Više je i bespredmetno govoriti o odnosu Dubrovnika i vaterpola. Ovaj mali, a opet za jug Europe značajan sport, kroz naš je grad godinama dovodio mnoga velika vaterpolska imena, priče, trofeje, natjecanja. Sve to Tomislav Njavro smjestio je u mali kutak svoga lokala. Iako sada to izgleda kao pozamašna, pa čak i muzejska kolekcija, priča je nastala spontano.

„Sve je počelo kada sam bio prvotimac VK Jug, pogotovo u ratnim vremenima, kada nismo imali ni gaćica ni kapica. Moja ekipa, ‘72. godište, zajedno sa ‘71. godištem i s nekoliko starijih igrača, među kojima Maro Bijač, Mladen Delić... Uglavnom, došli smo do prvih kapica, ali priča o tome kako smo došli do kompleta kapica nije za javnost, nije baš lijepa. U svakom slučaju, tako smo došli do prvog kompleta. Svatko ih je sačuvao na kraju. Dobio sam i još nekoliko brojeva mojih cimera i suigrača, pa sam onda u kolekciji imao i drugih klubova. Tako se nekako priča otvorila. S time da je tada bilo teže doći do kapica, jer isti komplet kapica su nosili i seniori i juniori i kadeti” – ističe nam Njavro.

„Prvo sam molio za kapice, a sada me mole da ih stavim”

Iz godine u godinu, kolekcija je u ovom lokalu postajala sve pozamašnija. Počeli su to shvaćati i vaterpolisti, sadašnji i bivši, koji su sami počeli obogaćivati ovu kolekciju. Bilo na Tomovu inicijativu, bilo na svoju.

„Kada sam otvorio lokal, 2003. godine, i to točno prekoputa bazena, priča je baš krenula. Tako je zapravo krenula ta priča kave i vaterpola. Kako bi tko dolazio u kafić od starijih, ja bi ih pitao za kapicu. Neki stariji, senatori, su mi donosili kapice. Mnogi bi me pitali, kao zašto nema moje kapice, a ja bih im rekao - pa zato što mi je nisi donio” – pojašnjava nam Njavro, pa se onda prisjetio i jednog zanimljivog susreta s legendom mađarskog vaterpola.

„Prošlo ljeto je došao Varga, vrhunski mađarski igrač, svojevremeno najbolji na svijetu. Tada je bio trener BVSC-a, koji je trenirao s Jugom u Gružu. Došao je jedno popodne na kavu. Kada je vidio ovo, sigurno je desetak minuta gledao kapicu po kapicu. Onda je pitao čiji je lokal, a ja bio u šanku. Rekao mi je da nikada nije vidio ovakvo nešto, a obišao je svijet, bio tri puta na Olimpijskim igrama. Kaže mi – bi li ti volio da moja kapica bude tu? Kažem ja - normalno da bih. I eto ga sutra popodne s kapicom, potpisanom, pa ju je sam objesio na štrik. Bilo je dosta takvih slučajeva” – dodaje.

No, nisu tu samo kapice i gaćice, već i lopte, ženski kostimi za vaterpolo... Sve to zahtijevalo je prostorna rješenja u ovom kafiću. Kako se sve više pročulo za ovo mjesto, tako je počelo dolaziti sve više rekvizita. Ne samo da su rekviziti postavljeni na zid „tek tako”, već pokraj svakog rekvizita stoji godina, fotografija igrača ili momčadi, ili pokoji novinski tekst. 

„Krenulo je s jednim štrikom, pa onda drugim, trećim... Ima tu i lopti. Imaju, primjerice, lopte Jug prvak Europe iz 2001. Ima i iz Londona, 2012., kada smo osvojili zlato na Olimpijskim igrama. Nikša Dobud mi donio. Rino Burić mi je donio iz Splita 2022, kada je Hrvatska osvojila zlato na Europskom prvenstvu. Bacio je mami iz bazena, a onda je meni donio. Iz Pariza prošlog ljeta mi je došla lopta kada je Australija tukla Srbiju, a naš Jacob Merčep je sačuvao sebi za uspomenu. Na kraju je dao meni. Ima tu, recimo, od pokojnog Iva Ivaniša, mama mi je dala njegovu loptu. Da nastavimo ovako nabrajati, trebala bi nam cijela knjiga, a ne jedan razgovor” – u šali će Tomislav Njavro.

Jedan od posljednjih rekvizita u ovoj kolekciji je lopta, koju su potpisali hrvatski vaterpolski reprezentativci, aktualni svjetski prvaci i olimpijski i europski doprvaci, dok su održavali pripreme u Gružu prije nekoliko mjeseci.

Najstariji rekvizit datira iz 1964. godine!

Najstariji rekvizit u CB Giro je kapica Zlatka Šimenca iz 1964. godine. Ta je kapica raritet, jer ima dosta drugačiji izgled od današnjih.

„Tu kapicu mi je poklonio Maro Pulić. Maro je studirao vaterpolo na KIF-u, pa mu je to poklonio Šimenc, a onda on meni”- rekao je autor i začetnik ideje o vaterpolskom kutku, pa se onda prisjetio i ostalih, starijih zdanja na zidu.

„Imam recimo kapicu Luka Vezilića i Boška Lozice, iz 1980. godine. Jug prvak Europe, iz Kupara. Ima i 89., Antonio Milat, potom Đuhova iz 89. To su među starijima. Tu su i gaćice Emila Nikolića iz devedesetih, stare, gumene kako smo ih zvali. Tada su osvojili prvi poslijeratni Kup, u novoj Hrvatskoj. Te sve antikvitete je bilo teško naći. Nije ni danas lako naći, ali danas je lako poslati poruku nekome, što i stalno radim” – kaže nam Tomislav Njavro.

Priča je pretočena u – Divlju ligu!

Ljubitelji vaterpola znaju kako je ovo lokal u kojem se prikupljaju prijave momčadi za Prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu – Divlju ligu. Time je bilo za očekivati kako će i ovo, najveće amatersko natjecanje u vaterpolu na svijetu, dobiti svoj dio pozornosti.

„Ta se priča s klubova, prebacila na timove Divlje lige. Dolje su sada i kapice timova Divlje lige, Porporela, Penatur, Fun, Copacabana, Elita, Štikovica, Kamen Mali...” - pojašnjava Njavro.

Ovakvih stvari u vaterpolskom gradu itekako nedostaje. Talent postoji, rad s mladima postoji, uspjesi postoje. No, vaterpolu nedostaje života, u tom nekom smislu promocije, marketinga, cijelog „paketa” kojeg neki sport može ponuditi.

„Puno toga bi promijenilo da se model natjecanja, zimski, prebaci u ljetni. Tako je prije bilo. Mislim da bi to onda eksplodiralo. Mi taj vaterpolo volimo i puno ljudi ga u nas prati. Puno mladih momaka, recimo ekipa na Bellevueu, Dančama, drži priču... Mislim da bi se, da se igra ljeti, priča vratila na širom otvorena vrata. Tako sam i ja pratio vaterpolo kao mali. Na kupanje, Bellevue, Pogačići, ispod hotela Libertas... Navečer bi bile utakmice, svi bi išli na to nakon kupanja. To je bio baš ljetni sport” – zaključuje Njavro.

Nove prilike za nove rekvizite stižu vrlo brzo

Vaterpolski kalendar natjecanja jedan je od najzahtjevnijih od svih sportova. Bilo da su u pitanju i klubovi i reprezentacije, natjecanja je jako puno.

U svakom slučaju, nove kolekcije rekvizita u Gira bi mogli dobiti uskoro. Hrvatska vaterpolska reprezentacija ovog ljeta nastupa na Svjetskom prvenstvu u Singapuru. Ne samo da nastupa, već naši vaterpolisti, brane zlato iz Dohe. Nova prilika da neke "zlatne" gaćice ili kapica, zasjaju u vaterpolskom kutku u Gružu.

A do tada, ljubiteljima sporta ne preostaje ništa drugo, nego  posjetiti Waterpolo corner i uvjeriti se u bogatstvo ove kolekcije.