Kako teku pripreme za Svjetsko prvenstvo?

- Tu smo već od 15. svibnja,  u kompletnom smo sastavu od 20. svibnja.  Pripreme su standardne, dva treninga dnevno, malo napornije nego inače uobičajenim tjednima tijekom prvenstva. Ali sve je to ok, podnosi se.

Kakva je atmosfera? Mediji su više puta pisali da atmosfera od prije nekoliko mjeseci nije najbolja.

- Oko reprezentacije se uvijek može naći nešto ružno, ali sve u svemu je stvarno vrhunski. Unutar ekipe to sve funkcionira odlično, kao što je i bilo zadnjih godina.

U skupini ste s Argentinom, Iranom i Nigerijom, a otvarate nastup na Maracani s bivšim svjetskim prvacima.  Kakav je to osjećaj?

- Predivan. Životni san. Od malih nogu, dok sam igrao nogomet po ulicama s prijateljima, sam spomen na Maracanu, Brazil bio je nogometni san.  

Kako vas izbornik priprema za taj susret?

- Mislim da tu ne treba nekoga od igrača posebno pripremati, važnije je da se na to pripreme navijači.  Nama je to stvarno jedan ogroman motiv, igrati prvi put na svjetskom prvenstvu, igrati u Brazilu, na Maracani, poput ekipe kao što je Argentina... Što može biti veći motiv?

 Što očekujete od utakmice s Argentinom?

- Nogomet me je zaista mnogo puta u životu iznenadio, nadam se da će me i ovaj put iznenaditi. Igramo s jednim od favorita, protiv ekipe koja ima toliko zvijezda, to zaista mora izazvati nekad i pomalo strah, respekt uvijek, jer ne znaš kako će se to sve odvijati.

 Očekuje vas novi dvoboj s Leom Messijem. Kako ga zaustaviti?

- Nije prvi put. (smijeh)  Leo je po meni jedan od tri najbolja svjetska igrača, iako u zadnje vrijeme nije na svom nivou, ali Leo to brzo promijeni. Kad ima svoj dan, onda je to strašno, nevjerojatno. Dobro, stari smo poznanici, izuzetno teško je čuvati ga, ali nemojte zaboraviti da su oni jedna ekipa koja ima petnaestak vrhunskih igrača.

Osim Messija, koga se najviše pribojavate od Argentinaca?

- Nema tu nekog posebnog straha, ali respekt imamo prema svima. Agüero, Messi, di María, Palacio, imaju  jako puno dobrih igrača, od Mascherana, do Zabalete... Stvarno odlična ekipa!

Druga utakmica je s Nigerijom. Što znate o njima?

- Uvijek su te reprezentacije koje dolaze s afričkog kontinenta fizički jako dobro spremne, onako,  trkački raspoložene, spremne za duel. To su reprezentacije koje nama nikad nisu odgovarale u prošlosti. Nadam se da će se to sad promijeniti jer ta će utakmica po meni puno toga odrediti u grupi.

A Iran? U taj susret ulazite kao favorit.

- Tu jesmo favorit, ali više se pribojavam te utakmice, nego one s Nigerijom. Svi nas vide kao favorita, ali ja uporno govorim da nitko na svjetsko prvenstvo nije došao slučajno, pa ni taj Iran.

BiH nikad nije igrala službene utakmice s ekipama izvan Starog kontinenta. Može li vam naštetiti manjak tog iskustva?

- Sigurno da je to jedan od hendikepa, nemamo iskustvo igranja na velikim natjecanjima, ali ono što nam može pomoći je zaista taj motiv, jedna super atmosfera koju imamo i poslije svega kvalitet koji posjedujemo.

Kako komentirate pozivanje nećaka izbornika Tina Svena Sušića u reprezentaciju BiH? Mediji su pisali o problemima među ekipom zbog tog poziva.

- Ali tu zaista nije bilo problema, nema nikakvog problema! Dečko je prije svega  super prihvaćen, jako je kulturan, prirodan. I onda netko izmisli priču da se netko naljutio jer je selektor njega pozvao. Ne znam tko uopće ima pravo komentirati njegovo pozivanje ili nepozivanje nekog igrača. Nažalost, živimo u dijelu svijeta koji se zove Balkan i nadaleko smo poznati po tom balkanskom mentalitetu.

Koliko će vas navijača pratiti u Brazilu? Imate li neka saznanja?

- Navijači su nam uvijek bili 12. igrač, ali doslovce. Ako se malo vratimo u prošlost, kako su nas nosili kroz kvalifikacije, to je zaista predivno, jedan strašan osjećaj. Koliko će ih biti, ne znam, dobivamo neke informacije, ne znam koliko su točne, ali mislim da će nas i tamo biti dosta.

Hrvati otvaraju Mundijal s Brazilom.

- Svakodnevno se čujem s igračima hrvatske reprezentacije, jer su većina njih moji poznanici i prijatelji. Prebiremo malo te teme oko njihove  grupe, naše grupe. Mislim da je to privilegija, otvoriti Svjetsko prvenstvo protiv Brazila, u Brazilu.

Dokud će dogurati hrvatska reprezentacija. Što mislite? Imaju li šanse?

- Kako ne! Jedna ekipa koja ima jednog Luku Modrića, Ivana Rakitića, Mandžukića, Darija Srnu, na golu jednog Pletikosu, tu su i Olić, Perišić... Strašna ekipa! Toliko dobrih igrača, ne mogu vjerovati da netko može reći da je hrvatska autsajder u bilo kojoj utakmici. Nekada mi ide na živce kad to čujem. Želim im da jednom dobrom utakmicom i dobrom igrom otvore prvenstvo.  

Hoćete li ostati u Bayeru i sljedeće sezone? Imate li kakvih ponuda? Kojih klubova?

- Ne, ostajem u Leverkusenu, to je definitivno. Stvarno sam u Leverkusenu zadovoljan, ne samo klubom, nego i gradom, mojim osobnim životom. Sve mi se izvrsno poklopilo i zaista nema potrebe razmišljati o nečemu drugom. Da, došlo je nekih novih upita, ali ne želim uopće o tome razmišljati jer čvrsto sam odlučio da želim ostati u Leverkusenu.

'Vaša' Sevilla je osvojila naslov pobjednika Lige UEFA-a. Jeste li to očekivali? Što kažete na igre vašeg bivšeg suigrača Ivana Rakitića?

Za mene je to očekivano, jer znam kakvom ekipom raspolaže Sevilla, kakvog trenera imaju i kakav nogomet igraju zadnjih pola godine. Strašno! Jako sam sretan, posebno zbog Ivana, ali i zbog mog bivšeg kluba i mojih prijatelja, s kojima se čujem često. Zaista je bilo lijepo gledati to finale, super.

Jeste li gledali finale Lige prvaka? Koji je vaš komentar?

- Jesam. Netko bi rekao kako je to bilo očekivano, ali zaista to nije bilo očekivano, jer poznavajući kakvu ekipu ima Atletico i da jako teško primaju golove, nisam mogao vjerovati da oni mogu primiti gol u 93. minuti. Ali, evo, opet nogomet. I onda u 10 minuta dobiju još tri komada i raspadnu se kao ekipa. S tim da je s druge strane Real, s onakvom igrom,  tri špica, 'vanzemaljca,' stvarno nezadrživ.  Još kad imaju raspoloženog Luku i Xavi Alonsa koji nije igrao tu utakmicu, onda je to zaista strašno.

Možete li komentirati Guardiolinu odluku da Mandžukića makne iz posljednje utakmice?

- Ne mogu shvatiti tijekom cijele godine da Mandžo trpi to što trpi. Pričao sam s njim par puta, neću uopće spominjati njegove igračke kvalitete, jer je to sto puta pokazao, što je i tko je, ali kao momku dižem mu kapu da trpi to što trpi.

Možete li usporediti njegovo ponašanje dok je bio u Zagrebu, iza toga u Dinamu i ovo kasnije?

- Ne, to je nebo i zemlja. Ne mogu to uopće opisati.  Njegovo ponašanje na terenu, sve je podredio ekipi, od svog ponašanja,  do rada na terenu, poštovanja kulture, sve. Izrastao je u jednu veliku osobu. Kasnije dolaze njegove igračke kvalitete koje ne može nitko poreći. 

Da ste izbornik, biste li zvali Alena Halilovića u reprezentaciju?

- Pa iskreno, ja osobno ne bih. Mislim da je Alen prije svega ok, vrhunski talent, o tome nema govora. Igrao sam mu s ocem, Seada jako dobro poznam, moglo bi se reći, njega sam nosio u rukama dok je još bio mali. Mislim da je prerano da ode na jedno takvo natjecanje. Preveliki su ulozi, mislim da bi to za njega možda bilo pogubno. Jer to je zaista preveliki teret. Ne kažem da se on ne bi znao s time nositi, ali to nikad ne znate s mladim igračem. Ali ja sam siguran da će biti vrhunski igrač i ja mu to od srca želim.

Neki uspoređuju taj slučaj s izbornikom Kranjčarem i Eduardom.  

- To je velika razlika. Govorim sa strane zrelosti, ipak je Alen jako jako mlad.

Ima vremena za njega

- Sigurno, njegovo vrijeme tek dolazi. Rekao sam mu kad sam ga vidio zadnji put, a to je bilo u  u Duseldorfu: Samo budi miran i radi ono što najbolje znaš, a to je – igraj nogomet! Ostalo te ne treba zanimati. I mislim da će u budućnosti biti veliki oslonac hrvatske reprezentacije i ja mu to od srca želim.

Što kažete o ideji da reprezentacija bivše SFRJ odigra humanitarnu utakmicu sa Svjetskim zvijezdama za pomoć žrtvama poplava u BiH, Hrvatskoj i Srbiji?

- To je jedna super ideja,  prije svega zbog toga što može puno pomoći ljudima koji su stradali u ovim poplavama. Imao sam priliku otići u te krajeve gdje su praktički poplave  odnijele sve, kao u Maglaju i Doboju. Bili smo tamo nas trojica, Džeko, Misimović i ja. Na televiziji to izgleda ružno, ali na licu mjesta to je još strašnije. Super  je ideja i ne znam kome je to palo na pamet, ali svaka mu čast.

Odazvali biste se?

- Bez problema, vrlo rado.

Hoćete li opet zaigrati za Square ako se ukaže prilika? Ili na kraju karijere?

- Square je moja ljubav, ja ne mogu pobjeći od njega. (smijeh) Posebno zato što se nekako u tom klubu  sve događa onako na prijateljskoj relaciji. Nije to više onaj Square koji je bio, u smislu da se težilo tome da se dovede pet ljudi sa strane, pa ćemo pokušati nešto osvojiti. Sve je ostalo u Gradu, na momcima iz Grada, zato bih vrlo rado u bilo kojem momentu pomogao, naravno ako sam u mogućnosti zbog obaveza, to me čini sretnim.  

Razmišljate li o kraju karijere? Koliko ćete još igrati?

- Ja sam razmišljao o tome već davno, međutim moji prijatelji iz Grada mi ne daju. To je zato što ih rano budim kad sam u Gradu. (smijeh)

Vuče li vas trenerski poziv?

- Ne znam, ne razmišljam u tom smjeru, da završavam fakultet. Jedna od ideja jest da ostanem u nogometnom savezu, ali što će biti u budućnosti, ne znam. Ne vidim se trenutno u trenerskom poslu, ali ne znam u kojem smjeru će otići ova priča.

Jeste li razmišljali što ćete raditi nakon završetka igračke karijere?

Ribati s kumom Mihom. (smijeh)

LUCIJA KOMAIĆ