralo po cijeli dan, a i prije toga je novinarski život bio izuzetno dinamičan – od jutra do popodne se radilo u redakciji, a navečer smo bili raspoređeni po terenima“, opisuje Dedo.

Sve je to puno teže pratiti kako se povećavaju 'godine proizvodnje', kako Dedo kaže kroz smijeh. Jer tad se čovjeku običnu drugačije poslože prioriteti – traži mir i intimu.

„Povukla sam se jer mi više nije odgovarao taj ritam, a i zasitila sam se te naše scene i situacija koje se konstantno ponavljaju. Prvo imamo turističku sezonu i pregršt događanja, onda ne postoji nikakav jesenski prijelaz nego se izravno klizi u Zimski festival. Onda slijedi period 'kiselih kukumara', pa Festa, pa onda opet sezona… Iz godine u godinu se sve ponavlja, situacije i teme se ponavljaju. No, dobro, novinar će uvijek naći temu, pa i na putu, dok hoda s posla do doma, i obratno“, govori Dedo.

Kad je nakon dugo godina napustila novinarski svijet, bila su joj potrebna duga tri mjeseca da se resetira i odmori. Onda je uplovila u nove vode koje su i ovaj put vezane uz njenu najdražu sferu o kojoj je rado izvještavala i kao novinarka – uz kulturu. Dedo je danas voditeljica ureda zaduženog za marketing, odnose s javnostima i društvene mreže umjetničkog studija PopHeart Factory koji održava radionice i tečajeve za najmlađe, one nešto starije, ali i umirovljenike.

„No, bilo je zanimljivo. Baveći se novinarstvom, upoznala sam mnoge ljude, čula različite priče, proširila sam krug ljudi s kojima komuniciram, puno sam naučila, no osjetila sam kako je došlo do zasićenja i kako je došlo vrijeme za neku novu priču“, kaže Dedo.

Oni su otišli, no dobar dio ostavio je ipak otvorenu mogućnost povratka. Možda, jednog dana, kad se njihov donedavni poziv bude cijenio onako kao što to i zaslužuje.