Najlakši bi odgovor bio Luka Modrić i bili biste jako blizu jer je aktualni igrač Reala drugi na listi. Vjerojatno bi bilo onih koji bi pokušali s imenima Slavena Bilića, Igora Štimca, Vedrana Ćorluke, Alena Bokšića, a sigurno bi se nastavili nizati i svi ostali nogometaši koji su igrali u Engleskoj. No, samo bi pravi nogometni znalci točno odgovorili da je to Ahmet Brković.

Ovaj 41-godišnji Dubrovčanin odigrao je gotovo 300 utakmica za engleske klubove, najviše u Lutonu gdje je ostao nepunih sedam sezona i ostvario velike uspjehe. Prošao je Brković put od četvrte do druge engleske lige, a za sve treba zahvaliti bivšoj supruzi. Naime, on je bio u braku s Emily, Engleskinjom te je zbog toga mogao dobiti radnu dozvolu za nastup u tamošnjim klubovima.

„U Englesku sam krenuo 1999. godine oko Božića. Tada sam završavao vojni rok i bila je nogometna pauza i s bivšom suprugom sam odlučio otići u London u posjet njenim roditeljima. Moj bivši punac je držao restoran u koji je redovito dolazio moj sada već bivši menadžer. On je njemu dao video snimke s mojim igrama, njemu se to svidjelo pa je rekao da mi može naći klub.“

Brković se vratio u Hrvatsku odlučan da nastavi karijeru na Otoku. Tada je bio aktualni igrač Varteksa, u koji je došao nakon početka karijere u Dubrovniku, a u Varaždinu je bilo nekih problema s ispisnicom. No, na kraju se sve riješilo tako što je sam nogometaš platio odštetu za prelazak u Englesku gdje je sve počelo s probama.

„Prvo sam bio na treninzima u Millwallu koji je bio zainteresiran, ali se nismo uspjeli dogovoriti te sam nakon toga odradio probu u Leyton Orientu u kojem sam i potpisao svoj prvi ugovor.“

Leyton Orient je tada bio član League Two, engleske četvrte lige. U prvoj sezoni Brković je s novim klubom osvojio 19. mjesto, a sezonu zatim su završili kao peti. Izborili su finale doigravanja za promociju u viši rang, ali su na Wembleyju izgubili od Blackpoola. Tada Brković mijenja klub.

„Predsjednik Leytona je rekao da mi ne može priuštiti novi ugovor, a trener Lutona Joe Kinnear je izrazio želju da me angažira. Zanimljivo je da sam prije potpisa za Leyton Orient bio na probi u Lutonu, ali me tadašnji trener Lennie Lawrence odbio. Mislio je da sam nejak, nisam mu se svidio. No, Kinnear me pratio u Leytonu pa sam prvo potpisao ugovor na dva mjeseca, a nakon toga sam zaslužio i višegodišnji ugovor i tako sam tamo ostao gotovo sedam sezona. To su bili moji najsretniji dani.“

Bio je Brković standardni prvotimac momčadi koja je u njegovoj prvoj sezoni za Luton osvojila 2. mjesto u League Two te izborila promociju. Dubrovčanin je prvo pokrivao poziciju defenzivnog veznog, ali je jedna utakmica promijenila njegov status u momčadi.

„Bilo je to u sljedećoj sezoni, u utakmici regionalnog kupa protiv momčadi Stevenagea koji su nam bili rivali. Trener me je postavio naprijed, a ja sam u šest minuta postigao hat-trick i omogućio pobjedu svojoj momčadi.“

Ta tri gola bila su i drugi najbrži hat-trick u klupskoj povijesti, a lokalni mediji su dosta pisali o velikom Brkovićevom uspjehu.

„Nedostajalo mi je nekoliko igrača pa sam Brkovića gurnuo malo naprijed. On je iskusan igrač, razumije igru, a zna i zabiti. Rekao sam mu da ode na travnjak i zabije poneki gol, ali nisam mislio da će to ovako dobro izgledati“, izjavio je tada Lutonov trener Joe Kinnear. On je Brkovića od tada postavljao dosta ofenzivnije, najčešće na poziciji desnog veznog ili desnog krila, a Luton se u dvije sezone držao u sredini tablice. Onda je uslijedila sezona iz snova, kako za Luton, tako i za Brkovića. Bilo je to u sezoni 2004./05.

„U toj sezoni sam zabio 16 golova, a Luton je osvojio prvo mjesto u League One, trećem engleskom nogometnom rangu, te smo izborili ulazak u Championship. Meni je sve išlo za nogom, a izabran sam i u najbolju momčad sezone u League One.“

Luton je dostojno proslavio ulazak u Championship, ali u drugi rang engleskog nogometa nisu ušli bez ambicija. No, sve je kratko trajalo.

„Bila je odlična prva sezona u Lutonu, osvojili smo 10. mjesto, a onda su u klubu počeli određeni problemi. Sljedeće godine smo ispali u treću ligu, a naš bivši predsjednik je plaćao menadžere od igrača preko svoje firme da bi uštedio za klub. To su iz engleskog saveza nekako saznali i kaznili klub s 10 bodova pa smo ekspresno ispali u četvrtu ligu. U tom trenutku su rekli da više ne mogu pokrivati moju plaću, a Millwall je pokazao interes pa sam tamo završio svoju englesku karijeru. Moram priznati da sam plačući napustio Luton jer sam želio tamo završiti karijeru. Volio sam taj klub, ali sam silom prilika morao poći jer sam ipak želio igrati što više.“

U Millwallu je ubrzo i završio svoju englesku karijeru te se vratio u rodni Dubrovnik gdje je još neko vrijeme bio na travnjacima. Trenutno se bavi trenerskim poslom, ali Englesku nikada neće zaboraviti.

„Tamo sam igrao protiv klubova različitog ranga, od poluprofesionalaca do klubova iz Premiershipa. Taj doživljaj, ta atmosfera se ne može opisati. To nikada neću zaboraviti, a posebni doživljaj daje činjenica da nema atletske staze pa su igrači jako blizu navijačima što daje dodatnu draž. Ako daješ na utakmici 100%, oni će te cijeniti i oni te vole. Ne vole folirante, ne vole glumu, ako si se trudio bez obzira na učinak dobit ćeš pljesak. Moraš biti maksimalno spreman jer inače ne možeš proći u tom ritmu, ne možeš biti u momčadi bez obzira na rang natjecanja. Tamo navijači znaju nogomet, nisu došli na utakmicu da bi pobjegli od žene ili slično.“

Kada je već tako, pitali smo Brkovića razmišlja li o povratku u engleski nogomet.

„Želim se vratiti. U kontaktu sam s klubom i imam želju da se vratim gore, da radim kao skaut ili nešto slično. Iz kluba su čak izrazili želju da bi mi organizirali jednu oproštajnu utakmicu na koju bi pozvali veliki klub za protivnika. Pretpostavljam da bi to bio Arsenal jer je Luton u dobrim odnosima s njima, ali zato bih trebao odraditi još 3 godine u nekom poslu s Lutonom jer je tamo običaj da se to odrađuje za 10 godina vjernosti klubu. Imam 7 godina kao igrač pa mi nedostaju još 3. Nadam se da će se to ostvariti.“

Jedini neostvareni san Brkoviću je bio reprezentativni dres. Iako je bio u drugoligaškom klubu tih godina je konkurencija u veznom redu 'Vatrenih' bila takva da je mogao dobiti priliku barem na prijateljskim utakmicama. No, do toga nije došlo, a nitko iz Saveza ga nije ni kontaktirao pa žal ostaje.

„Kako ne. To je bila moja najbolja sezona. Sve me išlo, trudio sam se, mislio sam da sam možda mogao dobiti poziv, ali nisam. Ipak, za ničim ne žalim, imao sam dobru karijeru, možda sam mogao malo više, ali sve u svemu – bilo je dobro“, zaključio je Brković u razgovoru za Germanijak.

Autor: Emir Fulurija, preneseno s portala Germanijak.hr