NADOLAZEĆI REFERENDUM Musa: U Neretvi se vodi tihi rat, evo zašto biste trebali zaokružiti PROTIV

Ploče su u svome kratkom postojanju od osnutka (1947. godine) uvijek bile drugačije od drugih.  Niknule su uz luku, a logično je za sve druge luke da su one rasle uz obale davno formiranih gradova. Nekoliko su puta mijenjale  svoje ime, da bi danas nosile ono početno: Ploče. U vrijeme industrijalizacije imale su više zaposlenih radnika nego  vlastitih stanovnika. Sada ti ljudi masovno umiru  od posljedica  industrijalizacije. Šuti se o podatku da je 60% svih umrlih od posljedica azbestoze iz doline Neretve. Mediji godinama govore o Vranjicu kao rak rani azbesta, iako su Ploče perjanica azbestnoga jada. Ali Vranjic je tik uz Split, a poznato je da ne smije biti naselja u krugu od  11 km udaljenih od  azbestnog centra. Splićani  se boje za  sebe, pa stalno potenciraju taj  crni Vranjic, a Ploče su udaljene sto kilometara i od Splita i od Dubrovnika, pa njih baš boli briga što se s nama događa, i što nam je već 150 ljudi umrlo od azbestoze, a tristotinjak ih se liječi od te (neizlječive) bolesti.

 Kruži priča kako momci lako prepoznaju pločanske djevojke: imaju crne tabane. A svi mi zajedno imamo crnu budućnost i kako kažu liječnici bolest  rudara, antrakozu. Sve to od antracita, naravno.  Imamo ga k'o nitko, a ništa mu ne možemo: luka je jača od nas, stanovnika, mi smo samo kolateralna žrtva.  EU nema normative za mjerenje antracita u zraku, jer nigdje u civiliziranim zemljama Europe nema antracita usred grada.

Što je sljedeće? Mladi tvrde: ćumuroza!  Ova riječ ima korijen u riječi „ćumur“  (turc. ugljen), a pošto već nekoliko desetljeća, još iz vremena pokojne Juge  razni tzv. investitori  hoće u Pločama sagraditi termoelektranu na ugljen, mi joj tepamo „ćumurana“, i zato su bolesti koje uz nju neminovno pogađaju stanovnike – ćumuroza.

Zadnji nasrtaj ćumuraša  na nas i naš grad započeo je zvanično u ožujku prošle, 2014. godine, iako  neslužbeno znamo da je početak bio puno ranije. Najprije je Luka Ploče d.o.o. unutar svoje grupe 2012. osnovala Luku Ploče Energija d.d. kojoj je djelatnost proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba električnom energijom. Onda su tu za direktora postavili  Josipa Jurčevića, inače kriminalista i nekadašnjeg načelnika Personalnog odjela SOA-e u vrijeme dok je tu službu vodio Tomislav Karamarko. Gospodin Jurčević sa neretvanskim krajem nema nikakve veze, niti je ikada ovdje živio, a sigurno nikada ni neće. Ne bi mu baš bilo uputno poslije izjave da  „mentalitet malih sredina teško prihvaća investicije vrijedne milijardu i po eura”. No, idemo dalje!  Kad smo mi u udruzi Lijepa naša saznali da je sve to priprema za termoelektranu, pa smo to i napisali, uskoro je u jednoj našoj dnevnoj novini početkom travnja 2013. osvanuo tekst u kojemu  Jurčević tvrdi  kako ćemo dobivati struju sa krovova lučkih skladišta, jer će se iskoristiti šezdesetak tisuća kvadrata površine za oko 1,3 megavata instalirane snage s vijekom korištenja od oko 25 godina. Nakon 11 mjeseci, u ožujku 2014. godine taj isti čovjek traži da se na dnevni red Gradskoga vijeća uvrsti prijedlog izmjena i dopuna  prostornoga plana DNŽ za TE od 800 MW na ugljen. Od tada pa do danas u Neretvi  traje tihi „rat“ oko toga projekta. Gradsko vijeće Grada Ploča reklo je NE izgradnji, ali iz do danas nepoznatih razloga, traže referendum, iako  upravo to Vijeće zastupa narod. Županijska skupština je također odlučno i jednoglasno odbila ideju gradnje TE, naravno, bez uvjeta raspisivanja referenduma. I sada mi u našim Pločama imamo sljedeće: one koji su protiv TE i protiv referenduma, one koji su za TE i za referendum, one koji su protiv TE, ali su za referendum, i one koji su za TE, ali su protiv referenduma.

Unatoč takvim razmišljanjima, pozivam sve da u nedjelju, 25. siječnja izađu na referendum i zaokruže PROTIV, jer ćemo samo tako sačuvati život, zdravlje, budućnost ljudi i naše doline.

Ana Musa