Tonka reci cvrčak, Tonka reci more; to su stihovi pjesme koji me uvijek rado sjete na naše omiljeno kupalište Banje, Tonkinu ulicu: na našu dragu Dubrovkinju - Tonku Batinicu. Majku i prijateljicu i nadasve divno čeljade. Tonka je u mladosti bila manekenka, pa je bila prvakinja u plivanju leđno i kraul, odgojena u školi dumana Srca isusovoga. "Draga naša Tonka" - koju su svi znali od milja u Gradu.

Bila je idol nama mlađim generacijama, uvijek spremna za šalu, igru picigin, a kad je trebalo i tješila nas i savjetovala u našim prvim ljubavnim jadima. Uvijek za svakoga topla riječ ili savjet; svi smo je poštovali, bila nam je druga Mama, ona koja pazi na nas na kupanju.

Kad se bilo koji film snimao u gradu znalo se tete Tonka je šef statista i sve da ide preko nje, a svi će imat koji solad. Bila je jedinstvena i neponovljiva, iskreno govoreći bio bih uskraćen da je nisam poznavao i bio dobar sa njom. Ne kupam se više na Banjama, arivali došjenci i neke nove užance, ali niko mi ne može oduzeti moje sjećanje na te divne 'dobre duše od Grada' - ljude poput tete Tonke, Bukve Sele Ostoje, Stenkija, Tomija, Dragana, Romana, Marija, Salka, Vinka, Marine, Željka i mnogih drugih koji nisu više sa nama. Ma… jopet žive oni u meni, i ako postoje oni drugi svijetovi… onda ćemo se jedan dan svi ponovo u Tonkinoj ulici smijati i kupati…