"U rano jutro, kontra bure, krenuli smo u još jednu u nizu naših predbožićnih akcija kupovanja velikih spenzi koji uključuju prehrambeno-higijenske artikle za idućih mjesec dana za obitelji.

Današnji dan ipak je nekako bio posebniji od svih dosadašnjih akcija, jer su nam se pridružili neki jako dragi ljudi.

Pomoć je išla do Josipovca gdje smo kao i svake godine uveselili sve one drage ljude, preko udruge Rine Mašera koji nam se posebno vesele. Rodila se neka baš posebna ljubav između nas Tata i ovih korisnika koji imaju onu čistu neiskvarenu dušu dijeteta zarobljenu u tijelu odrasle osobe. To su u pravom smislu riječi, dobre duše ovog grada.

Naše današnje putovanje nastavili smo od kuće do kuće, od stana do stana, od Konavala do Dubrovačkog primorja. Usrećili smo ukupno 30 djece koji su nas trebala. Susreti prepuni zagrljaja, osmijeha i sa pokojom suzom ostaju zauvijek urezana u srcima svih nas.

Neke dječje suze su drugačije od drugih i posebno nas dirnu, jer se iza njih kriju neke pretužne priče koje su većini ljudi nepoznate, neopipljive i nestvarne. Neka djeca prerano odrastu a nebi trebala.

Dok ovo pišem stalno mislim na jednog dječaka koji se usljed svih zdrastvenih poteškoća tako umirio u Andrijinom zagrljaju, i na jednu preslatku djevojčicu koja nas nije prestala grliti i koja želi da s njom provedemo rođendan, koji joj je za pet dana, i želi da smo stalno uz nju. Rođendan joj stane na prste jedne ruke ali nas gleda odraslim očima. To je taj motiv i taj zamašnjak empatije koji se probudi u čovjeku.

Neopisivo moćan osjećaj zadovoljstva i spoznaja da si usrećio deset obitelji koji će dostojanstveno proslaviti predstojeće blagdane najveća je nagrada koja nema cijenu.

Neopisivo moćan osjećaj da si neko dijete usrećio i nasmijao, iako mu život nije crtao osmijehe. To je zaista nešto posebno. Neobjašnjivo. Veliko i moćno. Zato ćemo ovu našu priču i dalje pričati.

Uz vašu pomoć mjenjat ćemo tužne scenarije koje život piše.

Hvala vam od srca", objavio je Ivica Hajdić ispred udruge Tata je Tata.