Našu priču o zelenim, neizgrađenim površinama, sasvim nasumično, započinjemo na Babinom kuku, na jednom od najatraktivnijih preostalih predjela bez nekretnina. Riječ je o parcelama poviše restorana Levanat, a koje se pružaju od hotela Neptun, pa do hotela More, i gore prema brdu. Te super atraktivne parcele s pogledom na uvalu Lapad i Grebene u vlasništvu su poznatog dubrovačkog odvjetnika Srđa Jakšića, odnosno točnije, njegove obitelji.

U GUP-u Dubrovnika na tom mjestu nije predviđena nikakva gradnja, već se prostor vodi kao zaštićeno zelenilo (oznaka Z). No odvjetnik Jakšić ispričao nam je zanimljivu priču koja je, da je on drugačiji, mogla dovesti do još jednog hotela ili nečeg drugog na tom području.

-Vidjevši da se Dubrovnik turistički razvija sve jače i da cijene nekretnina rastu, početkom ovog stoljeća, došli su mi na vrata važni dubrovački političari i tražili su da im prodam zemlju. Ja sam ih odbio, a ona su mi zaprijetili da, ako im ne prodam zemljište, da nikad neće postati građevinsko – objašnjava nam Jakšić.

Na naše pitanje o kojim je političarima riječ, Jakšić odgovara da ih ne želi imenovati i vaditi stare sjekire, jer su ta vremena odavno prošla. Stoga smo ga pitali zašto nije pristao na prodaju, jer njegova zemlja zasigurno vrijedi milijune, a ovako je, kao zaštićeno zelenilo, skoro neupotrebljivo.

-Ja nisam gladan, imam od čega živjet, i pare me ne interesiraju. Da sam im ja to prodao, oni bi tamo gradili velike hotele, restorane, i boga pitaj koje sve druge objekte... Drugim riječima, zauvijek bi unakazili prirodu. Ja sam pravi Dubrovčanin, osjećam ovaj grad i ne mogu mu to priuštiti. Zato nisam pristao na prodaju – govori odvjetnik koji je postao poznat širom Hrvatske nakon neuspjelog atentata na njega.

Potom dodaje kako bi on uredio problem devastacije okoliša.

-Vidite, mi u Dubrovniku i Hrvatskoj imamo problem, jer se u urbanističkim planovima ravnamo s česticama zemlje. Pa kažemo, ova čestica je građevinska, ova je pašnjak, itd. To otvara veliki prostor za manipulaciju, odnosno pretvaranje čestice iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Umjesto toga, trebali bismo uvesti stupanj izgrađenosti na nekom području. Primjerice, uzmimo da se na Petki može izgraditi pet posto. Onda netko mora kupiti jako puno zemljišta da bi na njemu izgradio omalenu kuću. Ona se, kad bi se koristio takav stupanj izgrađenosti, uopće ne bi vidjela i ne bi unakazila okoliš, razumijete? – objašnjava Jakšić.

Zanimljivo kad već spominje čestice, da Put kardinala Stepinca koji se probio preko njegova zemljišta nikad nije upisan kao društveno vlasništvo. Točnije rečeno, ulica Stepinca na tom je području i dalje je u vlasništvu obitelji Jakšić. Za probijanje ceste njegova obitelj je dobila malu naknadu, ali to njegovom ocu nije smetalo, jer je htio da Dubrovčani dobiju put. Slična je situacija i s cestom prema hotelu Dubrovnik Palace koja je također bila u vlasništvu obitelji Jakšić. Također dobar dio Petke se i danas nalazi u vlasništvu njegove obitelji. Pitali smo odvjetnika odakle njegovoj obitelji toliko zemlje?

-Moji preci potječu od stare dubrovačke obitelji iz 17. stoljeća. Nisu bili plemići, već pučani, a bavili su se pomorstvom. Novac su ulagali u zemljišta. Na našim parcelama po Petki u ono su se vrijeme bavili poljoprivredom. Bilo je tamo popriličan broj vinograda – otkriva Jakšić.

Ima on još zemlje na Babinom kuku, točnije oko hotela More i parcela koje je kupila firma koja je bila u vlasništvu Krešimira Milanovića, brata premijera Zorana Milanovića. Milanović je kupio zemljište od potomaka tajnog agenta Duška Popova, čovjeka po kojem je nastao lik Jamesa Bonda.

Dio 'zelenih' parcela na ovom atraktivnom djelu Babinog kuka je i u vlasništvu Grada Dubrovnika koji je na tom mjestu kanio graditi braniteljske stanove, ali je projekt na kraju propao. Zanimljivo da s ove strane poluotoka Babin kuk, prema uvali Lapad, Valamar grupa nema parcela u svom vlasništvu.

(nastavlja se)