Nedavno je u Klubu 65+ predstavljen vrlo zanimljiv projekt: Sveučilište za osobe treće životne dobi. Prilika je to za umirovljenike, odnosno generalno starije građane, da se dodatno usavrše i napreduju. Iako će mnogi reći da su starije godine idealne za „gašenje” i stagnaciju, stjecanje novih znanja može uvelike pomoći u brojnim izazovima koji dolaze s godinama. Projekt je zainteresiranim članovima Kluba predstavila psihologinja Vesna Raguž Staničić, a dodatne detalje otkrila je za Dubrovački dnevnik.

„U pregovorima smo, razgovarala sam s gradonačelnikom i s rektorom Sveučilišta u Dubrovniku, za otvaranje Sveučilišta za treću životnu dob u Dubrovniku. Planiram razgovarati i s kolegicom koja je godinama radila u zagrebačkom Sveučilištu za treću životnu dob, tako da očekujem pomoć u smislu savjeta kako započeti i kako dalje ići. Kostur postoji, a napravljen je na osnovu onoga što sam vidjela i proučila o tome kako izgledaju te vrste sveučilišta kod nas, koja se zapravo ne razlikuju od sveučilišta koja postoje u svijetu. Postoji ih jako puno u razvijenim zemljama, nacionalnih i umreženih sveučilišta za treću životnu dob, toga zaista ima”, priča Raguž Staničić.

Kako objašnjava, do ideje je došlo prije više godina, kad je vidjela da takva sveučilišta uopće postoje i poželjela da Dubrovnik dobije isto za svoje umirovljenike i starije građane, koji zaslužuju dobiti priliku sustavnog učenja i na taj način usporavanja procesa starenja.

Ideja je odlično prihvaćena i na posljednjoj prezentaciji u Klubu 65+.

„Svi kojima sam to rekla i tijekom mog rada, dok sam imala na ispitivanju osobe koje su na treće životne dobi, koje su pošle u mirovinu, a relativno su još uvijek očuvane i mentalno i fizički, su vapili za prilikom sustavnog učenja, kakvo može pružiti ovakav projekt. Vidjela sam da bi to zaista trebalo napraviti za naš Grad. Potrudit ću da se to zaista dogodi i da se službeno i otvori”, kaže Raguž Staničić.

IZNIMNO KORISNO NA VIŠE RAZINA

Velika je to prilika za građane treće životne dobi.

„Značilo bi im jako puno. Moram napomenuti da ovo sveučilište nije vid zdravstvene ili socijalne skrbi. To je izrazito obrazovna institucija, specijalizirana institucionalna obrazovna ustanova, koja će u prostorima Sveučilišta svojim građanima ove životne dobi ponuditi mogućnost za učenje raznih sadržaja koje ćemo ponuditi u vidu nekoliko kolegija, prateći interese polaznika, koje ćemo prilagođavati. To je nešto što je zaista iznimno korisno. Uz taj obrazovni dio, nije zanemarena ni socijalna dimenzija programa, jer se ljudi dolazeći tu i druže. Znamo svi da je u toj životnoj dobi jedan od glavnih problema upravo usamljenost jer ljudi vrlo često ostanu bez svog partnera ili partnerice”, objašnjava Raguž Staničić.

Kako kaže, obično na prezentacijama u Klubu 65+ publiku čine žene.

„Znamo da je životni vijek žena duži nego muškaraca i većinom su aktivnije u toj dobi, pa je to vjerojatno razlog zašto su praksi češći korisnici ovakvih tipova sveučilišta žene. Ne smijemo zanemariti ni mali postotak muških polaznika koji bi se prijavio na ovakve programe, naravno”, kaže Staničić.

Izazovi koje sa sobom donosi starija dob su vrlo dobro poznati, a među njima je i osjećaj gubitka svrhe.

„Nažalost, osjećaju se odbačeno i vrlo često beskorisno. To samo pojačava osjećaj koji se javlja s godinama, da nisi više važan, da si suvišan. Kroz ovakav jedan oblik mentalne, ali i socijalne, pa i fizičke angažiranosti – jer se mora doći do tih prostora, zaista može jako puno dobiti. Osnovna ideja cijelog sveučilišta je, već spomenuto, da što dulje učimo, to sporije starimo”, naglašava Raguž Staničić.

Iako se često priča o tome da u svim godinama, pa i onim starijim treba raditi na sebi, svjedoci smo da u praksi to ponekad i nije tako. Treća dob se često promatra kao vrijeme za odmor, a nažalost i odustajanje, promatranje svijeta sa stavom: „Ja sam svoje dao, gotov sam”.

„Nije ustvari tako jer znamo da je jako puno ljudi u već poodmaklim godinama dalo jako puno za čovječanstvo. Puno otkrića i velikih doprinosa su stvorili ljudi u poznim godinama. Moramo se pomiriti da postajemo društvo sve starijih osoba, pogotovo u razvijenim zemljama gdje postoje nacionalna sveučilišta za treću životnu dob. Te starije osobe su sve obrazovanije, aktivnije, zdravije, uključenije. Žele još uvijek, barem na neki način, biti korisne. Da bi bile, kroz ovakav jedan oblik obrazovanja će se to najbolje i dogoditi”, objašnjava Raguž Staničić.

OD INFORMATIKE DO 'KREATIVE'

Ideja je tu i itekako je razrađena.

„Znam koje ćemo kolegije ponuditi i to je najprihvatljivije za početak. To ne znači da se neće mijenjati, dobro je da se u hodu i prateći interese korisnika to mijenja i proširuje. Dodavat će se novi, ako za ove ponuđene ne bude dovoljan interes, maknut ćemo ih”, kaže Raguž Stanićić.

Kolegiji koje je predložila za 'prvi val' ponude su: informatička radionica, strani jezik, povijest Dubrovnika, zdravstvene teme poput psihologije ili nečega iz područja mentalnog zdravlja i kreativna radionica.

„Svatko od predavača bi trebao ponuditi sadržaj tog predmeta, na osnovu toga bi se osobe treće životne dobi mogle odlučiti što žele slušati. Oni koji budu htjeli dolaziti na predavanja, mogu dolaziti na samo jedan kolegij, a mogu i na sve. Jednostavno, izaberu ono što ih zanima i pohađaju kolegije koje žele”, objašnjava Raguž Staničić.

Nažalost, kad se pokreću stvari u Dubrovniku, često se mogu čuti komentari – kome to treba, nitko se na to neće prijaviti i slično. Ali već sam Klub 65+ pokazuje da interesa među umirovljenicima itekako ima, kako za druženje, tako i za raznorazne edukacije.

„Nadam se dobrom odazivu. Ljudi koji polaze takvu vrstu sveučilišta u Rijeci ili Zagrebu dolaze već godinama. Kad krenu, zna se dogoditi da idu na predavanja narednih 15 godina i to redovito, u svakom semestru se upisuju, slušaju kolegije, pokazuju zavidan interes. Kad sam prvi put čula za to, oduševila sam se i donijela odluku da ću se potruditi i angažirati da se u Dubrovniku otvori ovakvo nešto. Nadam se da ćemo uspjeti”, kaže Raguž Staničić.

Nesigurno, ali optimistično kaže kako misli da bi Sveučilište s radom moglo početi već na jesen, a sve ovisi o administraciji i potezima koje je potrebno povući da bi se pokrenulo.

Sigurno je da bi tako nešto bila prilika građanima starije životne dobi, pa čak i onima koji su u određenoj fazi stagnacije, da se aktiviraju i uključe. Ne smijemo dopustiti da se oni koji su cijeli život bili tu za nas, radili i trudili se, osjećaju beskorisno i suvišno samo zato jer su – stariji. Puno toga još oni mogu ponuditi, a ovakva vrsta sveučilišta mogla bi biti odličan kanal koji će baš to pokazati i dokazati.