Podsjetimo, 61-godišnji Britanac je s prijateljem ušao u more po jakome jugu, a valovi su ih počeli bacati na stijene. Kada su na kraju i udarili o njih, nesretnog je Britanca izgleda izdalo srce, a njegov je prijatelj ozlijeđen. 

Kako doznajemo, na plaži su ga upozoravali da ne ulazi u more jer su bili veliki valovi po kojima se ni 'domaći' baš ne usude kupati, ali nije ih poslušao. 

Nije to prvi puta da je tvrdoglavost nekog turista 'došla glave', a to potvrđuju i podaci o utopljenicima koje smo dobili iz PU dubrovačko- neretvanske. 

Tijekom ove godine zabilježena su do sada tri slučaja utapljanja, a prije nesretnog Britanskog državljanina, utopljenici su bili državljani Austrije i Češke.

Prošle je godine na našem je području zabilježeno ukupno pet slučajeva utapljanja. Tri su žrtve bili hrvatski državljani te po jedna žrtva iz Finske i Njemačke. 

U nedjelju su kupaču koji se utapljao u velikim valovima pokušali pomoći i građani koji su se našli u blizini, ali je bilo prekasno. 
Uvriježeno je mišljenje kako kod utapljanja voda najprije ulazi u pluća i da je gušenje vodom jedini urok smrti, ali ono nije točno. 

Čim voda uđe u ždrijelo refleksno se stisnu glasnice i zatvori se ulaz u dušnik. Utopljenik počinje gutati vodu. Pravovremeno spašena osoba uglavnom nema vode u plućima. Takvih utopljenika sa 'suhim plućima' vrlo je puno , oko 40 posto. 

Upravo je ta činjenica često sretna okolnost za, recimo, neplivača koji slučajno padne u vodu i bude pravodobno spašen. Ako takvo stanje potraje duže, jer pomoć kasni, manjak kisika u krvi dovodi do gubitka svijesti, obrambene reakcije popuste i tek onda voda ulazi u pluća. 

Grčevito zatvaranje grkljana koje se stručno naziva laringospazam, refleksni prestanak disanja, nekad i rada srca, uzrok su što utopljenik uopće ne reagira, ne traži pomoć i jednostavno 'nestaje' pred očima onih koji ga pokušavaju spasiti.

Donosimo upute kojih se treba držati prilikom spašavanja utopljenika i pružanja pomoći: 
1. Spasilac mora paziti da sebe ne dovede u opasnost. Utopljeniku se prilazi plovilom (čamcem, daskom), ili mu se s obale doda štap ili pojas za spašavanje. 

2. Spašavanje utopljenika u vodi opasan je postupak i zahtijeva dobre plivačke sposobnosti spasioca i poznavanje tehnike spašavanja. Već u vodi valja započeti umjetnim disanjem; ako je to zbog duboke vode nemoguće, počinje se u trenutku kada spasilac može stati u vodi.

3. Pošto se žrtva izvuče iz vode, treba započeti s davanjem umjetnog disanja i masažom srca.

4. Ne smije se gubiti vrijeme na istiskivanje vode iz pluća jer je to nemoguće. Pokušaj da se 'isprazne pluća' je nepotreban gubitak vremena. Uobičajenim postupcima, npr. prebacivanjem utopljenika preko koljena, ne izbacuje se voda iz pluća; utopljenik izbacuje vodu iz želuca. To se može učiniti samo ako je žrtva popila preveliku količinu tekućine i proširen želudac otežava disanje i krvotok.

5. Sve žrtve utapljanja, čak i one kojima je bila potrebna minimalna pomoć, valja prebaciti u bolnicu. Teške komplikacije mogu nastupiti više sati, pa i više dana od trenutka utapljanja.

Maro Prizmić