Rođena u Caracasu, Hiliana Vanessa Vallejo de Brunsko više od deset godina živi u Dubrovniku, gdje je zasnovala obitelj i pronašla posao. U rodnoj je zemlji završila Pomorski fakultet te plovila na tankerima i kruzerima, a danas predaje u dubrovačkoj Pomorsko-tehničkoj školi.

Razgovarali smo s njom o aktualnoj situaciji u Venezueli, budućnosti ove države i slici u medijima koji svakodnevno izvještavaju o aktualnoj situaciji. Hiliana govori kako je u kontaktu s ocem svaki dan, a na društvenim mrežama prati što se događa u Venezueli.

Kako vi, kao netko tko dolazi iz Venezuele, doživljavate aktualnu situaciju u zemlji?

- Doživljavam kao jedan korak prema slobodi i na to gledam kao da su svi sretni. Prošle godine Maria Corina Machado je dokazala da je Edmundo Gonzalez pobijedio na predsjedničkim izborima i to za 70 posto razlike. Danas jedino oni koji nisu sretni zbog ove situacije su oni koji su direktno povezani s Madurovim režimom. Kad pročitam izjave od ljudi koji ne znaju što Venezuelanci preživljavaju zadnjih 25 godina, razmišljam da nema geopolitičkih objašnjenja koji mogu naučiti ljude diljem svijeta što je Venezuelancima Venezuela. Da ne govorim samo o nafti, mineralima i bogatstvu o kojima svi znaju da Venezuela posjeduje… Građanima su ukrali i temeljne ljudske potrebe poput sigurnosti, zdravlja, prijateljstva, obitelji, a ono najvažnije samopoštovanje.

Što vas je u posljednjim događajima u Venezueli najviše iznenadilo ili pogodilo?

- Pogodilo me kad me moj otac nazvao i rekao da će to bit možda zadnji put da se čujemo jer  bombardiraju Caracas. Ove prijetnje su u zadnje vrijeme bile stalno prisutne, ali nitko nije mislio da će se dogodit na ovakav način, svi su mislili da će se Maduro sam predati ili da će se nešto riješiti na diplomatski način, bez upotrebe sile.

Kako se slika Venezuele koju vidimo u medijima razlikuje od stvarnosti koju vi poznajete?

- Venezuela je jako mirna zemlja, ljudi su prijateljski orijentirani, vole druženje i prijateljstvo, ovaj režim je potpuno promijenio sliku što se tiče svega toga. Oni koji su bliže režimu bolje žive i koriste mnoge privilegije, a pošteni ljudi s radom preživljavaju iz dana u dan, a stopa siromaštva u najbogatijoj zemlji na svijetu s prirodnim resursima je sve veća i veća. To je pokazatelj kako loše vođenje zemlje vodi prema propasti. Sjetim se djetinjstva i boljih vremena, međutim onaj dan kad je predsjednik Chavez odlučio izbaciti sve strane firme iz države i preuzeti kontrolu nad svim institucijama, Venezuela je počela propadati.

Kada razgovarate s obitelji i prijateljima u Venezueli, što oni ističu kao najveći problem svakodnevice?

- Jako niske plaće i mirovine, a vlada velika stopa inflacije i nedostatak goriva. Zamislite nedostatak goriva za domaće stanovništvo, a prva je zemlja na svijetu u rezervama. Mjesečno je dostupno 60 litara goriva po autu. Općenito normalnim ljudima je jako teško živjeti, mladi su otišli u druge zemlje tražeći bolje uvjete života, ali najviše da pomognu svoje u Venezueli. Vise od 20 posto stanovnika je emigriralo.

Kako gledate na ulogu stranih država, posebno SAD-a, u zbivanjima u Venezueli?

- Jako pozitivno jer su uspjeli uhvatiti čovjeka koji je koristio politiku za uništit svoju zemlju. Osim toga Madura se tereti za više kriminalnih radnja. Također, ovo nije invazija na Venezuelu nego spašavanje od invazije drugih zemalja koji već godinama koriste Venezuelu za svoje kriminalne svrhe. U međunarodnom smislu sve zemlje su puno pomogle našu dijasporu, ali nitko do sad nije učinio ovakav potez. Kad gledamo ekonomiju, mislim da SAD-u nije trebalo ovo da nešto prigrabi, oni su uvijek imali dobar ekonomski odnos s Venezuelom pa čak i u najgorim političkim situacijama kada je vladao Chavez. Ironično, svaki dan se prevozila nafta u SAD i oni bi platili. Međutim, i druge zemlje su dobivale svoju kvotu - Kuba, Rusija i Kina. Naftom se platilo Kubi za fizioterapeute koji bi se u Venezueli predstavili kao doktori, a bolesna djeca bi morala hodati po džungli i doći do druge zemlje da bi našli lijekove. Naftom se Kini plaćalo za rabljene i nekvalitetne kompjutere za školovanje djece, a djeca su išla samo tri dana u školu, mnogi nisu imali što jesti i nisu imali za prijevoz. Najsramotnije od ovog režima jest da je koristio politiku za dobrobit drugih zemalja i vanjskih interesa, a ne za svoje građane.

Postoji li nešto što vas unatoč svemu čini optimističnom kada je riječ o budućnosti Venezuele?

- Postoji puno toga pozitivnog. Kao prvo i najvažnije - upalila se vatra slobode! To nije san nego se događa. Drugi važan korak je da je čišćenje počelo. Nadam se da slijedi povratak svih koji su morali napustiti svoje zemlje i obitelji. Planovi za poboljšanje svih grana ekonomije su već nacrtani.