Malo tko to osvijesti tijekom života, ali jest gospođa Šima Zdraulić, Caritasova volonterka koja je nedavno primila najveće priznanje za volonterski rad – Državnu nagradu za volontiranje 2025. Dok u još jednoj humanitarnoj akciji pomaže u sortiranju potrepština koje će biti proslijeđene onima kojima je pomoć potrebna, postavljamo ono prvo pitanje. O samoj nagradi. No, ona skromno kaže – znači mi, ali više zbog Caritasa Dubrovačke biskupije, zbog kolega volontera i djelatnika, ne zbog mene same. „Nije to samo moje, to je nagrada svima nama“, skromno će.

I SAMA JE BILA KORISNICA CARITASA

Važna karika Caritasa Dubrovačke biskupije već je 13 godina. Zanimljivo, nekad je i sama bila korisnica Caritasa, kad se našla u teškom životnom razdoblju.

„Bila sam podstanarka, suprug me napustio, ostala sam sama s djetetom. Razboljela sam se, tisuće i tisuće tadašnjih maraka je išlo na lijekove koji su mi bili potrebni. Borila sam se koliko sam mogla, ali nisam mogla sama. Postala sam korisnica Caritasa, tada je tu bio don Ivan Šimić, prvi ravnatelj Caritasa Dubrovačke biskupije. Pomoglo mi se u svakom pogledu“, kazala je gospođa Šima.

Na svojoj je koži najbolje osjetila što to znači biti u potrebi pa danas razumije i pomaže onima koji se nađu u teškoj situaciji ili kojima je jednostavno potrebna bilo koja pomoć – bilo u vidu potrepština, bilo u vidu njege za slabije, bilo u vidu neke lijepe riječi ili društva onima koji su usamljeni, tužni ili im je to iz nekog drugog razloga potrebno.

Kako kaže, njena volonterska priča u Caritasu krenula je tako što je htjela pomoći jednoj osobi koja je imala problem s ovisnošću o alkoholu. Htjela je da se o njoj skrbi, da joj se pruži pomoć, da ju se potakne na rad za opće dobro. Nažalost, ta priča nije imala sretan kraj, ali jesu moge druge u kojima je ova gospođa velikog srca pomogla, i pomaže još uvijek.

'NIKAD NISAM TUŽNA NI NESRETNA'

U svom volonterskom radu pronašla je istinski smisao i, kako nam kaže, recept za sreću. Nisu to ni skupa auta, ni lijepa roba, ni luksuzna putovanja. Kako nam kaže gospođa Šima, recept za sreću glasi – budi zahvalan i čini dobro.

„Kad otvorim novčanik, ja ne razmišljam o tome koliko će mi ostati ako nekome pomognem. Ako imam 10 eura, a naumila sam ih donirati, ja ću ih donirati, makar mi takujin ostao prazan. Bog svaki put providi, nisam ni gladna, ni žedna, a vazda pomognem. I sretna sam, ja sam zaista sretna osoba. Nikada nisam tužna ni nesretna“, kaže gospođa Šima.

Lako je biti sretan kad sve ide glatko i kad su životne prilike povoljne. No, kad se čovjek suočava s izazovima, to je prava vještina. Ova velika žena ujedno je osoba koja je teško oboljela te ima stopostotni invaliditet. No, njena volja je jača od svega toga.

„Kad se ujutro dignem iz kreveta, prvo zahvalim što sam živa. Imam stopostotni invaliditet, teško sam oboljela i ograničena sam u puno stvari. No, vi to na meni ništa neće vidjeti, osim ako vam ne kažem, jer imam jaku volju. Prvi put sam se razboljela ’93. godine, prije dvije godine sam ponovno teško oboljela. No, ja o tome ne razmišljam, odem u bolnicu na operaciju, dignem se i za dva dana dođem u Caritas. Oni na mene malo viču jer sam rano došla i ne odmaram, a ja im kažem – pustite me, čak i ako se izvrnem, ja uživam u ovome, ja uživam pomagati drugima. Ja sam sretna, to me usrećuje“, kaže ova hrabra žena.

ZAHVALNA NA SVAKOM DANU

No, gospođa Šima nije pomagala 'samo' kroz Caritas Dubrovačke biskupije; svoj je radni vijek provela na odjelu neurologije Opće bolnice Dubrovnik gdje je, uz administrativne poslove, brinula o ležećim pacijentima. Kad je prije tri godine pošla u mirovinu, bila je tužna zbog toga što više neće svakodnevno skrbiti o njima. No, nastavila je njegovati bilo koga kome je to bilo potrebno i dalje viđati pacijente.

Odlazak u mirovinu omogućio joj je više slobodnog vremena kojeg posvećuje volonterskom radu u Caritasu. Kad nije u tamo, također pomaže zajednici jer volonterstvo je postalo njen način života.

„Nikad ne bih mogla sjedati doma i gledati televiziju. Ujutro se dignem i sretna sam ako mogu učiniti nešto korisno za zajednicu. U susjedstvu imam puno starijih teta, od oko 80, 90 godina. Obiđem ih, popijem kavu s njima, mada ne volim kavu. Ali je popijem radi njih. Vazda im bude drago što ih je netko obišao, što je popričao s njima... Oko zgrade sam nasadila cvijeća da bi ljudima bilo ljepše. Mene to ispunja, ja sam uvijek ispunjena. Zahvalna sam što sam živa, zahvalna sam na svakom danu“, emotivno nam govori ova volonterka.

DO ISTINSKE SREĆE SE DOLAZI ČINEĆI DOBRO

U razdoblju od 20. prosinca 2024. do raspisivanja Javnog poziva za dodjelu Državne nagrade za volontiranje 2025., Šima Zdraulić ostvarila je 709 volonterskih sati, volontirajući prosječno tri do četiri sata dnevno. Iza nje su brojne akcije, od onih u kojima se pomagalo pojedincima, do onih u kojima se pomagalo cijelim skupinama ljudi, poput potresa u Petrinji ili poplave u Gunji.

„To su bile tone i tone robe. Sve je dolazilo u Caritas pa smo onda sve to razvrstali i slali ljudima kojima je potrebno“, kaže nam gospođa Šima.

Pomagala je i tijekom pandemije Covida-19, kada je zbog svog zdravstvenog stanja privremeno bila udaljena s radnog mjesta. No, kaže, nije se bojala. I u takvoj situaciji je pronašla grupicu ljudi kojima je bila potrebna pomoć pa im je nosila spenzu, lijekove i pomagala na druge načine.

Naposljetku, pitamo je za komentar na tezu kako je Dubrovnik bogat grad. Jer, mada se u gradu relativno lako može ostvariti egzistencijalna sigurnost, gospođa Šima je upoznala i ljude u potrebi.

„Ne možemo reći da u Dubrovniku ima previše sirotinje, pogotovo ne beskućnika. No, ima ljudi u potrebi. Puno je ljudi koji se ne znaju snaći, koje treba usmjeriti i pogurati, ili su jednostavno sami, a treba im pomoć. Apeliram ovim putem na sve one koji znaju nekoga kome treba pomoć da se jave Caritasu“, kaže nam ova prekrasna žena.

Možete se javiti, a možete pomoći i sami. Osvrnite se oko sebe. Možda baš u vašem susjedstvu živi netko kome treba pomoći nositi spenzu, donijeti lijekove iz apoteke ili, jednostavno, topli ljudski razgovor. Nije to samo smisao blagdana, nego i cijelog života. Jedna naizgled mala gesta, nekome može značiti cijeli svijet. Može ga doslovno spasiti. A vama značiti sreću. Jer to je za mnoge smisao života – biti radostan, ispunjen i sretan. A gospođa Šima ga je otkrila – čovjek je radostan, ispunjen i sretan samo onda kad čini dobro.