Budimir Lončar – Od Preka do vrha svijeta biografija je dalmatinskog partizana, jugoslavenskog diplomata i savjetnika hrvatskih predsjednika, ali i povijest Narodnooslobodilačke borbe, sukoba Tita i Staljina, otvaranja Jugoslavije prema Zapadu, kulturne scene New Yorka pedesetih godina, Indonezije, Pokreta nesvrstanih, Zapadne Njemačke, tragičnih događaja devedesetih godina i naknadnih pokušaja da se prevlada njihovo nasljeđe. I povijest i biografija koja se dotiče ključnih ličnosti dvadesetog stoljeća, od Josipa Broza do Mihaila Gorbačova i Georgea Busha, od Koče Popovića preko Sukarna i Henryja Kissingera do Jimmyja Cartera i Ronalda Reagana.

Na predstavljanju knjige u Dubrovniku sudjelovali su povjesničar i autor knjige Tvrtko Jakovina, nekadašnji diplomat Budimir Lončar i bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić.

'Kao da se rodio u Gradu po diplomaciji'

“Gospodin Lončar po diplomaciji kao da se rodio u Gradu, a ne Prekom. Kao dijete višečlane obitelji, rastao je u siromaštvu i gladi, živio je u ratu, a ipak ga u 95. ili 100. godini neprijatelji zovu za savjet. To je uspjeh“, kazao  je Andro Vlahušić prilikom predstavljanja knjige o životu Budimira Lončara.

„Je li moguće doživjeti sto godina, živjeti u jednoj potpuno zbrkanoj situaciji, a da ne ostaviš iza sebe takav trag da te se ne preispituje? U ovoj knjizi možete pronaći primjere kako je Lončar u svakom trenutku bio čovjek koji je imao za sebe osnovni cilj - ako mogu spasiti jedan život, spasio sam cijeli svijet. On i danas svjedoči kako Hrvat iz malog mjesta može biti poznat u cijelom svijetu“, kazao je Vlahušić.

Knjiga je do sada predstavljena u Zagrebu, Rijeci, Beogradu, Sarajevu i Ljubljani, a Dubrovnik je šesta stanica knjige. Knjiga je to koja živi svojim životom, probudila je zanimanje, doživjela četiri izdanja i našla svoju publiku.

'Ocrtano jedno vrijeme bez uljepšavanja i bez pretjerivanja'

„Kroz priču o mom životu ocrtano je jedno vrijeme, onakvo kakvo je bilo - bez uljepšavanja, ali i bez pretjerivanja. Kao čovjek i kao diplomat uvijek sam bio na braniku slobode i antifašizma. Slobode ne bi bilo bez antifašizma. Može li biti išta prikladnije od predstavljanja knjige jednog diplomata i diplomacije u Dubrovniku gdje je razvijena jedna od prvih, najpoznatijih i najelokventnijih diplomacija onoga vremena.

Moram reći da u sebi nosim neizbrisivu tugu zbog toga što usprkos mojoj inicijativi o internacionalizaciji krize, nismo uspjeli zaustaviti srljanje Jugoslavije u krvavi raspad. Nikad nisam mogao pomisliti da ćemo tako jeftino, a tako visokom cijenom – u krvi i ljudskim životima, platiti. Nikad nisam mogao misliti da će se Jugoslavenska narodna armija staviti u službu srpskog nacionalizma Slobodana Miloševića i rušiti Jugoslaviju, zabiti zadnji čavao u njezin kovčeg. Ako joj je bio došao kraj, a očito jest, nije trebao biti takav“, rekao je prilikom predstavljanja Lončar.

Kazao je kako se u knjizi, osim njegova života i profesionalnog puta opisuje i jedno vrijeme sa svim svojim turbulencijama.

„Prema mom shvaćanju ključna poruka knjige je da se u međunarodnim odnosima treba boriti za mir. Bolje je godinu dana pregovarati, nego jedan jedini dan ratovati“, rekao je Lončar i napomenuo kako je nažalost upravo ta poruka i danas postala aktualna u svjetlu rata u Europi i na Bliskom istoku.

„U oba ova rata ne može biti pobjednika jer kompromis je jedini izlaz ako se želi izbjeći katastrofa širih razmjera. U isto vrijeme diplomacija je izbačena iz tekuće politike, a države se hvale koliko troše na naoružanje. Ovo je doba globalne nestabilnosti, vrijeme u kojem je sve moguće i ništa nije izvjesno. Nejednakost je poprimila katastrofalne razmjere jer je neoliberalni kapitalizam dospio  u slijepu ulicu i više ne može odgovarati na izazove čovječanstva“, rekao je.

'Ne posustati u otporu zlu'

Napomenuo je i kako je, prema njegovom sudu, Europska unija posljednjih godina oslabila u okvirima svjetske politike, kao rezultat nedosljedne vanjske i obrambene politike EU.

„Kako će se kretati svijet? Nisam pesimist. Strpljivim pregovorima može se doći do mira gdje se niti jedna strana neće osjećati poraženom. Diplomacija je pored umijeća pregovaranja i umijeće razumijevanja onog drugog, razumjeti širu sliku i kontekst, predvidjeti posljedice svojih i tuđih poteza. Diplomacija nije slijepo napredovanje prema cilju, već ponekad i odustajanje kako bi se u budućnosti postiglo nešto veće i važnije. Diplomacija je nadmetanje u dalekovidnosti, u odigravanju poteza čiji se uspjeh ne mora vidjeti odmah“, kazao je i poručio kako je kompromis najbolja garancija trajnosti i čvrstine postignutog dogovora.

„Naša obaveza je da ne posustanemo u otporu zlu“, zaključio je Lončar.

'Uspjeti sačuvati kontakte desetljećima nije uobičajeno'

Autor knjige, povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je kako je knjigu pisao puno duže nego što je mislio, a otkrio je i kako na samom početku nije bila zamišljena kao biografija već se to dogodilo spletom okolnosti.

„Od 2004. godine pa sve do danas razgovaram s Lončarom. Njega je puno više zanimala budućnost, kakav je svijet danas i kako se razvija, a mene je puno više zanimalo što se njemu događalo u odrastanju i čitavoj karijeri“, rekao je Jakovina i kazao kako se Lončar bio u stanju sjetiti koje godine se nešto dogodilo, istaknuvši koliko je to nevjerojatno u kontekstu minulih godina, a upravo to je omogućilo i olakšalo pisanje same biografije.  

„On već dugo nije diplomat, ali uspjeti sačuvati kontakte i imati veze 20 ili 30 godina nakon, to nije uobičajena stvar“, zaključio je Jakovina o značaju Budimira Lončara.