Poskok

Poskok (Vipera ammodytes) zmija je koju možete ugledati tijekom cijele godine, osim možda u najhladnijim zimskim danima. Vrlo je prepoznatljiva. Ima maleni roščić na vrhu glave. Izgled otrovnica karakterističan je i ako malo bolje pogledate, možete je razlikovati od zmija koje nisu otrovne. Naime, otrovnice imaju nešto poput vrata, očit prijelaz između glave i trupa, ali i srcolik oblik glave.  Kroz njihove zube prolazi cjevčiva, a pri ugrizu se stiskaju vrećice s otrovom koji se ubrizgava u žrtvu. Valja imati na umu da su žrtve uvijek manje od njih (glodavci, male ptice)te da im čovjek prestavlja prijetnju, a ne plijen.

Riđovka

Riđovka (Vipera berus) je nakon poskoka najbrojnija otrovnica na ovim područjima. Može se naći u cijeloj Hrvatskoj. Naraste do 70 centimetara. Njezin otrov puno je manje toksičan od poskokova, ali ne i bezazlen.

Osim navedene dvije vrste, karakteristične za Hrvatsku, ali ne i za dubrovačko područje su talijanska ljutica (Vipera aspis)  te planinski žutokrug (Vipera ursinii macrops)

Pazite u susretu s zmijom

Jako je važno znati nekoliko činjenica o ponašanju zmija. Nikad neće prve napasti čovjeka. Zato je potrebno odgovorno se ponašati u prirodi, paziti gdje gazite. U niskom raslinju velika je mogućnost susreta s otrovnicom. Uvijek nosite štap i njime udarajte o tlo. Time ćete poslati zmijama vibracije i one će se povući. Nema potrebe za ikakavom vrstom sukoba jer time ćete se zaštititi od eventualnog ugriza, ali i što je jako važno, poštediti život vrsti koja je ionako već ugrožena.

Predrasude

O zmijama postoje razne predrasude. Već je spomenuto da nikada neće prva napasti niti je svaki zmijski ugriz poguban. Ako je netom prije ispuštala otrov ili tomu slično, neće biti u mogućnosti ubrizgati otrov prilikom ugriza. U toplijim danima, kad neko vrijeme nije grizla, njezin otrov biti će koncentriraniji. Tad su, logično, ugrizi opasniji.

Zmije su ugrožene zbog: neznanja, spomenutih predrasuda, nestanka staništa, onečišćenja te krivolova (teraristi).

Vuković navodi da nije ni najmanje humano držati takve vrste u terariju te da je njihovo mjesto isključivo u prirodi.

Kako pomoći?

Pomoći se može, pogotovo educiranjem, ne samo odraslih već i djece. Neke osnovne podatke trebali bi svi usvojiti, a posebno ljudi koji su skloni provoditi vrijeme u prirodi. Ne bi bilo loše ulagati više novaca u istraživanja o gmazovima, te provoditi češći monitoring okoliša.

Svi mogu pomoći. „Ukoliko primijetite zmiju u prirodi, jednostavno je pustite da ode“, izjavila je Vuković. Opisala je i jednu svoju zanimljivu zgodu. Kad je sa suprugom bila na Velebitu, ugledali su poskoka na proširenju. Vidilo se da je miran, sklupčan je probavljao hranu. Preskakali su preko njega, bez ikakvih posljedica. To naravno ne znači da morate biti toliko hrabri. Najbolje bi bilo da se jednostavno zaobilazite. Usmrtiti zmiju, ne samo da nije humano, to je teško narušavanje prirodne ravnoteže.

Narušavanje ravnoteže na Mljetu

Većini je poznat slučaj širenja otrovnica na otoku Mljetu. Stanovnici nisu znali kako pomoći, bili su u strahu te nepromišljeno otok napunili mungosima. Oni nemaju prirodnog neprijatelja i ubrzo su se proširili na cijelom otoku. Zmije su gotovo iskorijenjene. Takve situacije nisu nimalo bezazlene. Čovjek ne smije dirati i narušavati prirodnu ravnotežu.

Ako unatoč svoj pažnji ipak dođe do ugriza, potrebno je pet do deset centimetara iznad tog mjesta podvezati se nekom vrstom tkanine. Ne prečvrsto, zbog opasnosti od zaustavljanja cirkulacije, ali ni prelabavo da se otrov ne bi brzo širio. Trebalo bi strogo mirovati i što prije otići liječniku.

Ove savjete imajte na umu kad boravite u prirodi. Obucite duge hlače zbog insekata, te eventualnog ugriza zmije koje će tkanina ublažiti. Ne zaboravite štap kojim ćete lupati po tlu. Najvažnije, izbjegavajte susrete s otrovnicama. Posebnu pozornost obratite na djecu i kućne ljubimce. Poštujte prirodu, pa će i ona vas.

                                                                                                                                    R.K.