U ovom slučaju, Dubrovački dnevnik je Županijski centar 112 gdje su kazali kako su imali dojavu o nesreći, ali kako ne raspolažu s detaljima i time što se točno dogodilo te novinarku preusmjerio na Hitnu pomoć Dubrovnik. Prema savjetu ljubaznog djelatnika ŽC 112, novinarka je isto i napravila te je nazvala 194 i zatražila voditelja hitne pomoći.

-Voditelj je liječnik u smjeni, nije tu.
-Možete li mi Vi možda reći samo je li istina kako je netko pao s Lovrijenca?

Nakon navedenog pitanja se djelatnik je povisio ton.

-Bože sačuvaj, pala je žena na taraci Lovrijenca, a ne sa zidina Lovrijenca.
-Ok, hvala Vam puno.
-Mislim, nije nikome ništa, ne mogu vjerovat'!
-Ne brinite, nije nitko ništa objavio. Uostalom, zato Vas i zovem, da vidim je li nešto za objavu ili ipak nije.

Nakon navedenog se djelatnik, ničim izazvan, počeo derati, premda je razvidno iz prethodnog razgovora da nema potrebe za objavom.

-Što ćeš objavljivati, gospođo, ljudi padaju, padnu ljudi sto puta pa se ne piše o tome!

Novinarka je pomirbeno pokušala smiriti dernjavu djelatnika Hitne pomoći, na način da mu još jednom pojasni kako neće objavljivati jer događaj nije vijest i kako ništa nije objavljeno nego se dobivena informacija samo provjerava, no djelatnik je postao još bezobrazniji.

-Čovjek hoda pa padne! Dajte krvi do koljena da ljudi čitaju portale, ma dajte, molim te, zaboga!

Novinarka ga je pokušala upitati zašto razgovara na takav način s njom, no on je u pola rečenice poklopio slušalicu.

Crna kronika je vjerojatno rubrika koju bi dosta ljudi najradije ukinulo, ali je isto tako rubrika koja čitatelje najviše zanima. Nije tu samo riječ o 'krvi do koljena' nego je riječ o upozoravanju. Vijesti o teškim prometnim nesrećama upozoravaju na pojačan oprez, na negativne posljedice koje se mogu dogoditi kad netko vozi neoprezno, pod utjecajem alkohola ili različitih opijata. Vijesti o prometnim nesrećama upozoravaju ostale vozače i na prometne gužve koje nastaju na određenoj dionici. Vijesti o turistima koji padaju sa zidina ili stijena te ozlijeđeni dolaze na Hitnu pomoć upozoravaju ostale da to ne rade. Zna to i spomenuti djelatnik Hitne pomoći. Nebrojeno su puta čitatelji Dubrovačkog dnevnika redakciji slali fotografije nepromišljenih osoba koje šetaju po rubu Lovrijenca, po zidinama, u cilju upozoravanja na negativne trendove, moleći novinare da to objave kako se ne bi dogodila tragedija. I novinari su to objavljivali. Također, novinarski izvještaji sa suđenja, koji spadaju pod crnu kroniku, često su doprinijeli tome da kazne u drugostupanjskim rješenjima budu pravednije, da se nevine oslobodi, a one koji su počinili teške zločine u ponovljenim suđenjima i osudi.

Stoga, naravno kako bi bila vijest da je turistkinja pala s Lovrijenca, što se srećom nije dogodilo. Naravno kako nije vijest to što je turistkinja pala na taraci na Lovrijencu. Naravno kako jest vijest bezobrazni djelatnik Hitne pomoći Dubrovnik koji je izvrijeđao cijelu struku ničim izazvan, premda je s druge strane imao sugovornicu koja je svoje pitanje postavila pitanje na pristojan način, provjeravajući istinitost informacija koje je dobila, što je njen posao. Postavlja se pitanje komunicira li djelatnik na isti način s pacijentima kad se ustane na lijevu nogu i je li osoba s tako kratkim fitiljem a konto ničega primjerena za rad s bolesnima, starijima i nemoćnima.

Iako mnogi, poput spomenutog djelatnika Hitne pomoći površno misle kako su novinari valjda sretni u situacijama teških tragedija i 'krvi do koljena' činjenica je da pritom uopće nisu svjesni nekih ključnih osnova novinarstva, ali i ljudske prirode. Kao prvo, zaista treba biti moralna nakaza da te ičija tragedija veseli, pa su tako i novinarima takvi događaji zapravo najteži dio posla, jer svaku tragediju i nesreću o kojoj izvještavaju i osobno proživljavaju. Osim toga, takvi, poput navedenog djelatnika, zaboravljaju društvenu ulogu medija u upozoravanju na sve situacije koje mogu završiti tragično, upravo zato kako bi takvih događaja bilo što manje. Na koncu, etika novinarstva je nešto što novinari svaki dan primjenjuju u obavljanju svog posla, za koji se obrazuju, upravo kako bi u situacijama tragedije i crne kronike mogli reagirati profesionalno, da zadovolje javni interes, informiraju o točnim činjenicama i pritom paze na osjećaje ljudi pogođenih tragedijom. Uz ovakve osobe na funkcijama koje bi se s novinarstvom trebala upotpunjavati u postizanju tih ciljeva to je naravno nemoguće. Navedeni djelatnik nije uvrijedio samo novinarku jednog portala, nego i cijelu struku.