Ništa nije isto kao prije. Kupovina, butige, razgovor s prodavačima, isprobavanje robe, biranje kvalitetnih cipela…. Danas je taj proces znatno izmijenjen, iako ona klasična kupovina još uvijek opstaje. No, u znatno manjem obujmu nego je to bilo devedesetih, ali i ranije, kad je primjerice odlazak u robnu kuću bio pojam. Na jednom mjestu se moglo naći sve; od školskog pribora, do alata, odjeće i bijele tehnike… Ta sad već arhaična kupovina u velikoj mjeri je zamijenjena pretraživanjem po internetu gdje u virtualnom svijetu praktički imamo puno više izbora. Ali sam proces isprobavanja i gledanja na licu mjesta nešto je što je nenadoknadivo. 

Trgovine je godinama unatrag zahvatila snažna transformacija uslijed globalnih okolnosti i razvoja tehnologije. Takav trend osjeti se i u Dubrovniku gdje svako malo svjedočimo zatvaranju butiga i praznim poslovnim prostorima. Ipak, mnogi ti prostori ne ostaju dugo prazni jer netko novi pokrene drugi posao. Građani se pak najviše žale na lošu ponudu odjeće i obuće zato što se upravo te butige najčešće zatvaraju. U gradu se tako rijetko može pronaći kvalitetan komad robe ili cipela.

U GRUŽU, LAPADU I GRAD SVE JE MANJE BUTIGA

Krećući se ulicama grada možemo zapaziti kako je sadržaj u DOC-u u Lapadu izmijenjen, zatvoren je ''ShoeBeDo'' koji je radio više od deset godina, a neko vrijeme u blizini su poslovali Office shoes, Shooster, trgovina sportske opreme, parfumerija kojih također više nema. I gruška obala se ne može pohvaliti raznovrsnom ponudom. Odavno su zatvorene butižice poput one 'Sve po 12 kuna', a poslovni prostori zjape prazni. Robne kuće Srđ i Minčeta su priča za sebe. Poluprazne su, u Gružu je većinom jeftina kineska roba, dok je Minčeta nešto življa i u njoj se mogu pronaći zanimljivije stvari. Nije bolje ni u Mercanteu i Downtownu kao ni u Atlant centru. Povijesna jezgra, gdje dominiraju restorani i suvenirnice, je u potpunosti kao takva podređena potrebama turista. Nekad davno u Gradu su bili brojni obrtnici poput urara, krojača, mogao se kupiti elektromaterijal, pitura, a bile su tamo i najbolje butige od cipela i robe…

Predsjednica Hrvatske gospodarske komore – ŽK Dubrovnik Nikolina Trojić kaže kako Županijska komora Dubrovnik nema točan podatak o broju zatvorenih butiga.

- Kao građanka u prolazu primjećujem kako ih je sve manje, to jest kako se mijenja sadržaj ponude u dojučerašnjim trgovinama robom i cipelama. Taj trend primjetan je već nekoliko godina – kazala je Trojić te navela razloge. Naime, predsjednica dubrovačke komore ističe kako se prvenstveno mijenjaju navike kupaca. 

- Ljudi su sve više skloni kupovati online, iz udobnosti svog doma ili u većim shopping centrima gdje imaju cjelokupnu ponudu na jednom mjestu, a sve manje im se da šetati po gradu od butige do butige – navodi ona.

SKUPI NAJMOVI I NOVE NAVIKA KUPACA

Kao jedan od važnih faktora koji utječu na zatvaranje butiga Trojić navodi cijenu najma prostora što je prema njezinom mišljenju limitirajući faktor.

- Slobodnih prostora je u gradu sve manje i sve je veći pritisak na cijenu, stoga računica ovoj vrsti trgovina kroz vrijeme sve više opada. U te prostore će doći neka nova suvenirnica, ugostiteljski objekt, agencija ili pak apartman. Isplati se držati butigu od robe ili cipela samo vlasnicima prostora koji su ih već otplatili. A šteta, jer nestat će i to malo ponude što imamo – smatra Trojić. 

- Nisu svi kupci navikli kupovati preko interneta, niti svi imaju mogućnost sebi priuštiti otputovati u neki veći grad koji ima bolju ponudu. Ove butige će doći u rang „tradicijskih obrta“. Porazno je priznati, ali trebat će ih subvencionirati kako bi uopće opstale, ako želimo da nam lokalno stanovništvo ima što kupiti u vlastitom gradu. S druge strane, turistima shopping ponuda već neko vrijeme nije na prioritetnim pozicijama, više su zainteresirani za autohtone proizvode i suvenire. Možda bi vlasnici takvih butiga trebali u svoju ponudu početi kombinirati i neke autohtone lokalne proizvode, kako bi opstali, ako je to uopće izvedivo – kazala je za Dubrovački dnevnik predsjednica Hrvatske gospodarske komore – ŽK Dubrovnik Nikolina Trojić.

Pitali smo predsjednika Ceha trgovine, u sklopu Udruženja obrtnika Dubrovnik, Iva Marlaisa za mišljenje o trendu zatvaranja sve većeg broja butiga po gradu.

VEĆI TROŠKOVI NEGO ZARADA

- Teško je dati neki konkretan komentar zašto se trgovine zatvaraju jer to ovisi o puno faktora. Prvo ovisi o tome čime se bavila, a naravno na rad utječu i skupi najmovi. Sve je od slučaja do slučaja… Trgovine se jednostavno zatvaraju ako su veći troškovi nego zarada. Čim se netko odlučio na zatvaranje odmah se zna kako nema ekonomski prolaz - ili je skup najam ili nema dovoljno profita – kazao je Marlais te dodao kako je teško raditi cijelu godinu, a samo nekoliko mjeseci, dok traje turistička sezona, prihodi su dobri.

Butik „O“ u DOC-u je rijetka butiga čija se vlasnica Ozrenka Kaliterna može pohvaliti poslovanjem od 30 godina. Za Dubrovački dnevnik je prokomentirala svoju tajnu uspjeha, a osvrnula se i na trendove zbog kojih mnogi zatvaraju.

- Mislim kako je pandemija koronavirusa očito odnijela puno ljudskih života, ali i obrta i poslova. Ne pamtim kako nam je ikad bilo teže raditi, čak je i poslije rata bilo lakše. Mislim kako je upravo to posljedica velikog broja zatvaranja butiga. Pa tko može izdržati dvije godine, a da ne radi? Mogu Bogu zahvaliti što je moj posao preživio – govori Kaliterna koja je posebno žalosna jer u Lapadu nema trgovina kao što je to nekad bilo.

-Veliki broj dućana koji nisu na udarnim pozicijama zatvorili su tijekom korone, ali i poslije korone se nisu oporavili. Možda je jedan dio njih zatvoren jer su imali prevelika očekivanja. Butik zahtijeva puno posla, truda i odricanja, kao i svaki drugi posao koji čovjek shvaća ozbiljno – kazala je vlasnica butiga „O“ koji posluje u DOC-u od 2003. godine kada je vlasnica kupila prostor, a prije toga je radila u povijesnoj jezgri.

TURISTI TRAŽE HRVATSKI PROIZVOD

U dvadeset godina, ističe Ozrenka, puno toga se promijenili u ovom lapadskom shopping centru.

- Gledala sam kako su mnogi dolazili i odlazili. Ovaj kompleks je mogao lijepo izgledati i biti super shopping centar, ali nažalost nikad nije zaživio. Ponekad me stranci pitaju kad dođu 'gdje je DOC', a ja im kažem kako su na pravom mjestu. Ljudi ne mogu vjerovati kako nam je ovo mjesto za kupovinu, izgleda sramotno. To je moglo lijepo izgledati, imali su puno planova prije gradnje – smatra Kaliterna koja ističe kako osobno nastoji opstati prvenstveno uslugom, ali i robom koju nudi jer, kako dodaje, uvijek se trudi pronaći neke posebne komade.

- Ja sam nekako 'one men show' što znači kako sve radim sama, slušam što žele žene i onda sama nabavljam robu, uz sve to i šijem, prepravljam… Sve ću učiniti da mi mušterija bude zadovoljna. Ljubaznost me održavala sve ove godine. Cijenim svoje kupce i zahvalna sam im na povjerenju – poručila je vlasnica butika „O“.

Komentirala je trendove u predstojećim godinama.

- Ne znam kako će izgledati budućnost trgovine u Dubrovniku, ali iskreno se nadam kako će se nešto izgraditi jer sramotno je da nemamo neki dobar shopping centar. Nadam se kako će najavljena arena Lapad, ali i trgovački centar na prostoru Radeljevića biti kvalitetni s dobrom ponudom. Iako ipak mislim kako olako napuštamo pozicije koje su dobre, a prelazimo na druge. Dubrovniku nedostaje kvalitetne robe koja je proizvedena u Hrvatskoj. Stranci upravo to najviše traže jer žele domaći proizvod – mišljenje je vlasnice butika „O“ Ozrenke Kaliterne.

Trend online kupovine, koronavirus i potpuna promjena potrošačkih navika zasigurno su glavni krivci zatvaranja brojnih poslovnica u gradu. Sve veći broj ljudi, pogotovo mlađih, nema naviku kupovine u fizičkim butigama, ljudima se ne da čekati u velikim redovima i gužvati s ostalim kupcima. No, iako u svijetu vlada velika neizvjesnost trgovačkog sektora, u Dubrovniku će uvijek biti potrebe za kvalitetnim sadržajem. Hoće li doći do modernizacije i neke korijenite promjene, još ćemo vidjeti. Svakako se velike nade polažu u centre čija gradnja je najavljena.