„Opća bolnica Dubrovnik trebala bi prema sistematizaciji imati 231 liječnika specijalista, a trenutačno ih zapošljava 122, uz 42 liječnika na specijalizaciji. Nedostajući kadar posebno je izražen na Odjelu anestezije, reanimacije i intenzivnog liječenja te na Odjelu za radiologiju, a nema interesa niti za specijaliste medicinske biokemije“, objašnjavaju nam iz OB Dubrovnik. 

No, nije sve tako crno. Nedavno je dubrovačka bolnica raspisala javni natječaj za 43 specijalizacije i uže specijalizacije, a interes je veći od raspisanog broja specijalizacija. 

Natječaj je raspisan za po jednog specijalizanta pedijatrije, otorinolaringologije, specijalizanta iz plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije, alergologije i kliničke imunologije, dječje i adolescentne psihijatrije, dječje kirurgije, fizikalne medicine i rehabilitacije, nefrologije, oftalmologije i optometrije, pulmologije i transfuzijske medicine.

Po dvije specijalizacije traže se iz područja hitne medicine, infektologije, kardiologije, anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, opće kirurgije te ortopedije i traumatologije.

Natječaj je raspisan i za troje specijalizanata iz neurologije te patologije i citologije, dok je najviše specijalizacija raspisano za ginekologiju i opstetriciju, čak četiri.

KARDIOLOGIJA – BRZORASTUĆI ODJEL DUBROVAČKE BOLNICE 

„Odjel kardiologije ima šest specijalista i jednu specijalizanticu, a novim natječajem trebao bi dobiti još dvoje zaposlenih. Radi se o brzorastućem odjelu dubrovačke bolnice koji gotovo na dnevnoj bazi ima i veliki broj gostujućih liječnika subspecijalista“, kažu iz OB Dubrovnik i dodaju da dolaskom gostujućih liječnika rješavaju i nedostatak liječničkog kadra kad se radi o pojedinim nedostajućim specijalizacijama.

Iako trenutno zapošljava preko sto liječnika specijalista manje nego što bi trebala prema sistematizaciji, u OB Dubrovnik zadržavaju pozitivan stav za budućnost. 

„Čak 43 raspisane specijalizacije i subspecijalizacije dio su petogodišnjeg plana rasta i razvoja Opće bolnice Dubrovnik, a s tim ciljem u tijeku je odobrenje za još nekoliko specijalizacija. Do sada je za natječaje iskazan značajan interes, posebno liječnika koji su upravo diplomirali i žele se vratiti u Dubrovnik. Stoga su opravdana očekivanja popunjavanja velike većine raspisanih radnih mjesta za specijalizante i subspecijalizante“, zaključili su. 

RAD IZ MIROVINE 

Što se tiče Doma zdravlja, situacija s brojem liječnika je trenutno pod kontrolom. 

„U primarnoj zdravstvenoj zaštiti imamo dva smjera, jedan je pod Domom zdravlja, odnosno liječnici koji su zaposlenici Doma zdravlja, a drugi su bivši koncesionari, sada privatni liječnici, koji su isto u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u javnom zdravstvu. Dom zdravlja nema značajnih nedostataka, s obzirom da smo što se pedijatrije tiče popunili sva upražnjena mjesta u mreži. Nedostaje nam jedan ginekolog i jedan obiteljski liječnik kojega smo nadomjestili s jednim našim umirovljenikom u Mokošici“, kazao je ravnatelj Doma zdravlja Dubrovnik Branko Bazdan. 

„Što se tiče privatnog dijela obiteljskih liječnika, njih po mojim saznanjima ima deset na području koje pokriva Dom zdravlja Dubrovnik, koji rade preko 65 godina, iz mirovine. To će u budućnosti vjerojatno biti problem s obzirom da Dom zdravlja ima jednog specijalizanta i objavljujemo stalno natječaje, ali nam se, nažalost nitko više ne javlja“, kazao je Bazdan i dodao da je, što se tiče Doma zdravlja, po jedan liječnik na specijalizaciji iz pedijatrije i ginekologije. 

Inače, Dom zdravlja se borio s nedostatkom kadra neko vrijeme, pa je tako pedijatrija u Mokošici bila bez doktorice, a u radu su se izmjenjivale druge pedijatrice iz Grada. 

„To smo riješili i nadam se da će se s novom liječnicom koja je na specijalizaciji već drugu godinu to riješiti i u budućnosti, ako ne bude nekih izvanrednih situacija“, kazao je Bazdan. 

Svjesni situacije s nedostatkom liječnika, nude raznorazne beneficije, kaže, sustavno i van sustava, a plaćaju i najam za stan, no interesa još uvijek manjka. 

„Po meni ima više razloga. Jedan je što mladi liječnici iz Dubrovnika koji idu na studij, ostaju raditi u Zagrebu ili većim centrima, jer im se nudi profesionalno brže i veće napredovanje na klinikama. Danas sve više mladih ljudi želi doktorirati. A drugi razlog je skupoća stanovanja u Dubrovniku i evidentno je da se to nekako mora trajno riješiti“, objašnjava Bazdan. 

STAMBENO PITANJE KAO GLAVNI PROBLEM 

No pored svega, neki još uvijek ustraju u izboru medicine, ali i povratku u Dubrovnik. Jedan od njih je Periša Sekondo, spomenuti jedini specijalizant obiteljske medicine Doma zdravlja Dubrovnik, koji će se uskoro vratiti u Grad.

„Odlučio sam se za taj studij jer su zastupljene prirodne i društvene znanosti, a ima i humanističkih disciplina, pa sam se kao gimnazijalac, kojeg je zanimalo puno toga tijekom srednjoškolskog obrazovanja, odlučio za taj fakultet. Jedan od dodatnih aspekata je naravno pomoć ljudima, a i društveni ugled medicine kao struke je također važan“, kazao je Sekondo.

No, pored svega toga, mladi se rijetko odlučuju za medicinski put. 

„Mislim da je to zbog toga što puno zahtijeva. Slovi kao jedan od težih fakulteta, a svakako je dugotrajan studij i općenito edukacija nakon studija i mislim da to mnoge ljude odvraća, a i pri upisu se radi selekcija, a onda i na prvoj godini, mislim da tu leži dio razloga. Drugi razlozi bi mogli biti to što medicina unatoč nekom ugledu koji uživa, ne donosi toliko financijski zadovoljavajuće prihode. Premda medicinari u odnosu na prosjek imaju veću plaću. Ali, postoje mnoga zanimanja koja zahtijevaju jednak ili manji angažman, donose puno više na financijskom planu“, objašnjava Sekondo. 

A i kad završe studij medicine – rijetki se vrate u Grad. 

„Mislim da tu medicinari dijele sudbinu sa svim drugim ljudima iz Grada koji bi se htjeli vratiti. Odbija ih skupoća života u Gradu, prvenstveno rješavanje stambenog pitanja. Iako se veći, urbani centri u Hrvatskoj približavaju Dubrovniku. Drugi potencijalni razlozi su to da odlaskom na studij ljudi stvaraju veze – prijateljske, bračne, obiteljske i tamo puštaju korijenje. I teško se nakon izvjesnog vremena odlučiti  na povratak doma“, zaključuje Sekondo.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika