Milišićev književni rad obuhvaća poeziju, eseje, putopise, dramska djela, roman i književne reportaže. Sa svojom prvom suprugom Mary Martin preveo je s engleskog Tolkienovo djelo Hobit. Uređivao je omladinski list "Laus" i časopis "Dubrovnik", a od 1987. bio je dramaturgKazališta Marina Držića.

Bio je član Društva hrvatskih književnika i hrvatskog Centra PEN-a. 1984. je dubrovački omladinski list Laus objavio Milišićevu novelu koja tematizira partizanski zločin 1944. na otočiću Daksi “Život za slobodu” zbog čega je optužen za napad na tekovine socijalizma i NOR-a” i osuđen je na godinu i pol uvjetne zatvorske kazne.

Milan Milišić poginuo je u obiteljskoj kući na Pločama od neprijateljske granate kao prva civilna žrtva u agresorskom napadu na Dubrovnik, piše Gradoplov.
Književnik Miljenko Jergović za Milišića piše:

"Milan Milišić, što god je pisao, u kojemu god žanru i u koje bilo svrhe, bio je pisac čistih, jasnih i svijetlih slika, misli i rečenica. Čak i njegova lirika, u svim fazama, bila je savršeno jasna. Kroz te bi se pjesme vidjelo kao kroz najčistije staklo, i ništa u njima nije bilo zamućivano ili zamrljano, kako to već pjesnici često rade kada ne znaju čime bi i kako dovršili stih ili poantirali pjesmu. Milišić je svoje pjesme pisao na najteži mogući način: tako da ništa ne sakrije, ne pozove se ni na kakvu modu, ne prihvati ničiji stil, ne pokaže nikakvo drugo znanje, osim znanja da napiše tu i baš takvu pjesmu. Zato njegova poezija unutar hrvatske i srpske književnosti djeluje bezvremenski ili izvanvremenski, napisana bilo kad, bez sigurnih uporišta, bez sidra i veza, slobodna u vremenu i jeziku. Šteta što je malo čitatelja, pa i onih profesionalnih, koji mogu shvatiti kako je teško pisati tako. One koji će shvatiti mogla bi izjesti ljubomora.

Milan Milišić je bio raskošno obrazovan i zainteresiran pisac. Živio je u Londonu i u Americi, rano upoznao poeziju Josifa Brodskog, bio obasjan Juanom Ramonom Jimenezom, imao strasti za daleke, latinoameričke revolucije i revolucionarne i pučke pjesnike, poznavao je i volio rock psihodeliju San Francisca s kraja šezdesetih, bio je komunist i antikomunist, dosljedan i savršeno proturječan, i sve ga je to, uz bogomdani jezični i pripovjedački dar, činilo jedinstveno jednostavnim, jasnim, čistim pjesnikom i pripovjedačem. Druge, manje darovite, obrazovanje bi činilo složenijim, kompliciranim i kompleksnim, dok je Milišić, kao zen mudrac, težio jednostavnosti," piše Jergović.

Ostatak pročitajte ovdje.