Drage Primorke i Primorci

Primorje je dio Dubrovnika stoljećima. Od svih dijelova Dubrovačke Republike, ono je bilo najsiromašnije - samo škrti krš i mala polja. Upravo zato, naši su ljudi jedini spas nalazili u teškom radu te su se nametali svojom marljivošću.

Naša su polja bila puna vrijednih težaka, ali i brojne djece. Primorce je uvijek krasilo zajedništvo i uspjeh jednoga od nas bio je uspjeh svih nas.

Jer smo znali koliko je teško uspjeti iz malog primorskog sela. Zato smo se veselili i uspjesima naših ljudi u svijetu, poput braće Mihanović, ili u samostalnoj Hrvatskoj uspjesima naših ministara Nika Bulića i Andra Vlahušića, ali se radovali svakom magisteriju, doktoratu ili sportskom uspjehu nekog našeg čovjeka. Rado se sjećam Boža Brokete, Mata Bazdana ili Iva Ljubišića, te brojnih drugih.

U proteklih pedesetak godina, Primorci su postali najbrojnija skupina u Dubrovniku. Zato što smo najviše morali iseljavati. Dok su Konavljanima ili Pelješčanima njihova polja i vinogradi ipak omogućavala pristojan život od poljoprivrede, mi smo morali ići u Grad, ali i u sve krajeve svijeta, trbuhom za kruhom.

I svo to vrijeme,  znali smo da se bez novaca i bez utjecaja možemo osloniti samo jedni na druge.

Posebno nas je veselilo kada smo pred šest godina konačno dobili svog Primorca za gradonačelnika, čovjeka koji Primorje nosi u srcu, koji je početak svog profesionalnog puta proveo u Stonu, koji je kao mladi liječnik obišao svaku kuću i obitelj.  Kada je postao gradonačelnik nastavio je raditi za nas na drugi način. Danas dovodi vodu u Gornja sela, popravlja ceste, pomaže razvoj poduzetništva i predano radi za dobrobit Grada i zajedničkog nam zavičaja.

Zato dragi Primorci, u nedjelju 22. ožujka izađite na izbore i ponovno izaberite Andra Vlahušića, svog čovjeka, čovjeka koji ima dvije ljubavi – Primorje i Dubrovnik i koji odgovara samo Vama.

S poštovanjem,

Ivo Jadrušić