Felner je bio dugogodišnji upravitelj Zaklade Caboga Stiftung, koja je od 2010. pa sve do zatvaranja 2023. godine Gradu Dubrovniku darovala deset milijuna eura za projekte od općeg dobra. Tijekom komemoracije od njega su se oprostili njegovi suradnici i prijatelji.
Dugogodišnja ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović istaknula je kako će ime gospara Iva trajno ostati upisano u povijest Igara.

„Njegova prva suradnja s Igrama započela je 2018., a tijekom sljedećih pet godina Zaklada Caboga i gospar Ivo nesebično su donirali gotovo milijun eura. Ta je financijska podrška omogućila brojne umjetničke programe, ali je nosila i poruku o važnosti ulaganja u živu baštinu, umjetnost, izvrsnost i kvalitetu. Donacije gospara Iva ispunile su misiju – odgajanje publike te ulaganje u kreativnost i profesionalni razvoj naših najmlađih sugrađana. Zajedno smo organizirali više od 80 programa koji su donijeli radost svim generacijama, a ponajviše djeci“, navela je Medo Bogdanović.
Predsjednik DPDS-a Vedran Kosović također je biranim riječima govorio o gosparu Ivu.

„Gospar Ivo je zadužio ovaj grad, to je neosporna činjenica. Fascinantno mi je, i važno je istaknuti, način na koji je to radio... Prateći njegove projekte u revitalizaciji baštine i promatrajući ga, često sam se pitao: odakle mu ta snaga i energija? Bio sam uvjeren da to ne može učiniti netko tko nema snažan cilj. Danas osjećamo sjetu, ali kad se prisjetim svega što je učinio, vidim čovjeka koji je ostvario svoj cilj i postigao u životu ono što je želio, a puno toga je vratio svome rodnom kraju“, kazao je Kosović.

Istaknuo je i kako se savršeno poklopilo to što je Ivo Felner bio ‘veliki’ čovjek, a Grad Dubrovnik to prepoznao, zbog čega su, kako je rekao, nastale velike stvari. Dodao je kako njegov sin ide u školu koju je obnovio gospar Ivo te da je, uz to, donirao i dva milijuna eura za obnovu Kneževa dvora na Lopudu.

„Koliki god ti iznosi bili, iza svega stoji dublja priča. Jednom smo išli Postirom na Lopud i gospar Ivo mi je pokazao kuću u Lapadu u kojoj je proveo djetinjstvo. Vidio sam žar u njegovim očima i tada sam znao zašto sve to čini. Ime gospara Iva Felnera ostat će zlatnim slovima upisano u povijest DPDS-a“, poručio je Kosović.

Suradnik i prijatelj Iva Felnera, Matko Vetma, prisjetio se njihove suradnje.

„Kad smo krenuli raditi na ljetnikovcu Kaboga, rekao je da je jedini uvjet za suradnju taj da prijeđemo na 'ti'. Zajedno smo vodili sastanke, napredovali... Uvijek je imao snažan osjećaj za zajednicu i naslijeđe, u želji da doprinese novim vrijednostima u današnjem vremenu. Prvo smo radili Kabogu, pa palaču u Ulici braće Andrijić, zatim Biskupsku palaču, uređenje škole Marina Getaldića i na kraju Knežev dvor na Lopudu. Učio nas je postavljanju ciljeva – nema toga što se ne može ostvariti ako si dovoljno uporan i nitko ti ne može reći da je nešto nemoguće. Uvijek je poticao mlade i bio emocionalno uključen, jer je smatrao da bez emocije nema uspješnog posla. Bio je precizan, temeljit, detaljan, istinoljubiv, srdačan, skroman i volio je ljude. Osjećamo beskrajno poštovanje što smo bili njegovi suradnici i prijatelji“, poručio je Vetma.

Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je veliki doprinos Iva Felnera.

„Okupili smo se danas kako bismo iskazali zahvalnost i duboko poštovanje čovjeku koji ovdje nije živio, ali je itekako pripadao ovom gradu. Napustio nas je gospar Ivo Felner, potomak slavne obitelji Kaboga, čovjek koji je baštinu tog imena razumio ne kao titulu, nego kao obavezu. Ne kao naslijeđe koje treba čuvati za sebe, nego kao dar koji se vraća zajednici. On je gledao u prošlost ne da bi se u njoj zadržao, nego da bi ispravio, obnovio i udahnuo život u ono što je srž našeg grada. Svojim je djelima posvjedočio da baština nije kamen i umjetnost, nego odnos prema povijesti, prostoru i ljudima. Zahvaljujući Zakladi i njegovoj darežljivosti obnovljeni su prostori koji svjedoče tko smo i odakle dolazimo. To nisu samo obnove, nego gesta odanosti i čin ljubavi prema gradu kojem se vraćao ne zato što je morao, nego zato što je osjećao dužnost. Kao da mu je povijest šaptala: ‘Ne zaboravi odakle si došao’ – i on to nije zaboravio. Sve je to učinio nenametljivo, nije tražio spomenik – nego ga je izgradio. Hvala vam, gospar Ivo, za sve što ste bili i za sve što ste učinili za svoj grad“, poručio je gradonačelnik Franković.

Biskup Roko Glasnović kazao je kako je teško riječima opisati život jednog čovjeka.

„Odajući počast gosparu Ivu Felneru, osjećamo zahvalnost i poštovanje što smo ga susreli, poznavali i što smo ga imali. Navest ću dva citata koja potiču na nasljedovanje. Jedan od njih odabrala je obitelj i stavila ga na osmrtnicu: ‘Jedina važna stvar kada budemo odlazili bit će tragovi ljubavi koje ćemo ostaviti za sobom.’ Drugi kaže: ‘Ako je zbog nekog čovjeka bilo više ljubavi i dobrote, malo više svjetla i istine u svijetu, njegov je život imao smisla.’ Gospar Ivo svojim je životom svjedočio da znanje, rad i uspjeh mogu biti u službi općeg dobra i bližnjih. Njegovo znanstveno djelovanje, obogaćeno brojnim izumima, bilo je tek dio njegova stvaralaštva. No njegov doprinos nije bio samo materijalan – obnavljao je duh zajedništva i nade u bolji grad. Potaknut ljubavlju prema Dubrovniku, djelovao je s posebnom osjetljivošću za potrebe grada“, kazao je biskup Glasnović.

Sin Iva Felnera, Thomas Felner, zahvalio je svima na lijepim riječima.

„Ivo je vodio Zakladu Caboga, ali sve to nije mogao učiniti sam. Vi, ljudi i prijatelji Dubrovnika, učinili ste to mogućim. Svi koji ste danas došli odati mu čast i svi koji ste radili na obnovama - odigrali ste važnu ulogu u proteklih 20 godina kako bi sve ovo postalo stvarnost. Bez vas to ne bi bilo moguće i obitelj Felner zahvaljuje svima. Ivov najvažniji aspekt uvijek su bili ljudi koji su omogućili sve ovo, a mnogi su mu postali dobri prijatelji. Govorio nam je o projektima, ali i o tome kako su ga ljudi na Stradunu prepoznavali, pozdravljali i zahvaljivali na svemu što je ostvario. Na to je bio najponosniji i to mu je bilo najveće priznanje: zahvalnost prijatelja i građana Dubrovnika“, kazao je Thomas Felner.

Na kraju je glumac Maro Martinović recitirao stihove Iva Vojnovića 'Na Mihajlu':

Jedan po jedan dohodu vlastela
u crnom l’jesu nošeni od fakina
na zadnje s’jelo, gdje no znak propela
grbove kruni posred ruzmarina.

Nakon svih borba nasl’jeđenih strasti
i mržnje davne, što ti žile pali,
i šetnja, i šala, i plandovanja, i lasti,
harno je leći, gdje su nav’jek spali

Djedovi mrtvi, kad je Knez još vladô.
Tu sami trunu dalje bar u miru,
dok cv’jetnom travom pase krotko stado,

Što san gospara ne budi u svom gaju.
– “Requiem aeternam!” – – – čuj eolsku liru
čempresa grobnih!… možda šapću o raju.

(Dubrovnik 1892.)