IZGUBLJENA RADNA MJESTA Sretan vam Praznik rada u surovom realnom Dubrovniku!
U današnjem surovom realnom svijetu, na Međunarodni praznik rada, potrebno se prije svega sjetiti svih onih koji na taj rad nemaju pravo, iako se radi o ljudskom pravu. Raditi, i za to biti plaćen. Čak petina radno sposobnih Hrvata danas nema posao.
Na jugu je situacija nešto bolja te je u Dubrovačko – neretvanskoj županiji nezaposlenost nešto manja od 10 posto. U samom Dubrovniku je statistički još bolja situacija, pogotovo ususret sezoni, a nezaposlenih je početkom travnja bilo 3855, što je za 12 posto bolje nego lani.
Danas je više nego ikada jasno kako borba za radnička prava nije završila s civilizacijskim dosegom, s pravom na osam sati rada, osam sati sna i osam sati prava na vlastiti život. Današnja borba, u surovom realnom svijetu, je prije svega borba za sami rad, posao i radna mjesta, kojih nema.
U statističkom biltenu Zavoda za zapošljavanje Područnog ureda Dubrovnik objavljena je tablica s podacima o nezaposlenosti u Dubrovniku, od 1982. do danas. Zanimljivo je pogledati razliku u broju nezaposlenih s obzirom na dva različita sustava i dva različita vremena. Za tim vremenom, bez obzira na neodrživost, mnogi žale upravo iz razloga što su u njemu, za razliku od danas, imali mogućnost ostvariti to ljudsko pravo, pravo na rad.
Iako je takav sustav bio neodrživ u toliko mjeri, sigurno je da to nije jedini razlog što je Dubrovnik u međuvremenu izgubio tisuće radnih mjesta. Ratom razoreni hoteli, lošom privatizacijom uništene tvrtke i ugašeni industrijski pogoni rezultirali su gubitkom velikog broja radnih mjesta koja više nikada neće postojati, kao i u ostatku Hrvatske.
Dubrovnik, srećom, ima turizam i ljudi barem tijekom sezone imaju mogućnosti raditi i zaraditi za život.
Postoji još jedan faktor u vezi statističke nezaposlenosti u Dubrovniku. U tu kategoriju spadaju i mnogi koji uopće ne moraju raditi jer se u Dubrovniku sasvim dobro živi uz par apartmana za iznajmljivanje turistima. Dok ima turizma, bit će i Dubrovnika i radnih mjesta, ali nikad više onoliko koliko ih je bilo nekada.
Glavni krivci za sve gospodarski loše poteze u Dubrovniku, nevezano uz globalne trendove, su naravno loši političari i politički podobni gospodarstvenici, koji i danas šetaju Gradom pod Srđem poput gospodara svjetla i tame. Mnogi su se tijekom procesa uništavanja ovih radnih mjesta dobro okoristili. Prepoznat ćete ih po tome što iz ugla nekih stranaka i politika zaziru od prošlih vremena ili se pak žale na surovost i realnost novih vremena.