Velika tragedija dogodila se 2. siječnja u poslijepodnevnim satima kad je nesretnog muškarca iz BiH sa stijena na Buži povuklo more, dok se fotografirao s obitelji. S njim su u tom trenutku bili supruga i dvoje djece. Na teren su izašli Lučka kapetanija, policija, ronioci, HGSS, pa i naš sugrađanin Dominko Radić koji je spasio veći broj ljudi iz podivljalog mora. Nažalost, ovo spašavanje je završilo tragično – muška osoba je preminula.

Ubrzo nakon tragedije, povuklo se pitanje kako prevenirati eventualne buduće slične nesretne situacije. Spominjano je kako su se vrata koja vode na Donju Bužu nekoć zaključavala. Spominjano je i kako je Igor Legaz prepilao katanac kako bi građani imali slobodan pristup pomorskom dobru, doduše na Gornjoj Buži koja se nalazi u blizini.

LAKO JE BITI KAPETAN NAKON BITKE

Sada se uglavnom na društvenim mrežama spominje Legaza koji je lani, u lipnju, otvorio vrata Gornje Buže koja čini jednako opasno područje. Međutim, zaboravlja se kako je Legaz to napravio na traženje građana. Naime, upozorenje da je Buža zaključana prvotno je osvanulo u Facebook grupi Gradski kotar Grad, kad je dobar dio građana izrazio nezadovoljstvo zbog katanca i zbog toga što se mogu slobodno spustiti na more i kupati. Tad je trajao natječaj za nove koncesionare na mikrolokacijama na pomorskom dobru, pa tako i za Bužu, a koncesionar je do zaključenja natječaja zaključao vrata.

Brojni građani su negodovali, s obzirom na to da nove koncesije nisu bile raspisane, pa stari koncesionar nije ni imao pravo zatvoriti prolaz do pomorskog dobra. Legaz je, naime, postupio po traženju dobrog dijela građana i od brojnih je tada za svoj pothvat dobio aplauz i riječi podrške.

'STRANCI SILAZE PO NOĆI I PIJU'

Sugrađanin Pero Majkovica tad je bio među rijetkima koji je skrenuo pozornost na problem koji bi se mogao dogoditi, a na što je upozorio i na zboru građana. Tada je Majkovica upozorio da se vrata trebaju zaključavati zbog sigurnosti djece.

„Nedavno se na Buži isto dogodila nezgoda jer je gost pao sa stijene, što će biti po noći? Gospodin Legaz nije svjestan da je otvorio vrata i našoj djeci i time možda doveo i našu djecu u opasnost da ih, ne do Bog, kupimo po stijenama. Je li gospodin Legaz mislio o tome dok je kako je naglasio ispilao kračun kako je on rekao za manje od 8 minuta? Je li preuzima odgovornost za učinjeno i ima li je? Pošao sam provjeriti i stvarno je navedeno napravljeno. Sišao sam dole u 1:30 sati, objekt je zatvoren, neki stranci po stijenama piju, pišaju možda do jutra i padaju, danas možda sutra ili prekosutra sigurno. Nikad Buža nije bila otvorena po noći ili po nevremenu. Ulaz je na putu djeci za u osnovnu školu. Molim da se poduzmu sve zakonske radnje radi sigurnosti prvenstveno naše djece koja strah ne poznaju, govorim iz osobnog iskustva, a onda i ostalih ljudi koji borave u našem Gradu“, objavio je Majkovica na društvenim mrežama lani, nedugo nakon skidanja kačuna.

'TU JE ŠKOLA, TKO ĆE BITI KRIV KAD SE NEKOM DJETETU NEŠTO DOGODI?'

U spašavanju je i ovaj put, baš kao i svaki, sudjelovao i Dominko Radić koji također smatra da bi se Buža trebala zaključavati. Uz to što je sudjelovao u brojnim intervencijama, rodio se na spomenutom području.

„Rodio sam se u ulici Pobijana, znači ide se od Katedrale tom ulicom , ina vrhu je Buža. Do ’98. ili ’99., nije bilo nikakvih problema. Buža se zaključavala po fortunalu, a pogotovo po noći. Familije koje su stale okolo su imale ključ“, govori Radić.

Danas, kaže, najviše intervencija spašavanja i traganja upravo je na području Buže 1 i Buže 2. S krajem 90-ih se promijenilo to što je Buža stavljena pod koncesiju. Osim toga, od tih godina se dubrovački turizam počeo buditi nakon ratnih godina.

„Sad kad je otvoreno, nek' je otvoreno, ali mogu se barem postaviti natpisi upozorenja. Jasno mi je da se možda ne može zabraniti pristup, to je, uostalom, javno dobro, međutim tu je i osnovna škola. Ajde ti kontroliraj djecu. Pa kad se nekom djetetu nešto dogodi, tko će biti kriv?“, prokomentirao je Radić.

ŠTO SE MOŽE UČINITI?

Tu se sada postavlja jasno pitanje; treba li Bužu ponovno zaključavati kako bi se postigla veća sigurnost ili ostaviti slobodan pristup javnom tj. pomorskom dobru? Koje su mogućnosti, upitali smo odvjetnicu Viktoriju Knežević. Ona objašnjava kako je Grad po zakonu nositelj redovnog upravljanja pomorskim dobrom: održavanje, zaštita opće upotrebe, nadzor i red. Pritom dodaje kako na spornoj Buži Grad već provodi upravljanje kroz režim dozvola i mikrolokacija.

„Ne možemo i ne smijemo ići u trajno ‘zatvaranje’ javne plaže noću jer zakon zabranjuje ograničavanje pristupa – ali moramo uvesti sustav stvarne sigurnosti: upozorenja, režim rizika, nadzor i protokole kako bi zbog sigurnosti ograničili pristup u određenim vremenskim uvjetima. Ako postoji neposredna opasnost (veliko more), mjere moraju biti privremene, razmjerne i ne smiju blokirati spašavanje“, objašnjava Knežević te predlaže korake.

„Potrebno je formalizirati Bužu kao rizičnu mikrolokaciju u režimu upravljanja i nadzora (što već implicitno jest kroz mikrolokacije i dozvole). Također, uvesti upozorenja i informativne ploče (HR/EN + piktogrami), s jasnim opisom: 1. zabrana skakanja u određenim uvjetima, 2, opasnost od iznenadnih valova/podvodnih struja, 3. nema plivanja / nema ulaska kad je tu crvena zastavica.  Za uređenu plažu zakon izričito traži informiranje i o izvanrednim događajima. Tu bi bio i sustav zastava / semafor rizika (zeleno–žuto–crveno) s jasno definiranim kriterijima i odgovornom službom koja to prevodi kako bi se zbog zaštite života i zdravlja privremeno onemogućio pristup na mikrolokaciju zbog nastupa određenih nepovoljnih uvjeta. Opcija su i fizičke mjere koje ne 'ograđuju plažu', ali smanjuju rizik: dodatne rukohvate, protuklizne površine, 'no-go' označavanje rubova, opremu za spašavanje. Dakle, Grad smije izvoditi određene zahvate koji trajno služe općoj upotrebi, u skladu s planom i posebnim propisima.  Potom, može se uvesti i pojačani nadzor i redarstvo u rizičnim terminima (večer/noć, nevere) – jer je 'održavanje reda' dio redovnog upravljanja. Tu su i uvjeti u dozvolama za ovlaštenike (bar/terasa itd.): obveza držanja opreme za spašavanje, obuka osoblja, protokol zatvaranja terase i uklanjanja mobilijara kad su rizični uvjeti, obveza isticanja upozorenja“, predlaže Knežević.

Da se na ovom području nije dogodila nesreća, većina građana vjerojatno bi i dalje podržavala uklanjanje kačuna s vrata koja vode do Buže kao oblik borbe za slobodan pristup pomorskom dobru. S obzirom na to kako se nesreća dogodila, danas se čini kako bi mnogi vratili katanac. Istina je kako postoje određeni načini koji bi mogli prevenirati ovakve nesreće, pogotovo zbog toga što se ponavljaju, i koji nisu na odmet. Jer, i jedan ugašen život jer previše.

No, pritom treba voditi računa da privremena ograničavanja pristupa ne postanu eventualna izlika za zatvaranje pristupa pomorskom dobru od strane koncesionara. Naposljetku, ako će se zatvarati Buža, zašto bi onda brojna druga koncesijska mjesta na pomorskom dobru ostajala otvorena? Paktički bi se mogla uvesti ograničenja gdje god ima malo stijene, a to su brojne lokacije u Dubrovniku.

I čak i kad se uvedu upozorenja, podivljalo more će, nažalost, tu i tamo uzimati sa sobom. Na zidinama se svako malo može vidjeti upozorenje zbog opasnosti od pada, pa se svako malo neki turist s njih surga dole, a neki, za potrebe objava na društvenim mrežama, skaču odozgo u more. No, ako će i jedna tabla s upozorenjem natjerati nekoga da bude oprezniji kad ima mora i ako će se time izbjeći tragedija, ako će se spasiti 'samo' jedan ljudski život, učinit će se puno.