test

VRAĆANJE IZGUBLJENOG DUBROVAČKOG KVARTA Grad se upisuje na ulice na Babinom kuku, građanima se vraćaju i parkovi, trgovi, šetnice?

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Zvonimir Pandža/PIXSELL
Odluka koja se odnosi na izradu novih izmjena i dopuna prostornih planova Babinog kuka podigla je najviše prašine na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. Prema prvotnom prijedlogu, tvrtki Valamar je trebala biti dopuštena gradnja tri hotela i apartmanskog naselja, od čega bi se jedan nalazio u sadašnjoj zelenoj zoni na Babinom kuku koja bi bila prenamijenjena u građevinsku, na području bivšeg disco kluba Divinae Follie. No, amandmanom gradonačelnika Mata Frankovića odustalo se od preinake zelene zone u građevinsku, stoga se jedan hotel ipak neće graditi. 

Na Vijeću je povučena rasprava oko manjka javnih sadržaja na Babinom kuku, a i javnost i vijećnici su kritizirali postojeće stanje u kojem taj dio Dubrovnika kao da postaje jedan veliki hotelski resort, sve više zatvoren za građane. Dio ih se nostalgično prisjetio vremena kad je 'Mali Stradun' bio ono što mu i samo ime govori – središte nekadašnjeg društvenog života. Održavali su se tu koncerti, zabave, novogodišnji dočeci, građani su se družili, no sada je uglavnom prazan, a siromašna ponuda uglavnom je u potpunosti podređena turistima. Nema tu butige za građane, mjesta na kojem oni rado popiju piće, nema ni parkinga, a oni malobrojni koji na Babin kuk i dođu, tu su jer idu na kupanje ili prošetaju preko Solituda, pa dalje, kroz hotelske resorte, do Uvale Lapad. 

KAKO SU GRAĐANI UOPĆE IZGUBILI BABIN KUK? 

Babin kuk zaista je kvart koji je s godinama postajao sve manje dubrovački, javni, onaj koji je dio svakodnevnog života građana, a tome su odmogli i imovinsko-pravni odnosi oko kojih se danas spore Valamar i Grad Dubrovnik. Naime, 1971. godine je krenula gradnja na Babinom kuku. Minčeta export import i Općina Dubrovnik sklopile su ugovor prema kojemu, kada se hotelski kompleks izgradi, će se na javne površine upisati Općina Dubrovnik. To se nikada nije dogodilo.

Upravni odbor Babinog kuka i direktor Mladen Falkoni 1994. godine su  poslali Javnom pravobraniteljstvu zahtjev za suglasnost da se javne površine dodijele Gradu Dubrovnik. Ovi nikad nisu dali suglasnost, pa se po drugi put propustilo upisati javne površine u vlasništvo Grada Dubrovnika. Nadalje, krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih, Babin kuk je dobio privatnog vlasnika koji se ni kriv, ni dužan upisao na javne površine koje su dvaput trebale biti dodijeljene Gradu Dubrovniku.

Bivši gradonačelnik Andro Vlahušić je 2011. godine, za vrijeme svog mandata, ispred Grada Dubrovnika pokrenuo sudski spor protiv Valamara oko zemljišta na Babinom kuku. Vrijedi spomenuti i to kako je izmjene GUP-a i UPU-a Babin kuk iz 2005. godine izradio Urbanistički institut Hrvatske koji je za nagradu dobio atraktivnu česticu koju je za višestruko veću cijenu preprodao. 

GRAD SE VEĆ UPISAO NA 58,2 TISUĆE 'KVADRATA'  

Sudski spor između Grada i Valamara još uvijek traje, a čini se kako se i aktualna gradska vlast trudi Babin kuk vratiti i u ruke građana. Gradonačelnik Franković kazao je kako je Grad, bez obzira na tekući spor, počeo s upisivanjem vlasništva na ulice koje su predmet sporova na Babinom kuku, a temeljem važećih zakonskih odredbi. 

„Upravni odjel za promet u sklopu svoje nadležnosti, tj. knjiženja komunalne infrastrukture na području Babinog kuka, uknjižio je Ulicu Iva Dulčića u cijelosti, počevši od kružnog toka kraj pošte Lapad, a što uključuje i odvojak prema vodoinstalateru 'Grgi', zatim i odvojke koji vode do Valamar Club Dubrovnik hotela s okretištem za autobus, također odvojak koji vodi do hotela Lacroma te cijelu cestu uključujući i parkinge koji vode do hotela Argosy. Također, uknjižili smo u cijelosti i Ulicu Vatroslava Lisinskog u cijeloj dužini sve do plaže Copacabane te plaže Mandrač s druge strane,“ odgovorili su iz Grada Dubrovnika na upit Dubrovačkog dnevnika. 

 

U TIJEKU IZRADA ELABORATA, PLANIRA SE UPISIVANJE NA OSTALO JAVNO DOBRO

Što se tiče kvadrature, radi se o oko 58200 kvadrata koje je Grad uknjižio na sebe. Kako stoji u odgovoru Grada, paralelno s ovim procesom, započela je i izrada geodetskog elaborata za navedeno područje. Kako navode, Zakon o komunalnom gospodarstvu definirao je javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima kao javno dobro. U to spadaju trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Na sve to bi se trebao upisati Grad Dubrovnik u dogledno vrijeme i na Babinom kuku. 

„Članak 132. Zakona jasno kaže da komunalna infrastruktura izgrađena do dana stupanja na snagu Zakona koja nije evidentirana u katastru ili nije evidentirano njeno stvarno stanje, evidentira se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja komunalne infrastrukture, potvrde jedinice lokalne samouprave da je riječ o komunalnoj infrastrukturi (koje pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave) i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi. Budući da je odredbama gore citiranog Zakona omogućena evidencija komunalne infrastrukture u katastru i upis iste u zemljišne knjige, Grad Dubrovnik će i navedeno upisati u zemljišne knjige što zapravo znači da će najveći dio zemljišta o kojem se Grad sporio s Valamarom biti uknjižen kroz primjenu navedenih zakona,“ stoji u odgovoru Grada. Geodetski elaborat svakako bi trebao ići i na neku od predstojećih sjednica Gradskog vijeća, a vijećnici će tako imati jedinstvenu priliku da Gradu i građanima vrate ono što im pripada – dio Grada koji je nekada bio centar njihovog društvenog života, a u koji danas bitno rjeđe zalaze. 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Dubrovački dnevnik petkom. 

Popularni Članci