Za to vrijeme, Hidroelektrana Dubrovnik je ušla u izvanrednu sanaciju, kako bi se otklonila šteta nastala u postrojenju uslijed požara. Radi se o 82 milijuna kuna vrijednim projektima. Dubrovački dnevnik je uputio HEP-u upit oko provedenih radova u sklopu sanacije, odakle su odgovorili kako je sanacijom hidroelektrana vraćena u stanje prije samog požara iz 2019. godine. Dodali su i kako su u postrojenju provedena i određena poboljšanja u vidu sigurnosti pa se postavlja pitanje je li to onda priznanje kako u trenutku kad je nastao požar i kad su smrtno stradala trojica djelatnika HEP-a sigurnosti uvjeti nisu bili na nivou. 

U STROPU VIŠE NIJE LAKOZAPALJIVI MATERIJAL 

Dubrovački dnevnik prvi je pisao kako je Inspektorat rada utvrdio nepravilnosti zbog čega su prema DORH-u tada upućene kaznene prijave. One se prije svega odnose na ugradnju materijala u strop koji je lakozapaljiv. Prema nalazu inspekcije, a kako je tada pisao Dubrovački dnevnik, poslodavac tj. HEP je u sklopu projekta rekonstrukcije Hidroelektrane iz 2015. godine, u strop ugradio 'valoviti poliester u roli'.  Radove, koje je naručio HEP, izvodila je tvrtka Spegra inženjering iz Splita, a projektant je bila tvrtka Apsida inženjering. U izjavi o svojstvima materijala stoji kako je riječ o zapaljivom i lako zapaljivom materijalu koji se kao takav nije mogao nalaziti u postrojenju. Inspekcija je u svom nalazu naglasila kako su time prekršene odredbe Zakona o zaštiti na radu te kako, slijedom toga, HEP nije osigurao to da su radna mjesta njihovih zaposlenika u svakom trenutku sigurna. Također, prema nalazu inspekcije, nije se osiguralo da se hidroelektrana koristi u skladu s pravilima zaštite na radu i propisima. Osim toga, inspekcija navodi kako se ugradnjom navedenog materijala ugrozio život radnika te njihovo zdravlje.

U odgovoru na upit Dubrovačkog dnevnika, iz HEP-a su potvrdili kako je postavljena nova stropna obloga od negorivog materijala. Govoreći o sigurnosnim poboljšanjima, navode i kako je ugrađen novi sustav uzbunjivanja, kojim se upravlja ventilacijom i klimatizacijom s više lokacija. 

Uz to, upravljačko mjesto u kojem radi smjensko osoblje sada je izdvojeno te se više ne nalazi u podzemnom dijelu elektrane, postavljena je dodatna oprema za početno gašenje požara te je nabavljena dodatna oprema za disanje za potrebe sigurne evakuacije. Kako su odgovorili, izvedeni su popravci i dogradnja sustava tehničke zaštite, uklonjeni su nefunkcionalni kabeli te su uvedene dodatne mjere sigurnosti, kao što je potpuni nadzor ulaska u podzemne prostore.

NI RIJEČI O SIGURNOJ SOBI 

Dubrovački dnevnik postavio je i pitanje oko sigurne sobe, no odgovor nismo dobili. Iz neslužbenih izvora doznajemo kako je do danas nema i kako nije osigurana ni sanacijom. Sigurna soba predstavlja prostor u koji se djelatnici postrojenja mogu skloniti u slučaju požara ili poplave te tu sigurni čekati pomoć ili prestanak opasnosti. 

U naravi, ta je sigurna soba u Hidroelektrani Dubrovnik zamišljena na području odvodnih kanala. Upravo na to područje su se prvo sklonila, a potom u odvodne kanale skočila trojica djelatnika koji su smrtno stradali. Na tom području postoji stalni dovod kisika preko odvodnih kanala, a prostor je imao suhozid koji bi se u slučaju poplave strušio (kako bi otekla voda), a u slučaju požara ostao bi čitav te štitio djelatnike od vatre i dima. 

No, u poplavi iz 2006. godine je srušen zid sigurne sobe, a poklopci su skinuti te su zamijenjeni rešetkama. Vjerojatno se, zbog iskustva s poplavom iz 2006. godine, promišljalo o najboljim rješenjima u slučaju poplave, jer tako voda brže otječe iz postrojenja. No, dogodio se požar i dim je do nečega što je zamišljeno kao sigurna soba došao i preko rešetki te natjerao djelatnike HEP-a u skok u odvodni kanal. Zapravo, u smrt. Njihovi životi ne mogu se vratiti, ali svakako bi trebalo promišljati o poduzimanju svih radnji kako se tragedija ne bi ponovila. Siguran prostor u koje bi se djelatnici sklonili u slučaju opasnosti to sigurno jest.